Linkovi

Fuere: Nestabilnost je uvijek ispod površine Zapadnog Balkana


Ervan Fuere: Ako EU ne uspije u najbližem susjedstvu, onda je to znak da nema što da traži na svjetskoj liderskoj sceni

"Ako EU ne uspije u najbližem susjedstvu, onda je to znak da nema što da traži na svjetskoj liderskoj sceni", smatra Fuere.

Iako je gotovo tačno godinu dana od kada je usvojena Strategija Evropske Unije (EU) za Zapadni Balkan, to vrijeme je obilježeno dubokom podjelom među članicama EU kada je riječ o proširenju. Zato će nakon majskih parlamentarnih izbora, nova evropska Komisija morati da obnovi kredibilnost evropske agende za proširenje i uspostavi novi, iskreni angažman na Zapadnom Balkanu - ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) analitičar Ervan Fuere (Erwan Fouéré) iz briselskog Centra za studije evropskih politika (CEPS).

RSE: Koje su glavne prepreke da bi EU imala zajedničku politiku prema Zapadnom Balkanu?

Fuere: Integracija Zapadnog Balkana u EU jeste njena zvanična politika. Ali, ono po čemu se razlikuju evropske članice je brzina tog procesa. Na primjer, francuski predsjednik (Emmanuel Macron), posebno nakon problema uzrokovanih Brexitom, smatra da se EU mora više baviti “produbljivanjem” integracija prije nego što prihvati nove članice. Po mom ličnom mišljenju, to je vještački izazvana debata, jer mogu se međusobno produbljivati odnosi unutar EU, a da se ona istovremeno i proširuje.

Puno toga će zavisiti od ishoda izbora za evropski Parlament i koliko će podrške dobiti populističke partije. Jer, mnoge od njih pokušavaju da izjednače pitanja migracija i proširenja, što je veoma toksična rasprava. Zato smatram da je ključno pitanje hoće li evropski lideri imati dovoljno hrabrosti da nakon izbora ostanu posvećeni integraciji Zapadnog Balkana i učine sve da je ubrzaju.

RSE: Može li se reći da je neefikasnom politikom prema Zapadnom Balkanu, EU otvorila vrata za druge uticaje u ovom regionu?

Fuere: Može. Sve do 2017. EU je uzimala Zapadni Balkan zdravo za gotovo i nije mu posvećivala dovoljno pažnje. Uz nedostatak dosljednosti, sve je to otvorilo prostor za Rusiju, Kinu, Tursku. Onda je EU shvatila da time radi u korist svoje štete. Ali, dosta kasno.

Vidjeli smo što se desilo u Makedoniji sa erupcijama nasilja u Parlamentu aprila 2017, a bivši lider, koji bi trebao biti u zatvoru jer je osuđen za korupciju, umjesto toga je u Mađarskoj. To je lekcija EU da treba biti mnogo dosljednija i snažnija u odnosu prema Zapadnom Balkanu, kako bi osigurala da se sprovode procesi reformi.

RSE: Tokom posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu prošle sedmice, srpski predsjednik Aleksandar Vučić je kazao da će se konsultovati sa Putinom oko mogućih rješenja u pregovorima sa Kosovom. Kakva je poruka time poslata EU koja je posrednik u pregovorima?

Fuere: To je još jedan primjer politike predsjednika Vučića koji provodi puno vremena konsultujući Rusiju. EU jeste glavni medijator, što naravno ne znači da SAD ili Rusija ne mogu iskazati svoja stajališta. Ali, pogledajmo sa praktične strane: ne samo u Srbiji, već u svim zemljama Zapadnog Balkana ukupno 70 posto trgovine odvija se sa EU. Ono što Rusija nudi je daleko manje od toga. Mislim da je tu riječ više o emotivnom odnosu predsjednika Vučića koji on koristi da ojača svoju poziciju, i sumnjam da će to imati mnogo uticaja na same pregovore.

EU ima odgovornost da se mnogo dosljednije i aktivnije uključi u ovo posredovanje, jer su pregovori zapali u veoma teško razdoblje nakon uvođenja kosovskih taksi na robu iz Srbije i BiH, a s druge strane nisu ispunjena evropska obećanja Kosovu o viznoj liberalizaciji. Mnogo je problema koji utiču na to posredovanje, ali ono je krucijalno važno za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije, što je i među uslovima za priključenje EU.

RSE: Ideja o promjeni granica po etničkim principima (kao moguće rješenje konflikta između Srbije i Kosova) naišla je na kritike u regionu. Kako objašnjavate podršku EU za tako drastične ideje kao što su razmjena teritorija ili promjena granica po etničkim linijama­?

Fuere: Prvo treba reći da otvorena pitanja na bilateralnom nivou preovladavaju na Zapadnom Balkanu, a da je EU jasno kazala da neće primati nove članice dok se takvi problemi ne riješe. Tu vidimo važnost pregovora Srbije i Kosova. Ideja o promjeni granica se mogla čuti i ranije, a reakcija EU nije bila ni negativna ni pozitivna. Njemačka kancelarka Angela Merkel je veoma jasna stavom da bi takve promjene granica izazvale nove probleme na Zapadnom Balkanu. Ali, ta opcija još uvijek postoji.

Moj lični stav je da bi to bila ogromna greška i zapitao bih se je li međunarodna zajednica razumjela lekcije istorije. Jer, prihvatanjem takvih ideja o promjeni granica ili zamjeni teritorija između Kosova i Srbije, EU bi radila protiv sopstvenih interesa i politike: sjetimo se evropskog posredovanja u Makedoniji kada je došlo do konflikta 2001. koji je razriješen Ohridskim sporazumom i promovisanjem multietničkog društva. Ako bi se sada zalagali za monoetnički pristup, mislim da bi to bio povratak u prošle vjekove.

Otvorila bi se i mnoga opasna pitanja drugdje na Balkanu, gdje imamo slične situacije, kao na primjer u Bosni i Hercegovini. Tako da se nadam da će ovaj prijedlog i ostati samo prijedlog.

RSE: Ako grčki Parlament ratifikuje Sporazum sa Makedonijom o njenoj promjeni imena, to će Skoplju širom otvoriti vrata NATO-a. Očekujete li reakciju Rusije?

Fuere: Taj Sporazum će Makedoniji takođe omogućiti i proces integracija sa EU, što je već dugo njen ključni politički cilj, ali je bio blokiran od strane Grčke. Rusija je jasno kazala da ne bi prihvatila ulazak Makedonije u NATO, ali se ne protivi ulasku u EU. A vidjeli smo da su prošle godine ruski operativci bili umiješani u organizaciju protesta u Grčkoj koji su okupljali protivnike sporazuma o novom imenu Makedonije. Nakon toga je grčka vlada protjerala ruske operativce iz zemlje, što je neuobičajeni potez Atine koja tradicionalno ima bliske veze sa Moskvom. Tako da je jasno da je Rusija bila umiješana u problem između Makedonije i Grčke na neuobičajen način.

RSE: Mogu li otvorena pitanja poput konflikta između Srbije i Kosova, učlanjenja Makedonije u NATO, ili unutrašnjih problema u BiH biti prijetnja po stabilnost Zapadnog Balkana?

Fuere: Nestabilnost je uvijek negdje ispod površine Zapadnog Balkana. Pomenuo sam primjer Makedonije i mislim da je on pokazuje ne samo neuspjeh državnog liderstva već i neuspjeh EU da prepozna znakove upozorenja i preduzme preventivne akcije. Slično je i u BiH – tu imate duboko ušančene lidere, a EU još ne uspijeva da proširi dijalog unutar zemlje i na druge društvene činioce, što je neophodno za integracije. Na primjeru Srbije, Makedonije i BiH vidimo da je civilno društvo ignorisano ili marginalizovano, a mislim da EU mora razumjeti integracije Zapadnog Balkana mnogo šire nego što to limitiraju politički lideri.

Stoga je moj prijedlog, i ne samo moj, za novu evropsku Komisiju koja će biti ozvaničena u novembru da se vrati ranijem sistemu kada je imala jednog povjerenika odgovornog samo za proširenje. To bi pojačalo vidljivost EU na Zapadnom Balkanu.

RSE: U Vašoj najnovijoj analizi regionalnih prilika ocjenjujete da je ponovno angažovanje EU na Zapadnom Balkanu okasnilo. Opterećena Brexitom, usmjerena na parlamentarne izbore, a praćena povećanjem broja evropskih građana koji se protive proširenju, da li će EU, ipak, uspjeti da ispuni jednu izreku koju imamo na Balkanu: bolje ikad nego nikad?

Fuere: Moraće. Za EU nema alternative. Ako EU ne uspije u najbližem susjedstvu, onda je to znak da nema što da traži na svjetskoj liderskoj sceni. To je u interesu i nje same jer, ne zaboravimo, proširenje je vjerovatno najveći uspjeh koji je EU postigla u vanjskoj politici.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG