Adams je Glasu Amerike dao intervju u kojem je govorio o istragama radne grupe i zapljenama imovine, izazovima s kojima se grupa suočava, te o do sada nezabilježenoj saradnji između agencija za sprovođenje zakona. Transkript intervjua je uređen radi jasnoće i dužine.
Glas Amerike: Prošlo je više od devet mjeseci otkako je državni tužilac Merrick Garland pokrenuo Radnu grupu KleptoCapture i imenovao vas za direktora. Možete li nam dati najnovije informacije o dosadašnjim aktivnostima radne grupe i kako teče proces zapljene imovine?
Adams: „U ranim danima radne grupe zaplijenili smo nekoliko mega jahti, jednu u Španiji, jednu na Fidžiju. Preduzeli smo neke mjere protiv bankovnih računa i računa finansijskih institucija ovdje u SAD i u inostranstvu. I bili smo vrlo angažovani na pružanju informacija našim stranim partnerima kako bi i oni mogli da preduzmu slične korake. Od tada smo vidjeli porast u broju zapljena, uključući nekretnine, avione i drugu luksuznu imovinu. Istovremeno, počinjete da uviđate plodove sekundarnog fokusa, koji je bio na omogućavanju izbjegavanja sankcija. Zasebno, osim osoba i subjekata koje se nalaze na listi sankcija, ono što posmatramo su pranje novca i zaobilaženje sankcija koje su počinili ljudi koji nisu na tim listama već profesionalni perači novca. U posljednjih nekoliko sedmica, ono što vidite su plodovi tog napora u obliku optužnica protiv ljudi poput britanskog biznismena Graham Bonhama Cartera u odnosu na gospodina (lega) Deripasku i druge koji su u suštini profesionalni pokretači novca i bave se zaobilaženjem režima sankcija.”
Glas Amerike: A ko još spada u kategoriju onih koji to omogućavaju? Da li su to banke, brokeri, ko su oni?
Adams: „Ono što gledamo su zaista svi koji omogućavaju pristup u inače legitimni finansijski sistem. Dakle, u pravu ste, mi gledamo banke, ali gledamo i šire na finansijske institucije. Gledamo porodične fondove, hedž fondove, fondove rizičnog kapitala. Pratimo kriptovalute i novije tehnološko-finansijske institucije gdje mogu postojati mogućnosti za premještanje novca. Gledamo posrednike u prometu nekretnina, trgovce, posrednike u oblasti bezbjednosti. Zaista u cijelom spektru finansijskog sektora.”
Glas Amerike: Posljednje cifre u kontekstu zaplijenjene elitne ruske imovine iznosile su otprilike 39 do 40 milijardi dolara. Imate li novije brojeve?
Adams: „Na neki način, teško je odrediti jednu brojku, posebno kada gledate na međunarodnom nivou. I mislim da je broj koji navodite međunarodni...”
Glas Amerike: Američki i međunarodni...
Adams: „Tako je. Dakle, to može da bude teško na neki način, dijelom zato što su ovdje u igri različite vrste moći – razlike, na primjer, između naše moći zaplijene koja se odnosila na stotine miliona dolara vrijedne imovine, uključujući jahte i nekretnine, te moći zamrzavanja imovine, koja je malo slabija mjera od zaplijene, ali je na neki način podjednako efikasna.”
Glas Amerike: A koliko su imovine zaplijenile SAD u odnosu na američke partnere. Imate li presjek stanja?
Adams: „Što se tiče zaplijene i oduzimanja, mislim da su SAD preuzele vodeću ulogu u tom pogledu. Globalno, u smislu zamrzavanja i zadržavanja imovine pod ovlaštenjima koje uveliko liče na ovlaštenja blokiranja američkog Sekretarijata za finansije, to je svakako bio fokus za nas... ali je slučaj da je većina te imovine izvan SAD. A ta brojka je, mislim, relativno velika unutar EU i globalno. I ono što bih naglasio je da je zamrzavanje imovine potencijalno jednako moćno u smislu blokiranja ruske vojske da se naoruža, ruske države da obavlja svoje inače nezakonite poslove.”
Glas Amerike: Dio zaplijenjene imovine prebačen je u SAD, poput superjahte koja je prije nekoliko mjeseci otplovila sa Fidžija u San Dijego. Kakav je status te jahte i druge imovine koja je premještena u SAD?
Adams: „Proces za potpuno oduzimanje imovine, na primjer jahte, uključuje zaplijenu, transport u SAD i na kraju podnošenje građanske tužbe za oduzimanje imovine, ako dođe do sudskog spora u vezi sa raspolaganjem imovinom. Očekujem da ćemo, pod pretpostavkom da idemo do kraja bez dogovora, morati podnijeti tužbu za oduzimanje imovine. I to radimo relativno brzo, u nekim slučajevima u roku od nekoliko mjeseci, a tokom tog procesa istraga se nastavlja.”
Glas Amerike: Da li je neka od tužbi u potpunosti riješena?
Adams: „Ništa što je zaplijenjeno još nije u potpunosti presuđeno. Nedavno smo podnijeli nekoliko tužbi za oduzimanje imovine usmjerene na neke bankovne račune koji su povezani sa ruskim milijarderom i bliskim Putinovim saveznikom Konstantinom Malofejevom, tako da ćete tu početi viđati dešavanja. Zapravo, baš 7. decembra, podnijeli smo građansku tužbu preko Istočnog okruga New Yorka u vezi sa dvije nekretnine, kuće u Los Angelesu povezane sa Andrijem Derkačom, ukrajinskim biznismenom i bivšim članom ukrajinskog parlamenta kojeg je Sekretarijat za finansije SAD sankcionisao 2020.”
Glas Amerike: Očekujete li pravne sporove od vlasnika ove imovine? Može li to da zakomplikuje proces rasprodaje imovine?
Adams: „Svakako očekujemo pravne izazove. Očekujem izazove ne samo od vlasnika imovine, već i od ljudi koji su plaćeni da se pretvaraju da su vlasnici imovine. U potpunosti očekujem da će biti dobro finansirani. I to je izazov sa kojim smo spremni da se suočimo.”
Glas Amerike: Da li je neko do sada to pokušao da ospori?
Adams: „Javno niko nije podnei žalbu ni na jednu od javno podnijetih tužbi. Imali smo kontakt sa ljudima koji su se prethodno prijavili i time ćemo se baviti u dogledno vrijeme.”
Glas Amerike: Pretpostavljam da Sekretarijat za pravosuđe trenutno održava imovinu koja je prebačena u SAD. Koliki su troškovi održavanja?
Adams: „Kada zaplijenimo imovinu, to je tačno, mi se obavezujemo da ćemo je održavati. Dva su razloga za to. Prvo, zato što to održava vrijednost imovine. Drugo je da je to zaista pitanje propisanog postupka. Kada preduzmemo zaplijenu, barem privremeno odvajamo tu imovinu od nekoga ko tvrdi da je zakoniti vlasnik. Naša je obaveza da preuzmemo imovinu i da se pobrinemo da ona efektivno ne nestane prije nego što imamo priliku i prije nego što potencijalni podnosioci tužbi imaju priliku da podnesu svoja potraživanja, te izazovu vladu i sud, ako je potrebno. Smatram da je taj postupak od vitalnog značaja za cijeli program i razlikuje nas od autoritarnih režima u kojima je direktna konfiskacija bez propisanog postupka samo po sebi stvar.”
Glas Amerike: Sekretarijat za pravosuđe je u prošlosti tražio od Kongresa zakonsko ovlaštenje da prenese prihode od ove konfiskovane imovine u fondove za obnovu Ukrajine. U Kongresu postoji dvostranačka podrška toj mjeri, ali Kongres nije djelovao. Očekujete li da dobijete to ovlaštenje i da na kraju prenesete sredstva Ukrajini?
Adams: „Zahtjev da ta grana vlasti pojednostavi i razjasni našu sposobnost da sredstva konačno stavimo na raspolaganje za obnovu Ukrajine je prioritet ovog odsjeka. To je zaista temelj cijelog programa. Smisao zaplijena imovine je da se imovina stavi na raspolaganje. I danas je slučaj da postoje određena ograničenja u pogledu načina na koji možemo raspolagati oduzetom imovinom. To zahtijeva neke zakonske ispravke da bismo u potpunosti implementirali ono što se nadamo da ćemo moći učiniti. Vidio sam mnogo aktivnosti na Capitol Hillu, u Kongresu i u našoj Kancelariji za zakonodavna pitanja. Optimista sam da ćemo nastaviti da idemo naprijed. Jasno je da je to prioritet i da se duboko osjeća kao prioritet za ljude širom spektra ovdje u SAD.”
Glas Amerike: I čim dobijete ovlaštenje, možete početi da prenosite sredstva u Ukrajinu. Koliko brzo bi to moglo da se dogodi?
Adams: „Uz to ovlaštenje, hipotetički, mogli bismo da prenesemo u Ukrajinu potpuno oduzetu imovinu. Ovdje nije ideja imati prečicu oko propisanog postupka. Ideja je da se osigura da imamo mehanizam u skladu sa zakonom za prebacivanje dolara od tačke A do tačke B, nakon što se preduzme potpuni proces.”
Glas Amerike: Ali nemate imovinu koja je u potpunosti oduzeta?
Adams: „Tako je. U prvih nekoliko mjeseci radne grupe dešavale su se zapljene, prijavljivanja, ali to je proces koji može da potraje.”
Glas Amerike: Pomozite našoj publici da shvati kako radite svoj posao, identifikujete imovinu koju treba zaplijeniti. Uprava za trezor je objavila spiskove sankcionisanih subjekata i pojedinaca, vjerujem da ih ima preko stotinu. Da li radite po tim listama? Da li vaša radna grupa istražuje te subjekte i pojedince?
Adams: „Zauzeli smo dvosmjerni pristup. Prvi je da razmislimo o našim prioritetnim ciljevima zasnovanim na entitetima i pojedincima koji se nalaze na OFAC-ovoj listi sankcija [Kancelarija za kontrolu strane imovine] i na listi entiteta Sekretarijata za ekonomiju. Osim toga, gledamo ljude koji nisu nužno na toj listi, ali koji su potencijalna opcija za izbjegavanje sankcija i pranje novca.”
Glas Amerike: Kako prepoznajete one koji to omogućavaju?
Adams: „Na više načina. Imamo pristup koji imamo u bilo kojoj radnoj grupi za organizovani kriminal. Tražimo povjerljive izvore, razgovaramo sa svjedocima, sa uzbunjivačima. Stalno smo razgovarali sa privatnim sektorom kako bismo dobili naznake opasnosti i problema. Koristimo sve raspoložive alate u svakoj istrazi organizovanog kriminala, na primjer naloge za pretres. Prikupljamo podatke putem sudskih poziva i obavještajnih metoda, zaista koristimo svako neophodno sredstvo za građenje ovih slučajeva.”
Glas Amerike: S obzirom na veoma veliki broj subjekata i pojedinaca koji su sankcionisani, mora da imate mnogo istraga koje su često međusobno povezane i možda se preklapaju i odvijaju u isto vrijeme. Možete li navesti koliko istraga imate u toku?
Adams: „Desetine istraga u svakom trenutku. Radna grupa, važno je napomenuti, nadovezuje se na dugogodišnju posvećenost Sekretarijata za pravosuđe borbi protiv kleptokratije. Dakle, ima i bilo je slučajeva da su ljudi koji spadaju u naš opseg bili na radaru već neko vrijeme. A ti slučajevi su nekad prilično zreli. Dakle, tužioci širom zemlje, stotine tužilaca koji su godinama razmišljali o ovom problemu, sada su fokusirani, kanalisani i imaju resurse posvećene svojim naporima, te međunarodnu saradnju na do sada neviđenom nivou. Ali to znači da su desetine slučajeva koji su ranije postojali sada dopunjeni desetinama slučajeva nastalim od pokretanja radne grupe i koji sada u suštini imaju odskočnu dasku u resursima i na međunarodnom nivou.”
Glas Amerike: Istrage finansijskog kriminala i organizovanog kriminala uzimaju mnogo vremena. Da li imate resurse da ubrzate procese kako biste zaista proizveli rezultate dok je rat u toku?
Adams: „Danas imamo, i to dobrim dijelom zato što imamo međunarodnu saradnju i međunarodnu podršku u neviđenom stepenu. Svijet je prije godinu dana izgledao sasvim drugačije nego danas, u smislu naših zakona u poređenju sa zakonima naših evropskih partnera, naših partnera u Ujedinjenom Kraljevstvu, naših partnera širom svijeta. Postojanje režima sankcija kod stranih partnera koji liče na naš režim sankcija nam daje mogućnost da podnesemo zahtjev za pretres, zahtjev za hapšenje, zahtjev stranom partneru za zapljenu, kojeg odmah prepoznaju kao nešto valjano, što se može učiniti prema njihovim zakonima. To uveliko ubrzava naše procese za istrage i za preduzimanje akcija, i to je razlog što smo u kratkom vremenskom periodu u kojem postoji radna grupa, vidjeli neke stvarne uspjehe širom planete.”
Glas Amerike: Da li se neki saveznici SAD ili druge zemlje posebno ističu u smislu njihove snažne primjene sankcija i nivoa saradnje i koordinacije u koju su se uključili?
Adams: „Rekao bih dvije stvari u vezi s tim: sigurno postoje dugogodišnji partneri koji nastavljaju da predvode u ovim naporima. U Ujedinjenom Kraljevstvu, u EU i zemljama članicama EU, vidimo saradnju svaki dan u bilo kojem broju slučajeva širom odsjeka, ali sa posebnim fokusom na ovaj skup problema i to je samo ojačalo u posljednjih 10 mjeseci. Takođe smo partnerstvo ponekad pronalazili u dijelovima svijeta koji su se kroz istoriju posmatrali težim za djelovanje u smislu sprovođenja američkih zakona i istraga. Ali tu vidimo naznake saradnje, a ponekad i razmjene informacija, što u nekim slučajevima omogućava naše zapljene i istrage. Jedna stvar koju je radna grupa preuzela je da što je brže moguće i javno govorimo o našim istragama tamo gdje vidimo problem. Otpečatili smo izjave pod zakletvom što je drugačije od uobičajene politike Sekretarijata za pravosuđe za takve situacije. Poenta je da damo jasnu sliku i jasnu mapu puta naših istraga kako bi ljudi u privatnom sektoru, u bankama i osiguravajućim društvima, kompanijama za pomorske usluge i usluge u avijaciji, mogli da vide naš rad, da vide kako smo izgradili slučajeve, da vide nazive entiteta i struktura fiktivnih kompanija i preduzeti vlastitu akciju kako bi te ljude i subjekte izbacili iz legitimnog finansijskog sektora, čak i ako ne možemo pronaći saradnju u određenoj jurisdikciji.”
Glas Amerike: Što se tiče meta vaše istrage, ne istražujete samo rusku elitu, ruske oligarhe koji su povezani s Kremljom. Ukrajina ima svoj dio korumpiranih oligarha, kao i Bjelorusija. Upravo je 7. decembra Sekretarijat za pravosuđe objavio optužnicu protiv ukrajinskog oligarha Andrija Derkača. Možete li govoriti o tim slučajevima? U kojoj mjeri je vaša radna grupa fokusirana na neruske oligarhe koji su pomagali Kremlju?
Adams: „Rekao bih da je fokus na političkom režimu u Kremlju. Ovdje se ne radi o programu koji se odnosi na nacionalnost. I to je slučaj da postoje Amerikanci, postoje građani Ujedinjenog Kraljevstva koji su bili meta i uhapšeni u okviru ovih napora. Problem je u tom pogledu globalan. Druga stvar koju bih rekao je da su oligarsi među najistaknutijim metama i svakako oni o kojima javno najviše pričamo. Ali to nije puni skup meta. Ljudi koji se nalaze na OFAC-ovoj listi sankcija nisu samo bogati oligarsi. U nekim slučajevima riječ je o određenim kompanijama koje su ključne za rusku vojsku i ruske obavještajne službe. U nekim slučajevima govorimo o politički dobro povezanim ljudima unutar sfere uticaja Kremlja koji možda nisu milijarderi na koje mislimo kada govorimo o oligarsima.”
Glas Amerike: Derkač ne može biti jedini ukrajinski ili ruski oligarh sa nedozvoljenom imovinom u suprotnosti sa američkim sankcijama u SAD. Znam da ne možete govoriti o istragama u toku, ali posmatrate li takve ljude u SAD? Koliko tih slučajeva istražujete?
Adams: „Da, posmatramo ljude i imovinu koji su u SAD, u smislu oligarha koji možda imaju imovinu u SAD koja predstavlja prihod od kršenja sankcija. Vidjeli ste sada slučaj Derkač, optužnica protiv Deripaske je javno navela određenu imovinu, u nekim slučajevima veoma ekstravagantne nekretnine, kao imovinu koja se može oduzeti. Dakle, mi to gledamo u SAD, ali druga stvar koju mislim da je vrijedno imati na umu za razumijevanje međunarodnog opsega onoga što pokušavamo da učinimo je da SAD imaju snažan režim sankcija usmjerenih na ruske oligarhe, ciljajući na rusku ratnu mašinu, barem od kraja 2014. godine, a to je bio odgovor na prvobitnu invaziju na Krim. Od tada je ovo bio fokus različitih dijelova Sekretarijata za pravosuđe. Kao rezultat toga, SAD većim dijelom protekle decenije nisu bile prijateljska jurisdikcija za oligarhe pod sankcijama u kojoj bi ostavili svoj novac ili nekretnine. Mi to vidimo, ali vidimo i napore da se izbjegnu te američke sankcije, jer su SAD privlačno mjesto za držanje izuzetno lijepih nekretnina i održavanje bankovnih računa u stabilnoj ekonomiji. Zato je vjerojatnije da će mnogo te imovine biti u inostranstvu i da će naši postupci, čak i prema američkom zakonu, zahtijevati da radimo na međunarodnom nivou.”
Glas Amerike: Dugo godina ste aktivni u istragama finansijskog kriminala i loših aktera povezanih s Kremljom. Kritičari kažu da se sa tim problemom trebalo suočiti odavno i da je bila potrebna ruska invazija na Ukrajinu da bi se SAD i njeni saveznici zaista fokusirali na njega. Kako na to reagujete?
Adams: „Sigurno znam da u Sekretarijatu za pravosuđe postoje ljudi koji su godinama posvećeni ovom problemu. U jedinici za pranje novca u Južnom distriktu, ovo je bio prioritet. U Sekretarijatu za pravosuđe već deceniju postoji jedinica za kleptokratiju sa posebnom ekspertizom za Ukrajinu, sa nekim značajnim uspjesima. Iz moje perspektive, razlika između danas i prije godinu dana je mogućnost međunarodnog funkcionisanja. Gledanje kako druge zemlje uvode vlastite sankcije i kriminalizuju izbjegavanje sankcija mijenja igru za SAD. U proteklim mjesecima mnoge su zemlje iskopirale američke zakone, te je prekinut zastoj. Uz to prestrojavanje na način bez presedana, vidite neviđeni broj hapšenja i zaplijena.”
Glas Amerike: Kakva je bila uloga ukrajinske vlade u svemu tome?
Adams: „Iz moje perspektive, interakcija sa ukrajinskom vladom je bila potpuno impresivna. Otkako sam preuzeo ovu ulogu bio sam u kontaktu sa kolegama iz Ukrajine, iz Ministarstva pravde i njihovom kancelarijom glavnog tužioca. I teško je precijeniti trud i posvećenost koju su ti muškarci i žene imali tokom ovih mjeseci, radeći iz skloništa, radeći na daljinu u izbjeglištvu, a zatim se vraćajući u Kijev da nastave sa ovim naporima. Oni rade u užasno teškim uslovima. Ali ono što rade, barem što se ukršta sa mojim radom, nastavljaju da vode istrage, gledaju oligarhe, sankcionisane pojedince. I olakšavaju naše istrage prikupljanjem informacija, pružanjem informacija tamo gdje su korisne i dovođenjem SAD u poziciju da preduzmemo sve što možemo da pomognu Ukrajini. Istovremeno, ono što želimo da uradimo je da učinimo dostupnim informacije i mogućnosti za Ukrajinu da ostvari uspjeh prema vlastitim zakonima, ako i kada vide prilike za djelovanje.
Glas Amerike: „Radna grupa je bila ključni dio odgovora Bidenove administracije na rusku invaziju na Ukrajinu. Kakav mislite da ste uticaj imali na ratne sposobnosti Rusije?
Adams: „Mislim da svakako vidimo smanjenje ekonomske aktivnosti u velikoj mjeri. Vidimo da se ljudi iz zapadnih zemalja brzo odvajaju od Rusije, dio toga je zbog moralne i etičke odgovornosti. Mislim da je dio toga zato što oni vide sankcije kao suštinski nepremostive iz finansijske perspektive. Drugi aspekt za koji mislim da je posebno uticao nije se odnosio na ekonomske sankcije već na kontrolu izvoza: Sekretarijat za ekonomiju ima ovlaštenja da zaustavi uvoz poluprovodnika, uvoz tehnologije dvostruke namjene koja može da dovede do stvaranja visoko-tehnološkog naoružanja i da se zaustavi čak i transport niskotehnološke municije. Mislim da to ima pravi uticaj na rusku vojsku i u suštini, svaki put kada zaustavimo poluprovodnik da pređe granicu, svaki put kada zaustavimo metak da pređe rusku granicu, spašen je nečiji život.”
Glas Amerike: Kakvu ulogu vidite za radnu grupu u poslijeratnom periodu?
Adams: „Naš fokus je na ovoj posebno hitnoj situaciji u ovom konkretnom trenutku. Mislim da imamo naučene lekcije u pogledu toga kako izgraditi hitan odgovor na istinski multilateralne napore u provođenju sankcija koji mogu biti korisni u drugim kontekstima. Ali naš fokus je bio isključivo na Rusiji i tako će biti i dalje.”
