Linkovi

I u recesiji - tražene rukotvorine američkih Indijanaca

  • Mike Osborne

Trziste za rucno izradjene predmete moze fluktuirati, jacati i slabiti, zanimanje rasti i padati, ali organizacije kakva je Qualla Arts osiguravaju da tradicionalni zanati i vjestine budu sacuvani za ona vremena kad Amerikance uhvati nostalgija

Kad su vremena teska, kao sto je bilo za vrijeme Velike ekonomske krize tridesetih godina proslog stoljeca, ljudi se snalaze kako znaju i umiju, rade ono sto mogu da bi zaradili i nekako prezivjeli. Oni koji su se tada bavili tradicionalnim obrtima i zanatima shvatili su da su neke stvari – trajni, uporabni i lijepi predmeti – uvijek u potraznji. Nesto slicno dogadja se i danas, kad vlada recesija. Amerikanci pokazuju novi interes za lijepe, vrijedne, rucno izradjene predmete. Mike Osborne je posjetio jednu indijansku umjetnicku zadrugu koja svoj pocetak duguje upravo onom razdoblju Velike depresije i koja i sada, tijekom Velike recesije, dobro posluje...

Posao ide dobro u Qualla Arts and Crafts, u mjestu Cherokee, savezna drzava North Carolina. Iako to ne bi mogli zakljuciti po nekolicini koja razgleda indijanske rukotvorine u toj trgovini. Nema vise autobusa punih turista u potrazi za jeftinim indijanskim suvenirima. Umjesto njih, u trgovinu dolaze ozbiljni kolekcionari, spremni platiti visoku cijenu za vrhunske umjetnine, rucno izradjene. Anna Fariello, autoritet za umjetnost Appalachije pri Sveucilistu Western Carolina, kaze da se isto dogadjalo tijekom 30-ih godina, kad je zemlja poljoprivrednika prerastala u zemlju radnika:

"Bilo je, znate, puno nostalgije tada u ljudima, vjerovali su da nestaje jedan nacin zivota."

I podrucje Appalachije, na jugoistoku Sjedinjenih Drzava, regija uglavnom netaknuta industrijskom revolucijom, postalo je zaristem te nostalgije. Autenticni proizvodi – kosare, metle, posude – postali su iznenada vrlo trazeni u gradskim sredistima poput New Yorka i Chicaga. Drustveni reformatori, a i vlada, vidjeli su u davanju svoje podrske lokalnim rukotvorinama mogucnost ekonomskog razvoja u jednom od najsiromasnijih podrucja zemlje.

"Jedan od problema je bio manje poslova u podrucju i na koje ga nacine vlada moze rijesiti. I tako je nastalo puno malih, privatnih biznisa sto je mladima omogucilo da ostanu tu gdje su rodjeni i da zaradjuju za zivot," kaze Anna Fariello.

Pedesetdvogodisnji Davy Arch, Cherokee umjetnik, kaze da su njegove kreacije izravni rezultat obnavljanja zanata i obrta za njegova djetinjstva:

"Na drvo smo se grijali, na drvo kuhali i drvo je bilo dio naseg svakodnevnog zivota. Poceo sam od drveta izradjivati razne predmete – zlice, posude za dizanje krusnog tijesta.. i to jos kao vrlo mlad, sa sest, osam godina, pocelo je vise kao igra."

Arch pripada istocnoj skupini Cherokee Indijanaca koja je, 1946. godine, i osnovala zadrugu Qualla Arts and Crafts da bi zadovoljila sve vecu potraznju za indijanskim predmetima. Cherokee su u tome, kaze on, vidjeli mogucnost zarade i zastite vlastite bastine:

"I svi drugi starosjedilacki narodi suceljeni su s problemima kakve mi imamo – gubitak naseg kulturnog identiteta zbog asimilacije u glavnu struju. Na ovaj nacin odrzavamo mnoge nase tradicije zivima."

Poput izrade takozvane “kosare u kosari,” koja se postize duplim pletenjem. Jos u 18. stoljecu europski su se istrazivaci divili Cherokee kosarama, ali tijekom generacija slozena tehnika pletenja gotovo je nestala. Ostalo je samo troje, cetvero ljudi, prica Arch, koji su znali i zadruga ih je angazirala da nauce druge. Te izuzetno lijepe i vrijedne kosare danas zna plesti oko 30 osoba. To je ozivjelo zajendicu i spasilo od zaborava jednu umjetnicku formu.
Zadruga takodjer pomaze svojim clanovima u pronalazenju prirodnog materijala za izradu autenticnih predmeta. Primjerice, GPS koordinatama pronalazi se, na obalama rijeka, dobra glina za grncariju.

Tonya Carroll, koordinatorica zadruge, kaze da je zadruga pocela i sa sadnjom sve rijedje rijecne trske, potrebne za izradu kosara:

"Ona lako raste, ali sa sve vecim razvojem i gradnjom nema je vise puno pa pokusavamo naci podrucja u kojima je rasla kako bi je opet uzgajali na istim mjestima."

Nastojanja zadruge urodila su plodom i Tonya Carroll s ponosom istice par Cherokee tinejdzera koji pohadjaju lokalnu srednju skolu i koji su naucili kako se izradjuje dvostruko pletena kosara:

"Starijima je tehnika teska za nauciti. Vidjeti mlade kako su tehniku lako svladali i kako lijepo i cvrsto pletu kosare, s prekrasnim dizajnima, to je nesto fantasticno."

I za Annu Fariello, koja vodi projekt obnavljanja obrta i zanata pri Sveucilistu Western Carolina, zadruga je vise od tek obicne umjetnicke galerije:

"Cinjenica da Qualla Arts and Crafts ima tako dugu povijest potvrdjuje njihov uspjeh u stvaranju odrzive organizacije i u odrzavanju tradicija."

Trziste za rucno izradjene predmete moze fluktuirati, jacati i slabiti, zanimanje rasti i padati, dodaje Anna Fariello, ali organizacije kakva je Qualla Arts osiguravaju da tradicionalni zanati i vjestine budu sacuvani za ona vremena kad Amerikance uhvati nostalgija.

XS
SM
MD
LG