Izdvojeno
Humanitarni rad kao sredstvo za promociju desničarskih grupa
Zemlje Zapadnog Balkana svjedoče novom trendu – stvaranju organizacija koje se predstavljaju kao humanitarne, ali koje u pozadini kriju krajnje desničarske ili nacionalističke poruke ili se povezuju sa kriminalom te gotovo po pravilu ističu proruske stavove.
Grupa muškaraca iz mjesta nadomak Brčkog nešto duže od godinu dana sebe predstavlja kao humanitarnu organizaciju "Sveti Georgije" Lončari. U tom periodu su organizovali najmanje 70 humanitarnih akcija za ugrožene sugrađane svih etničkih skupina ili religija.
Ali nedavno istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazalo je da je u istom tom periodu lokalna policija najmanje u jednom slučaju istraživala i sumnjičila vođu grupe za nanošenje tjelesnih povreda. Istraživanje je također otkrilo ranije presude protiv vođe grupe i činjenicu da osim uniformnog oblačenja članova ovu organizaciju od drugih uobičajnih humanitarnih organizacija razlikuje i to što dio grupe čine osobe “sigurnosno interesantne policiji”.
Stručnjaci koji prate rad desničarskih ili organizacija sa kriminalnom pozadinom kažu da posljednjih godina sve češće viđaju kako ove organizacije koriste humanitarni rad da poprave svoj imidž.
“To je počelo ranije i mislim da taj trend da se desničarske organizacije bave humanitarnim radom traje već izvesno vreme i to smo imali pre pandemije i to je prosto u funkciji da žele da priđu što većem broju građana i time oni omekšavaju svoj imidž i prilaze širim društvenim grupama”, kaže izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić.
Takav je trend u Srbiju došao iz drugih zemalja a sada se preslikava i u Bosni i Hercegovini, kažu stručnjaci sa kojima je razgovarao BIRN BiH. Većina ovakvih organizacija je naklonjena čvrstom ustrojstvu koje podrazumijeva mušku, vojničku, strogu disciplinu i imaju militaristički duh, kaže za BIRN BiH Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj. Također, imaju poseban odnos sa nacionalnom historijom i posljednjim ratovima gdje nerijetko glorifikuju haške osuđenike.
“To nije samo isprazni dekor iza koga se oni kriju, to je jednostavno jedna vrsta poruke javnosti i svima onima drugima, i to je jedna vrsta veličanja određenih stvari iz prošlosti”, kaže Todorović.
“Ja bih rekao da je to vrlo funkcionalan mehanizam koji sprječava razvoj demokratije, koji sprječava slobodne izbore, koji sprječava slobodu mišljenja i govora, koji je tako perfidno skriven u tobožnjem organizovanju civilnog društva, u građanskim organizacijama koje se bave humanitarnim radom, koje se bave pomaganjem nemoćnim i slabima ili koje imaju vjerski karakter”, dodaje on.
Takve grupe insisitraju na pojavnosti koja asocira na militarizam i često šalju nedvosmislene političke poruke kroz javne defile u nečemu što podsjeća na vojni stroj, te kroz postrojavanja koja asociraju na paravojsku ili parapoliciju.
Nedovoljna transparentnost humanitarnog rada
Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu smatra da manifestacije u javnom prostoru služe za postizanje specifičnih ciljeva.
“Kod jednog dijela građana siju strah, o narušavanju javne sigurnosti, vraćaju određene uspomene na zločine i strašna dešavanja u prošlosti, a sa druge strane dobivaju simpatije i mobiliziraju mlađe stanovnštvo, onih koji gaje takvu ideologiju ili koji su možda na putu gdje ne znaju gdje pa će im se pridružiti oni koji su ostavljeni van društva, van zajednice”, objašnjava Kržalić.
Ali za Veldina Kadića sa Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije pri Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, humanitarni rad nikada ne bi kod bilo koga trebao izazvati osjećaj nelagode ili nesigurnosti.
“Paradoks je taj što je militarizam po svojoj prirodi nespojiv sa humanitarnim radom, jer je humanitarni rad neka vrsta plemenite djelatnosti. Ono čega se ja bojim jeste da je ova vrsta humanitarne aktivnosti koju nerijetko određene organizacije ističu kao svoju primarnu, da je to jedna vrsta paravana za određene političke ciljeve, pa i ekonomske, u sprezi sa vlastima, ali za koje se bojim da će još dugo ostati skriveni od očiju javnosti”, kaže on.
Dodatnu sumnju za Todorovića stvara nedostatak transparentnosti kod ovakvih organizacija. Istraživanje BIRN-a BiH otkrilo je da prema zvanično dostupnim registrima nevladinih organizacija ili fondacija, “Sveti Georgije” iz Lonačara nije registrovan kao humanitarna organizacija. Ogranak Srbske časti za BiH također se ne može naći u registrima. Za razliku od uobičajnih humanitarnih organizacija, način skupljanja novca za humanitarne akcije je često sakriven, donatori su često nepoznati.
“Ono što se dešava sa nevladinim organizacijama o kojima govorimo i što otvara sumnju je zapravo nedostatak transparentnosti. I sama činjenica da neka organizacija nije registrovana, da nema transparentne finansije, da ne podliježe finansijama, nadzoru državnih institucija, to otvara naravno brojna pitanja”, kaže Todorović.
Urednik portala Istraga Avdo Avdić za BIRN BIH na osnovu svojih istraživanja vjeruje kako slične organizacije koriste humanitarni rad kako bi prikrile svoje prave poslove.
“Uočio sam da većinu tih organizacija kontrolišu osobe koje su ranije osuđivane ili nakon što su već uspostavile te organizacije, nakon toga su osuđivane”, kazao je on.
Za njega te organizacije nisu humanitarne.
“Sjetit ćemo se naravno kad se pojavila priča u javnosti oko Srpske časti da je prva njihova izjava u medijima bila mi smo jedna humanitarna organizacija. Kasnije kako čitate crnu hroniku vidite da (…) jedan po jedan iz te Srpske časti završava na optuženičkoj klupi zbog krivičnih djela”, kaže Avdić.
Osim humanitarnog rada odnosno dijeljenja pomoći ugroženim, neke organizacija javno štite životinje. Izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić smatra da su takve aktivnosti samo paravan.
“Ono što je jako važno jeste da se njihov taj takozvani humanitarni rad mora posmatrati u širem kontekstu njihovih programskih opredeljenja i akcija, odnosno onoga što oni rade na terenu. Tako da su ove grupe ustvari, kao što je Levijatan, poznate po antimigrantskim akcijama i maltretiranju Roma”, kazala je Kisić.
Uprkos tome, članovi organizacija pokušavaju da i dalje održavaju imidž humanitaraca, objašnjava Nejra Veljan, istraživačica pri Atlantskoj inicijativi iz Sarajeva. Ona kaže da je još jedna karakteristika sličnih organizacija, želja za gradnjom identiteta spasitelja lokalne zajednice i sopstvenog naroda.
“Njihovo djelovanje je formirano oko, zapravo, iskorištavanja ranjivosti zajednica i pojedinaca kojima je potrebna pomoć jer tako svoje djelovanje prikazuju kao da dolazi od naroda za narod”, kaže Veljan.
Ali za Kadić je pitanje kako bi se te organizacije ponašale naspram vladajućih političara odnosno građanskih pokreta koji bi kritizirali tu vlast.
“Da li će takve vrste organizacija dobiti nalog od vlasti, da izađu kao pandan i da se suprotstave tom nekom građanskom buntu gdje se kritizira vlast kako bi te proteste ciljano ugušili”, kaže on.
Veljan smatra da liderima sklonijim autoritarnim modelima vladanja kako u BiH tako i u regionu, ali i u Evropi i svijetu, saradnja sa ovakvim grupama i profilima ljudi služi za zastrašivanje političkih protivnika i ušutkivanje opozicije.
Važnu ulogu u stvaranju imidža igraju religija i ideologija grupe, objašnjava Kadić.
“Sve ove desničarske organizacije iz Srbije, iz Republike Srpske, su u dobroj mjeri prožete nekom religijom, ideologijom, konzervativizmom, baziranom na pravoslavlju”, kazao je Kadić.
Isticanje proruskih stavova
Simboli pravoslavlja i kršćanstva dominiraju na odjeći i vozilu grupe iz Lončara ali i drugih sličnih organizacija u Bosni i Hercegovini i Srbiji, poput Srbske časti.
Srbska čast i Levijatan nisu odgovorile na upite za razgovor upućene putem njihovih društvenih mreža. Članovi humanitarne organizacije “Sveti Georgije” Lončari nisu također pristali na razgovor.
Prema Kadiću, slične grupe su tradicionalno, ideološki i religijski nasloljene na Rusiju.
“Jedan od instrumenata koje Rusija koristi kao svoj vanjskopolitički alat su i desničarske organizacije, koje se nerijetko registriraju kao građanska udruženja i slično, za koji je cilj Rusiji da postanu jedna vrsta njihovih saveznika a u sprezi sa domaćim političkim vlastima. Da bi vi to uradili potrebno vam je da te vrste organizacija legitimizirate u javnom prostoru na taj način što ćete ih povezati sa političkim strukturama”, kaže on.
U svojim objavama na društvenim mrežama ove organizacije to često i ističu. U radu grupe iz Lončara to je jedno od glavnih obilježja koje ističu.
“Organizacije koje su povezane sa Rusijom često je teško detektovani, ali možemo ih vidjeti zbog njihove privrženosti Rusiji”, smatra stručnjakinja za mirovne studije sa holandskog Univerziteta u Leidenu Arlinda Rrustemi.
Kadić kaže kako je nadležnima teško otkriti stvarne namjere organizacija sa desničarskom ili kriminalnom pozadinom koje se kriju iza humanitarnog rada. Dodatni je problem što se etno-nacionalistički koncepti vlasti ne protive ovakvim organizacijama, kaže on.
“Ne vjerujem da vlast ima uopće političke volje da na bilo koji način rješava to pitanje”, smatra Kadić.
See all News Updates of the Day
Pentagon: Kina udvostručila broj nuklearnih bojevih glava za dvije godine
Tempo ubrzanja kineske nuklearne ekspanzije mogao bi omogućiti Pekingu da ostvari zalihe od oko 1.500 bojevih glava do 2035. godine. Stoji u Pentagonovom godišnjem izvještaju Kongresu pod nazivom "Kineska vojna moć", koji je objavljen u utorak.
- Amra Alirejsović
Escobar: Amerika će nastaviti provođenje sankcija u BiH
Rat u Ukrajini, kako se moglo vidjeti i na jučerašnjem samitu NATO saveza u Bukureštu, obnovio je međunarodni fokus na zemlje zapadnog Balkana, među njima i BiH. U još oštrijem fokusu se našla euroatlantska budućnost regiona koji se, kako se čini, još jednom suočava sa neizvjesnim putem pred sobom.
Upravo to je bila tema jutrošnjeg okruglog stola sa Gabrielom Escobarom, zamjenikom pomoćnika državnog sekretara za pitanja Evrope i Euroazije kojeg je organiziralo Atlantsko vijeće u Washingtonu.
Escobar se, između ostalog, kada je u pitanju BiH, osvrnuo na pitanje korupcije, najnovijih odluka visokog predstavnika, i izazova sa kojima se ta zemlja suočava.
Uprkos krizi u Ukrajini, Zapadni Balkan je i dalje područje ogromnih mogućnosti, ali je izazov za nas, kao i za EU, to što zemlje regiona nemaju dobre međusobne odnose, rekao je Gabriel Escobar.
On je istaknuo da su zemlje regiona već dio evropskih tokova, ali da je izazov to na koji ih način integrirati u euroatlantske strukture. Mogućnosti uveliko nadmašuju rizik kada je u pitanju angažman međunarodne zajednice na Zapadnom Balkanu, rekao je Escobar.
Postoji povećana urgentnost da se riješe problemi kako bi se region pokrenuo ka EU, a kriza u Ukrajini je još više naglasila koliko je to važno, rekao je Escobar.
„Problemi na Zapadnom Balkanu potiču sa domaćeg terena, problemi kao sto su otpor ka donošenju teških političkih odluka, otpor ka integraciji. Ti problemi postoje već duže vrijeme, ali je njihovo rješavanje u ovom trenutku postalo još hitnije. Rusija u budućnosti neće biti pouzdan partner, ali to ne znači da neće i dalje pokušavati zadržati svoje igrače na Zapadnom Balkanu. Sjedinjene Države stoga jačaju veze među demokratskim zemljama koje shvataju da se ne moraju oslanjati na Rusiju”, kaže Escobar.
On je istakao da nema druge opcije za šest zemalja Zapadnog Balkana nego da se pridruže EU, te da evropska integracija mora biti konačni cilj za sve njih.
„Ipak bih volio da vidim malo ubrzaniji proces po tom pitanju, kako bi zemlje možda dobile status promatrača ili ulaznog kandidata”, rekao je zamjenik pomoćnika državnog sekretara, naglasivši da je Zapadni Balkan najbrže rastući region u Evropi.
Evropsko vijeće razmatra da BiH dodijeli status kandidata, ali se postavlja pitanje da li je to samo simboličan korak.
„Mislim da je bilo kakav signal da su te zemlje dobrodošle u Evropu važan, osobito sada, i mi to podržavamo, ali u isto vrijeme to ne bi trebao biti samo simboličan korak. Ali to nije zadatak Evrope, to je prvenstveno zadatak političkih lidera u BiH da ostvare taj cilj, iako trenutno u mnogim slučajevima ne vidim da to postoji među bh. liderstvom. Mi podržavamo korake koje je poduzeo visoki predstavnik i on to radi na odgovarajući način”, kaže Escobar.
Jedan od endemskih problema u BiH i regionu je korupcija. Na pitanje da li će Sjedinjene Države razmotriti dodatne sankcije, Escobar je odgovorio:
„Apsolutno, Sjedinjene Države će poduzeti dodatne korake ka sankcioniranju korumpiranih elemenata, i lista Ministarstva financija samo pokazuje dubinu korupcije. U BiH, kako smo vidjeli, pojedinci i političari su aktivno surađivali sa grupama organiziranog kriminala, i ljudi to moraju znati. Lideri moraju poduzeti akciju i ukloniti takve pojedince sa funkcija i iz stranaka. Sankcije su važno oružje, ali što je još važnije i teže, moramo vršiti pritisak na lokalne lidere da primijene reforme vladavine zakona, kako se zahtijeva, za ulazak u EU. Korupciija je najveći problem za region i činjenica je, što nisu samo naši već i podaci Transparency Internationala, da su stranke koje su najviše nacionalističke, također, i najkorumpiranije”, kaže Escobar.
On je naglasio da bi došlo do još većeg američkog investiranja u BiH i regionu ukoliko se riješi pitanje korupcije.
Smjena generacija: Hakeem Jeffries prvi crnački lider demokrata u Kongresu
Demokrate u Predstavničkom domu izabrale su za lidera kongresmena Hakeema Jeffriesa - prvog crnca na čelu jedne od dvije glavne stranke u Kongresu - što simbolizuje dolazak nove generacije lidera, dok se dugogodišnja predsjedavajuća Nancy Pelosi i njen tim povlače sa liderskih pozicija u januaru.
Ispoljavajući nesvakidašnje stranačko jedinstvo, nakon što su izgubile izbore na polovini predsjednikovog mandata, demokrate u Predstavničkom domu su bez trzavica prešle sa jednog na drugog historijskog lidera - sa prve žene predsjedavajuće u Kongresu, na 52-godišnjeg Njujorčanina koji je obećao da će "realizovati stvari", uporkos tome što su republikanci osvojili većinu u donjem domu.
Glasanje iza zatvorenih vrata bilo je jednoglasno, i obavljeno aklamacijom.
"Svi preuzimamo na sebe veliku odgovornost", rekao je Jeffries novinarima pred sastanak stranačkog kokusa. "I najbolje što možemo, kao rezultat ozbiljnosti i težine ovog trenutka, je da se odgovorno posvetimo tome, i obavimo najbolji mogući posao u interesu građana".
Rijetko se događa da se stranka koja je izgubila kongresne izbore tako lako pregrupiše, što je u ovom trenutku u suprotnosti sa previranjima među republikancima, koji pokušavaju da se ujedine iza lidera Kevina McCarthyja kao novog predsjedavajućeg Predstavničkog doma, dok se spremaju da preuzmu vlast kada novi sastav Kongresa počne sa radom u januaru.
59-godišnja Katherine Clark iz Massachusettsa biće druga po rangu demokrata u Predstavničkom domu a 43-godišnji Pete Aguilar iz Kalifornije je izabran za predsjednika demokratskog kokusa, odnosno poslaničkog kluba.
Nova "trojka" demokrata zamijeniće Pelosi, Stenyja Hoyera, lidera demokratske većine, i Jamesa Clyburna, kako lideri koji su svi u osamdesetim godinama ustupaju mjesta mlađoj generaciji. Pelosi je bila lider demokrata proteklih 20 godina, a kolege su joj u utorak uveče dodijelile titulu "počasne predsjedavajuće".
Dok će demokrate imati manjinu u Predstavničkom domu u novoj godini, imaće određeni uticaj jer se očekuje da će republikanska većina biti veoma tanka, a McCarthy nema jak uticaj na sve republikance u tom tijelu.
Dvoje potencijalnih novih lidera u Predstavničkom domu, Jeffries i McCarthy, pripadaju istoj generaciji ali skoro da nemaju nikakav odnos - demokrata je zapravo znao da kritikuje republikanskog kolegu, posebno zbog stava kongresnih republikanaca prema bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu. Jeffries je bio jedan od "menadžera", odnosno tužilaca Predstavničkog doma u procesu Trumpovog prvog opoziva.
"I dalje moramo da rješavamo problem posljedica 'trumpizma', i šta on znači, kao veoma destabilizujuća snaga, za američku demokratiju", izjavio je Jeffries.
Demokratski lider je rekao da se nada da će, "kad god je to moguće pronalaziti zajedničke tačke" sa republikancima, ali da će se "suprotstavljati njihovom ekstremizmu".
Na drugoj strani Capitola, Jeffries će imati partnera u lideru senatske većine Chucku Scumeru.
"Po mom mišljenju, postojaće grupa 'mainstream' republikanaca koji neće željeti da idu u MAGA smjeru, a Hakeem je idealan čovek da sarađuje sa njima", izjavio je Schumer u nedavnom intervjuu. MAGA je Trumpov slogan "Učinimo Ameriku ponovo velikom".
Jeffries je ponekad nailazio na skepticizam liberalnog krila stranke, koji ga doživljavaju kao centristu. Međutim, članica Kongresa Rashida Tlaib iz Mičigena, dio grupe liberalnih zakonodavaca, rekla je da je ohrabrena načinom na koji su se Jeffries i njegov tim obratili liberalnim kolegama, iako se niko iz grupe nije kandidovao za lidersku poziciju.
Rođak stradalih: Moja tetka i njena djeca su mrtvi zbog namjernog nemara Kine
Hejrinsahan Abdurahman, 48-godišnja Ujgurka, živjela je sa svoje četvero djece u stanu na 19. spratu zgrade u Urumćiju, kineskoj provinciji Šinđijang.
U požaru u toj zgradi, koji je izbio 24. novembra, poginulo je deset osoba, koje nisu mogle da napuste zgradu jer je bila zaključana, zbog strogih Covid mjera koje je vlast uvela. Poslije tragedije u Urumćiju, širom Kine izbili su protesti protiv Covid mjera.
Abdurahman i njena djeca, 13-godišnja Šahide, 11-godišnji Imran, 9-godišnji Abdurahman i 5-godišnja Nadije, nisu mogli da pobjegnu i stradali su u požaru, tvrdi njihov rođak Abdulhafiz Muhamedimin, koji živi u Cirihu.
On je za Glas Amerike ispričao da su muža njegove tetke i njihovog najstarijeg sina kineske vlasti odvele u radni logor 2017. godine.
„Ja i moji rođaci izgubili smo kontakt sa svima, uključujući i moju tetku od 2017. kada je kineska vlada počela da oduzima pasoše Ujgurama i uhapsila muža moje tetke i njihovog sina”, rekao je Muhamedimin.
Međutim, kada je vidio da je u Urumćiju izbio požar, Muhamedimin je stupio u kontakt sa prijateljem koji je živio u blizini njegove tetke. Poslije nekoliko sati, prijatelj mu je potvrdio da su njegovi rođaci stradali u požaru.
„Zbog njihove neuspješne politike nulte tolerancije na Covid i namjernog nemara za spašavanje života, moja tetka i njeno četvoro djece su umrli”, tvrdi 27-godišnji rođak stradalih.
On kaže da su, odlukom kineske vlade, vrata koja vode do požarnih stepenica bila zaključana.
„Tako da je bilo nemoguće izaći i sići”, kaže Muhamedimin.
Li Venšeng, zvaničnik gradske vatrogasne službe u Urumćiju, rekao je da stradali nisu bili upoznati sa novim protokolom spašavanja u slučaju požara.
„Neki stanovnici nisu upoznati sa lokacijom drugog sigurnosnog izlaza koji vodi na krov stambene zgrade”, rekao je Li na konferenciji za novinare.
Međutim, jedan od Ujgura koji živi u Urumćiju, ispričao je za Glas Amerike da je zvaničnik zadužen za tu zgradu slao poruke stanarima da „ostanu kod kuće i ne koriste lift”.
„Moji rođaci su su krenuli ka požarnom izlazu na krovu, ali su vrata koja vode ka tom izlazu na njihovom spratu bila zaključana. Onda su se spustili liftom na prvi sprat, gdje su također zatekli zaključana vrata. Nažalost, izlaz je bio zatvoren zbog politike nulte tolerancije prema Covidu”, ispričao je jedan muškarac koji je tražio da ostane anoniman. „Na kraju ih je pustio u stan komšija sa prvog sprata, pa su pobjegli kroz prozor. Oni su bili sretnici, mnoge komšije su stradale.”
Tahir Imin, osnivač Ujgur Timesa u Washingtonu, kaže za Glas Amerike da nisu tačne tvrdnje kineskih vlasti da je poginulo 10 ljudi, već da je broj žrtava u Urumćiju mnogo veći.
„Prema tvrdnjama zaposlenih u obližnjoj bolnici, poginulo je 44 Ujgura. Mi smo uspjeli da dođemo do potvrde za 20 žrtava”, kaže Imin.
Požar u Urumćiju pokrenuo je proteste protiv Covid "lockdowna" širom zemlje. Lokalne vlasti u tom gradu su 26. novembra olabavile restrikcije i dozvolile kretanje stanovnika po distriktima.
Zvaničnik Katara: Broj radnika umrlih u pripremi Mundijala "između 400 i 500"
Visoki katarski zvaničnik uključen u organizaciju Svjetskog prvenstva u fudbalu u toj zemlji je prvi put iznio broj mrtvih radnika na turniru - "između 400 i 500" - što je drastično veći broj od bilo kog drugog koji je ranije ponudila Doha.
Činilo se da je komentar Hasana al-Tavadija, generalnog sekretara katarskog Vrhovnog komiteta za isporuku i naslijeđe, neplanirano iznijet tokom intervjua sa britanskim novinarom Piersom Morganom.
Također je doveo u opasnost da se ponovo podstaknu kritike grupa za ljudska prava zbog plaćanja radova na organizaciji prvog Svjetskog prvenstva na Bliskom istoku za migrantsku radnu snagu koja je izgradila stadione, metro linije i novu infrastrukturu potrebnu za turnir u vrijednosti od preko 200 milijardi dolara.
Vrhovni komitet i katarska vlada nisu odmah odgovorili na zahtjev za komentar u utorak.
U intervjuu, čije je dijelove Morgan objavio na mreži, britanski novinar pita al-Tavadija: "Šta mislite, koji je pošten, realan ukupan ukupan radnika migranata koji su umrli kao rezultat posla koji rade za Svjetsko prvenstvo u cjelini?"
"Procjena je oko 400, između 400 i 500", odgovara al-Tavadi. "Nemam tačan broj. To je nešto o čemu se razgovaralo."
Ali katarski zvaničnici ranije nisu javno raspravljali o tom broju. Izvještaji Vrhovnog komiteta koji datiraju od 2014. do kraja 2021. uključuju samo broj smrtnih slučajeva radnika uključenih u izgradnju i renoviranje stadiona koji su sada domaćini Svjetskog prvenstva.
Prema objavljenim podacima, ukupan broj smrtnih slučajeva iznosi 40. Oni uključuju 37 od, kako Katarci opisuju kao neradne incidente, kao što su srčani udari, i tri od incidenata na radnom mjestu. U jednom izvještaju se takođe posebno navodi smrt radnika od koronavirusa usred pandemije.
Al-Tavadi je ukazao na te brojeve kada je razgovarao o radu samo na stadionima u intervjuu, neposredno prije nego što je iznio brojku "između 400 do 500" za svu infrastrukturu za turnir.
Otkako je FIFA dodelila turnir Kataru 2010. godine, zemlja je preduzela neke korake da preispita praksu zapošljavanja u zemlji. To uključuje i eliminaciju takozvanog sistema zapošljavanja kafala, koji je radnike vezivao za svoje poslodavce, koji su imali pravo glasa o tome da li mogu da napuste posao ili čak zemlju.
Katar je takođe usvojio minimalnu mjesečnu platu od 1.000 katarskih rijala (275 dolara) za radnike i potrebne naknade za hranu i stanovanje za zaposlene koji te beneficije ne primaju direktno od svojih poslodavaca. Takođe je ažurirala svoja pravila o bezbjednosti radnika kako bi spriječila smrt.
"Jedna smrt je smrt previše. Jasno i jednostavno", dodaje al-Tavadi u intervjuu.
Aktivisti su pozvali Dohu da učini više, posebno kada je u pitanju osiguranje da radnici primaju plate na vrijeme i da budu zaštićeni od poslodavaca koji zlostavljaju.
Al-Tavadijev komentar takođe obnavlja pitanja o istinitosti izvještavanja kako vlade tako i privatnih preduzeća o povredama i smrtima radnika u arapskim zalivskim državama, čije su nebodere izgradili radnici iz južnoazijskih zemalja poput Indije, Pakistana i Šri Lanke.
Mustafa Kadri, izvršni direktor Equidem Research, konsultantske kuće za rad koja je objavila izvještaje o naplati gradnje radnicima migrantima, rekao je da je iznenađen Al-Tavadijevim komentarom.
"Šokantno je da sada dođe i kaže da ih ima na stotine", rekao je za AP. "Oni nemaju pojma šta se dešava".
