Top priča BiH
Humanitarni rad kao sredstvo za promociju desničarskih grupa
Zemlje Zapadnog Balkana svjedoče novom trendu – stvaranju organizacija koje se predstavljaju kao humanitarne, ali koje u pozadini kriju krajnje desničarske ili nacionalističke poruke ili se povezuju sa kriminalom te gotovo po pravilu ističu proruske stavove.
Grupa muškaraca iz mjesta nadomak Brčkog nešto duže od godinu dana sebe predstavlja kao humanitarnu organizaciju "Sveti Georgije" Lončari. U tom periodu su organizovali najmanje 70 humanitarnih akcija za ugrožene sugrađane svih etničkih skupina ili religija.
Ali nedavno istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazalo je da je u istom tom periodu lokalna policija najmanje u jednom slučaju istraživala i sumnjičila vođu grupe za nanošenje tjelesnih povreda. Istraživanje je također otkrilo ranije presude protiv vođe grupe i činjenicu da osim uniformnog oblačenja članova ovu organizaciju od drugih uobičajnih humanitarnih organizacija razlikuje i to što dio grupe čine osobe “sigurnosno interesantne policiji”.
Stručnjaci koji prate rad desničarskih ili organizacija sa kriminalnom pozadinom kažu da posljednjih godina sve češće viđaju kako ove organizacije koriste humanitarni rad da poprave svoj imidž.
“To je počelo ranije i mislim da taj trend da se desničarske organizacije bave humanitarnim radom traje već izvesno vreme i to smo imali pre pandemije i to je prosto u funkciji da žele da priđu što većem broju građana i time oni omekšavaju svoj imidž i prilaze širim društvenim grupama”, kaže izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić.
Takav je trend u Srbiju došao iz drugih zemalja a sada se preslikava i u Bosni i Hercegovini, kažu stručnjaci sa kojima je razgovarao BIRN BiH. Većina ovakvih organizacija je naklonjena čvrstom ustrojstvu koje podrazumijeva mušku, vojničku, strogu disciplinu i imaju militaristički duh, kaže za BIRN BiH Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj. Također, imaju poseban odnos sa nacionalnom historijom i posljednjim ratovima gdje nerijetko glorifikuju haške osuđenike.
“To nije samo isprazni dekor iza koga se oni kriju, to je jednostavno jedna vrsta poruke javnosti i svima onima drugima, i to je jedna vrsta veličanja određenih stvari iz prošlosti”, kaže Todorović.
“Ja bih rekao da je to vrlo funkcionalan mehanizam koji sprječava razvoj demokratije, koji sprječava slobodne izbore, koji sprječava slobodu mišljenja i govora, koji je tako perfidno skriven u tobožnjem organizovanju civilnog društva, u građanskim organizacijama koje se bave humanitarnim radom, koje se bave pomaganjem nemoćnim i slabima ili koje imaju vjerski karakter”, dodaje on.
Takve grupe insisitraju na pojavnosti koja asocira na militarizam i često šalju nedvosmislene političke poruke kroz javne defile u nečemu što podsjeća na vojni stroj, te kroz postrojavanja koja asociraju na paravojsku ili parapoliciju.
Nedovoljna transparentnost humanitarnog rada
Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu smatra da manifestacije u javnom prostoru služe za postizanje specifičnih ciljeva.
“Kod jednog dijela građana siju strah, o narušavanju javne sigurnosti, vraćaju određene uspomene na zločine i strašna dešavanja u prošlosti, a sa druge strane dobivaju simpatije i mobiliziraju mlađe stanovnštvo, onih koji gaje takvu ideologiju ili koji su možda na putu gdje ne znaju gdje pa će im se pridružiti oni koji su ostavljeni van društva, van zajednice”, objašnjava Kržalić.
Ali za Veldina Kadića sa Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije pri Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, humanitarni rad nikada ne bi kod bilo koga trebao izazvati osjećaj nelagode ili nesigurnosti.
“Paradoks je taj što je militarizam po svojoj prirodi nespojiv sa humanitarnim radom, jer je humanitarni rad neka vrsta plemenite djelatnosti. Ono čega se ja bojim jeste da je ova vrsta humanitarne aktivnosti koju nerijetko određene organizacije ističu kao svoju primarnu, da je to jedna vrsta paravana za određene političke ciljeve, pa i ekonomske, u sprezi sa vlastima, ali za koje se bojim da će još dugo ostati skriveni od očiju javnosti”, kaže on.
Dodatnu sumnju za Todorovića stvara nedostatak transparentnosti kod ovakvih organizacija. Istraživanje BIRN-a BiH otkrilo je da prema zvanično dostupnim registrima nevladinih organizacija ili fondacija, “Sveti Georgije” iz Lonačara nije registrovan kao humanitarna organizacija. Ogranak Srbske časti za BiH također se ne može naći u registrima. Za razliku od uobičajnih humanitarnih organizacija, način skupljanja novca za humanitarne akcije je često sakriven, donatori su često nepoznati.
“Ono što se dešava sa nevladinim organizacijama o kojima govorimo i što otvara sumnju je zapravo nedostatak transparentnosti. I sama činjenica da neka organizacija nije registrovana, da nema transparentne finansije, da ne podliježe finansijama, nadzoru državnih institucija, to otvara naravno brojna pitanja”, kaže Todorović.
Urednik portala Istraga Avdo Avdić za BIRN BIH na osnovu svojih istraživanja vjeruje kako slične organizacije koriste humanitarni rad kako bi prikrile svoje prave poslove.
“Uočio sam da većinu tih organizacija kontrolišu osobe koje su ranije osuđivane ili nakon što su već uspostavile te organizacije, nakon toga su osuđivane”, kazao je on.
Za njega te organizacije nisu humanitarne.
“Sjetit ćemo se naravno kad se pojavila priča u javnosti oko Srpske časti da je prva njihova izjava u medijima bila mi smo jedna humanitarna organizacija. Kasnije kako čitate crnu hroniku vidite da (…) jedan po jedan iz te Srpske časti završava na optuženičkoj klupi zbog krivičnih djela”, kaže Avdić.
Osim humanitarnog rada odnosno dijeljenja pomoći ugroženim, neke organizacija javno štite životinje. Izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić smatra da su takve aktivnosti samo paravan.
“Ono što je jako važno jeste da se njihov taj takozvani humanitarni rad mora posmatrati u širem kontekstu njihovih programskih opredeljenja i akcija, odnosno onoga što oni rade na terenu. Tako da su ove grupe ustvari, kao što je Levijatan, poznate po antimigrantskim akcijama i maltretiranju Roma”, kazala je Kisić.
Uprkos tome, članovi organizacija pokušavaju da i dalje održavaju imidž humanitaraca, objašnjava Nejra Veljan, istraživačica pri Atlantskoj inicijativi iz Sarajeva. Ona kaže da je još jedna karakteristika sličnih organizacija, želja za gradnjom identiteta spasitelja lokalne zajednice i sopstvenog naroda.
“Njihovo djelovanje je formirano oko, zapravo, iskorištavanja ranjivosti zajednica i pojedinaca kojima je potrebna pomoć jer tako svoje djelovanje prikazuju kao da dolazi od naroda za narod”, kaže Veljan.
Ali za Kadić je pitanje kako bi se te organizacije ponašale naspram vladajućih političara odnosno građanskih pokreta koji bi kritizirali tu vlast.
“Da li će takve vrste organizacija dobiti nalog od vlasti, da izađu kao pandan i da se suprotstave tom nekom građanskom buntu gdje se kritizira vlast kako bi te proteste ciljano ugušili”, kaže on.
Veljan smatra da liderima sklonijim autoritarnim modelima vladanja kako u BiH tako i u regionu, ali i u Evropi i svijetu, saradnja sa ovakvim grupama i profilima ljudi služi za zastrašivanje političkih protivnika i ušutkivanje opozicije.
Važnu ulogu u stvaranju imidža igraju religija i ideologija grupe, objašnjava Kadić.
“Sve ove desničarske organizacije iz Srbije, iz Republike Srpske, su u dobroj mjeri prožete nekom religijom, ideologijom, konzervativizmom, baziranom na pravoslavlju”, kazao je Kadić.
Isticanje proruskih stavova
Simboli pravoslavlja i kršćanstva dominiraju na odjeći i vozilu grupe iz Lončara ali i drugih sličnih organizacija u Bosni i Hercegovini i Srbiji, poput Srbske časti.
Srbska čast i Levijatan nisu odgovorile na upite za razgovor upućene putem njihovih društvenih mreža. Članovi humanitarne organizacije “Sveti Georgije” Lončari nisu također pristali na razgovor.
Prema Kadiću, slične grupe su tradicionalno, ideološki i religijski nasloljene na Rusiju.
“Jedan od instrumenata koje Rusija koristi kao svoj vanjskopolitički alat su i desničarske organizacije, koje se nerijetko registriraju kao građanska udruženja i slično, za koji je cilj Rusiji da postanu jedna vrsta njihovih saveznika a u sprezi sa domaćim političkim vlastima. Da bi vi to uradili potrebno vam je da te vrste organizacija legitimizirate u javnom prostoru na taj način što ćete ih povezati sa političkim strukturama”, kaže on.
U svojim objavama na društvenim mrežama ove organizacije to često i ističu. U radu grupe iz Lončara to je jedno od glavnih obilježja koje ističu.
“Organizacije koje su povezane sa Rusijom često je teško detektovani, ali možemo ih vidjeti zbog njihove privrženosti Rusiji”, smatra stručnjakinja za mirovne studije sa holandskog Univerziteta u Leidenu Arlinda Rrustemi.
Kadić kaže kako je nadležnima teško otkriti stvarne namjere organizacija sa desničarskom ili kriminalnom pozadinom koje se kriju iza humanitarnog rada. Dodatni je problem što se etno-nacionalistički koncepti vlasti ne protive ovakvim organizacijama, kaže on.
“Ne vjerujem da vlast ima uopće političke volje da na bilo koji način rješava to pitanje”, smatra Kadić.
See all News Updates of the Day
Schmidt za VOA: Politička klima u BiH je pregrijana, ali slijedi hlađenje
Njemački političar Christian Schmidt preuzeo je u ponedjeljak dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini najavivši provedbu reformi koje bi zemlji omogućile članstvo u Europsku uniju. U ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike je govorio o aktuelnim političkim temama, odnosu prema bh. političarima, provedbi Zakona o zabrani negiranja genocida te o utjecaju Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke na zemlje Balkana.
GLAS AMERIKE: Gospodine Schmidt, zvanično ste preuzeli dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH od gospodina Valentina Inzka. Koliko ste, do sada, imali priliku posmatrati političku klimu u BiH? Gdje ste uočili najveće nedostatke?
SCHMIDT: Kada govorimo o političkoj klimi u BiH, temperature brzo rastu. Vidim pregrijavanje, a obično nakon toga slijedi hlađenje. Miran razgovor nije moguć tokom takvog pregrijavanja, a iskustvo pokazuje da tada nije moguće donositi optimalne odluke.
GLAS AMERIKE: Prethodnih dana ste svjedočili reakcijama iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, kako na rad međunarodne zajednice, tako i na Vaše imenovanje. Kazali ste da je sada politička klima pregrijana, ali da dolazi hlađenje. Šta ste konkretno mislili? Da li upravo na stavove političara iz RS-a koji negoduju Vaš dolazak u BiH?
SCHMIDT: Smatram da u BiH u cijelosti trebam razgovarati o važnim temama za zemlju, što, također, podrazumijeva moju, ali i ulogu međunarodne zajednice. Sve su to pitanja koja se u okviru pravnih okvira daju brzo riješiti, tako da se time ne bih zamarao. Ja sam za legitimnost obavljanja zadataka koje je međunarodna zajednica prenijela na mene i to ću i činiti. Od toga polazim i zaista sam optimista da kada se temperature smanje da ćemo biti u prilici razgovarati o važnim pitanjima. Mislim na presudu Sejdić-Finci, izmjene Izbornog zakona, ali i cijeli niz investicijskih pitanja tema koje se vežu za zakonodavstvo. Dosta toga je na stolu i riječ je o tome šta moramo učiniti i na koji način, a ne o nekakvoj izbornoj kampanji.
GLAS AMERIKE: Pomenuli ste izmjene Izbornog zakona, a Bosnu i Hercegovinu 2022. godine očekuju Opći izbori. Ako vladajuće stranke u BiH ne postignu dogovor u vezi izmjena Izbornog zakona, da će biti moguće provesti izbore? Kako bi tada reagirala međunarodna zajednica?
SCHMIDT: Izborni zakon već postoji. On treba biti poboljšan i izmijenjen. Izbori se moraju i trebaju održati, tako da je to ujedno i napomena, u smislu da mora postojati dogovor. Naravno da neće postojati Izborni zakon gdje će jedna strana biti zadovoljna 100, a druga samo 20 posto.To možda i nije dobro za sve, međutim, sve su to poteškoće demokratije, a demokratija znači institucijski kompromis. Ako postoji spremnost na kompromis, onda se nalazi rješenje.
GLAS AMERIKE: Gospodin Inzko je prije samog odlaska iz BiH donio Zakon o zabrani negiranja genocida. U Federaciji BiH je prihvaćen, u Republici Srpskoj, očekivano, nije. Kako komentirate samu odluku o donošenju zakona, vrlo oštre stavove političara iz Republike Srpske i na koji način mislite da ga je moguće implementirati?
SCHMIDT: Stavke u Zakonu su dio 14 uvjeta koji se vežu za pristupanje zemlje Europskoj uniji. Dakle, sve je to sadržano u jednom dokumentu i govorimo o standardima EU. Mene ne iznenađuje sam zakon, već cijela diskusija koja se razvila u vezi toga. Niko nema pravo, kako se insinuira, da odgovornost pripisuje RS-u. Ovdje govorimo o individualnim djelima koja su počinjena i ona se moraju procesuirati individualno. Kao neko ko dolazi iz zemlje koja je procesuirala takva krivična djela, dao bih preporuku da najprije moramo imati poštivanje za mrtve, a drugo, moramo gledati u budućnost koja donosi mnoštvo izazova kojima se trebamo baviti. Tako da, zaista sam iznenađen intenzitetom angažmana i bavljenja ovom temom. Umjesto toga, moramo gledati ka naprijed, a nikako to ne možemo pripisivati cijeloj jednoj etničkoj skupini ili zemlji. To nije prihvatljivo.
Kada govorimo o Zakonu o zabrani negiranja genocida, ne možemo djelovati na civilno društvo. Film “Quo vadis, Aida” rediteljice Jasmila Žbanić, koji govori o Srebrenici i o počinjenim zločinima, završava se scenom gdje djeca različite etničke pripadnosti, u školi, zajedno, pripremaju jednu izvedbu. Svi se mi moramo zapitati, uključujući i političare, ali i roditelje, očeve i majke, šta prenosimo na djecu? Da li im želimo govoriti o tome ko je bio bolji ili lošiji ili poruka treba biti - “da se tako nešto nikada više ne smije desiti”. Upravo to treba biti naš pogled u budućnost. Ja ću se boriti za to.
GLAS AMERIKE: Ispravno je kada kažete da trebamo imati pogled u budućnost, ali smo skoro svaki dan svjedoci nemira na političkoj sceni. Naprimjer, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je izjavio da “ako neko pokuša da hapsi, privodi (referirajući se na Zakon o zabrani negiranja genocida, op.a.,) policija Republike Srpske će to sprečavati“, pozivajući sve ljude u Republici Srpskoj da “prilikom svakog saznanja o eventualnom djelovanju državnih organa, obavijeste nadležnu policiju”. Kakav je stav međunarodne zajednice u ovakvim i sličnim slučajevima?
SCHMIDT: Ostajem pri stavu da je to tema za pravosuđe. To je objavljeno u Službenom listu BiH i odnosi se na cijelu zemlju. Imam povjerenje u pravosuđe da će se baviti time. S druge strane, ostaje politički aspekt gdje se postavlja pitanje - kako to može dovesti do cijele ove diskusije? Moramo razdvojiti entitete i historijsku odgovornost koju imaju pojedinci. Navest ću primjer Ratka Mladića i njegove presude pred Međunarodnim sudom u Haagu. I dalje imam jasan stav - moramo gledati naprijed.
GLAS AMERIKE: U Bosni I Hercegovini se očekuju određene reforme na međunarodnom planu u kontekstu dolaska Josepha Bidena u Bijelu kuću, ali i impliciranja Vašeg dolaska u BiH od strane njemačke kancelarke Angele Merkel. Njih dvoje dijele slično viđenje stanja u BiH. Kakvi su interesi Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke na Balkanu i u BiH?
SCHMIDT: Kada govorimo o interesima Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, riječ je o cjelokupnim interesima međunarodne zajednice, o tome da se treba nastaviti razvoj BiH kao održive demokratije. Nažalost, tokom posljednjih godina smo imali veoma mali napredak, što nikako nije dobro. Međutim, konsilacija se poboljšala. S jedne strane, američki predsjednik Biden koji poznaje vladu, poznaje Sarajevo, teme o kojima se govori i sam je angažiran na tome. S druge strane, kancelarka Merkel koja je sada u posljednjim mjesecima svoga rada i vrlo intenzivno se angažira u okviru Berlinskog procesa. Situacija u BiH zahtjeva mnogo više od pukog diplomatskog jezika - govorimo o povezivanju sredstava kako bismo postigli ciljeve.
Ovakva situacija konstantna je deset godina i niko ne govori o BiH. Treba li o zemlji govoriti tek kada dođe do konflikta? To se ne smije desiti jer je na stotine hiljada ljudi stradalo i ako to znači da moram biti neugodan i grub, to ću onda, zaista, i biti. Kada govorimo o vlasti, ne govorimo o vlastitim interesima i džepu, već o angažmanu. Naravno, ja shvatam i cjelokupnu situaciju i ne kritiziram jer želim, nego jer želim raditi uz kompromis. Ako imamo zemlju u kojoj samo stari pričaju bez postignutog dogovora, a istovremeno mladi odlaze vani, onda je to znak da se svi građani moraju uključiti u djelovanje i stvoriti određenu perspektivu. Tu govorimo o vladavini prava i perspektivama za mlade, jer, ipak, ovaj dio Europe treba biti domovina. Ne smijemo se pomiriti s tako velikim gubicima i odlascima mladih ljudi. Ja, svakako, neću.
Ko je novi Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt
U Njemačkoj je zapamćen kao političar koji se nije ustručavao donositi i odluke koje su se često doživljavale kontroverznim.
“Oni koji ne donose vlastite odluke neće se nikome ni zamjeriti”, govorio je, naprimjer, Schmidt 2017. godine, obrazlažući zašto je kao ministar poljoprivrede na sastanku s kolegama iz zemalja članica Evropske unije (EU) glasao protiv zvanične odluke njemačke Savezne vlade i kancelarke Angele Merkel.
Schmidt je prije pet godina, usprkos modernim trendovima, vodio kampanju uvođenja što više mesa na školske jelovnike, posebno svinjetine koju su neke škole izbacile iz menze zbog djece muslimana. Slikao se za blagdane kako jede pečenu prasetinu. Također, u trgovinskom ratu s Rusijom inzistirao je da “jedna jabuka na dan, Putin iz kuće van”, pozivajući Nijemce da jedu domaće voće pet puta dnevno i da ne posežu za uvoznim. Inicirao je i pisanje institucionalne povijesti njemačkog Ministarstva poljoprivrede, analize koja je pokazala skrivanu činjenicu da su bivši članovi Nacionalsocijalističke partije Adolfa Hitlera poslije Drugog svjetskog rata nastavili držati većinu rukovodećih pozicija u tom (i drugim ministarstvima) vodeći čak i kadrovsku politiku.
Kao evanđelist-luteran predstavljao je protestante u najužem rukovodstvu Kršćansko-socijalne unije (CSU), stranke pod jasnim katoličkim dominatom, u kojoj je imenovan za jednog od četiri zamjenika predsjednika.
Sin pekara desetljećima vezan za Balkan
Novi šef Ureda visokog predstavnika (OHR) nije pred lakim zadatkom. Četvrt stoljeća nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma BiH i dalje, prema ocjeni samog OHR-a, nije funkcionalna država.
Glavne zapadne zemlje istodobno su smanjile svoj angažman u regiji, a vanjske sile, poput Rusije, Kine i Turske, proširile su svoj utjecaj, povećavajući na taj način i napetosti. Naime, Austrijanca Valentina Inzka, koji je tu dužnost obnašao od 2009. godine, zamijenit će na prijedlog njemačke Savezne vlade.
Rusija, kojoj se kasnije pridružila i Kina, nije podržala Schmidtovo imenovanje u Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira (PIC). Štoviše, Ured visokog predstavnika (OHR) pokušali su ukinuti.
Schmidt je primjer uspješnog njemačkog karijernog političara.
Rođen je 1957. To ga čini vršnjakom čelnika glavnih, vladajućih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih stranaka u Bosni i Hercegovini, Bakira Izetbegovića (Stranka demokratske akcije) i Dragana Čovića (Hrvatska demokratska zajednica BiH) koji su godinu stariji od njega, kao i Milorada Dodika (Savez nezavisnih socijaldemokrata) koji je dvije godine mlađi.
Odrastao je u siromašnoj obitelji koja je u Obernzennu, mjestašcu od oko 2.000 stanovnika, držala pekaru. Kao stipendist Fondacije Konrad Adenauer, usko povezane s njemačkom političkom strankom Kršćansko-demokratska unija (CDU), završio je pravni fakultet. Iako protestant, pridružio se kasnije toj stranci, nasljednici katoličke Bavarske nacionalne partije. Njegova karijera je do kraja 1980-ih godina bila vezana uglavnom za lokalnu zajednicu i bavarsku regiju u kojoj je rođen.
Politički uspon kreće 1990. kad ulazi u njemački parlament, Bundestag. Kao zastupnik CSU-a je od 1990-ih bio uključen u kreiranje njemačke vanjske, sigurnosne i obrambene politike.
Aktivno se kao zastupnik bavio i ratom u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Bosni i Hercegovini, njegovim posljedicama i poslijeratnom obnovom. Bio je dugogodišnji član parlamentarne skupine za odnose s Hrvatskoj gdje slovi kao “veliki prijatelj”. Tako ga je oslovio i hrvatski premijer Andrej Plenković koji mu je u januaru 2020. uručio predsjedničko odličje “Red Ante Starčevića” za “osobiti doprinos u uspostavi i izgradnji suverene hrvatske države te promociji vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svijetu”.
To je kasnije izazvalo kontroverzu u BiH, posebno među Bošnjacima, budući da je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman isto odlikovanje 1997. dodijelio Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Dariju Kordiću - političkim, policijskim i vojnim čelnicima Hrvata u BiH tokom rata, koji su kasnije pravosnažno osuđeni za ratne zločine.
Širenje NATO-a i prehrana Nijemaca
Od 2005. do 2013. bio je parlamentarni državni sekretar u Ministarstvu odbrane, a kasnije je obavljao sličnu funkciju u ministarstvu za državnu pomoć. U to vrijeme je snažno branio angažman njemačke vojske u sklopu međunarodne misije u Afganistanu, ali i proširenje NATO-a prije svega na Zapadni Balkan, lobirajući za članstvo Hrvatske i upozoravajući na širenje utjecaja Rusije.
Od 2014. do 2018. bio je savezni ministar poljoprivrede. Kao ministar poljoprivrede je odmah po stupanju na dužnost 2014. godine ušao u spor s Moskvom. Objavio je “rat” Putinu krajem 2014. nakon što zabrane uvoza mlijeka, voća, povrća i mesa iz EU, SAD-a, Kanade, Australije i Japana u Rusiju. To je posebno pogodilo proizvođače mesa koji su godišnje izvozili stotine miliona eura u Rusiju.
“Jedna jabuka na dan, Putin iz kuće van”, poručio je jedući s kancelarkom Angelom Merkel i ministrima iz pune košarice i pozivajući sve da jedu “po pet jabuka dnevno” i tako podrže njemačke poljoprivrednike. Osim što je organizirao veću distribuciju voća po njemačkim školama, kako bi se pomoglo njemačkim poljoprivrednicima, inzistirao je i na jedenju više mesa.
Na njegovu inicijativu osnovan je institut koji se bavi proučavanjem prehrambenih navika djece. Istraživanje Ministarstva je pokazalo da je “meso omiljena njemačka hrana”, te da u toj zemlji tek oko četiri posto stanovnika jede vegetarijansku kuhinju. Vodio je kampanju protiv “zbunjujućih” natpisa na proizvodima poput “vegetarijanska šnicla”. Nakon što su brojne škole izbacile svinjetinu s menija zbog muslimanske djece kojima je jedenje svinjetine zabranjeno, Schmidt je s kancelarkom Merkel pozvao migrante da “toleriraju njemačke prehrambene navike”.
Solo nastup u Bruxellesu
Schmidtova politička karijera ostat će obilježena glasanjem 2017. godine na sastanku ministara poljoprivrede u Bruxellesu na kojem se odlučivalo hoće li se u EU produžiti dozvola za korištenje herbicida glifosat, namijenjenog uništavanju korova.
Glas Njemačke, koju je vodila velika koalicija CSU-CDU i SDP, bio je presudan. Njemačka ministrica za okoliš Barbara Hendrichs (SPD) bila je protiv, ministar Schmidt (CSU) je podržavao korištenje tog herbicida, pa je prema poslovniku njemačke Savezne vlade u Bruxellesu trebao biti suzdržan.
“Političari koji ne donose vlastite odluke neće se nikome ni zamjeriti”, izjavio je poslije glasanja za produženje korištenja glifosata do 2022. godine i navukao bijes SPD-a i opozicijskih stranaka koje su tražile zabranu glifosata. Taj herbicid je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) klasificirala 2015. godine kao “vjerojatno kancerogen” te kao “prijetnja bioraznolikosti”, ali su neki drugi stručnjaci imali drukčije mišljenje.
Čelnica parlamentarne skupine SPD-a Andrea Nahles tad je izrazila sumnju da kancelarka Angela Merkel “ne drži sve svoje ljude pod kontrolom” i da joj je “vjerodostojnost upitna”. U medijima su objavljene ankete prema kojima je više od 60 posto Nijemaca za Schmidtovu smjenu. Spominjalo se i lobiranje za kompanije Monsanto i Bayer koje su najveći proizvođači.
“To je nešto što se ne smije ponoviti”, naglasila je kancelarka Merkel, ali je odbila smijeniti Schmidta iz tada već tehničke vlade i koja je riješila situaciju tako što mu nije ponudila poziciju u novoj vladi uspostavljenoj 2018.
Iste godine bio je predložen za člana nadzornog odbora Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn), ali je zbog procjene etičke komisije to odgođeno za sljedeću “zbog potencijalnog sukoba interesa”. Naime, željeznica koristi upravo sporni herbicid glifosat kako bi svoje kolosijeke sačuvao od korova.
Schmidt je ostao u Bundestagu kao osoba zadužena za vanjsku politiku CSU-a. U novembru 2019. je boravio u BiH kao zastupnik na čelu delegacije koja je trebala vidjeti kako Njemačka može pomoći BiH oko migrantske krize.
Jedan od uvjeta za pomoć Njemačke je bilo i razmještanje migranata širom BiH, a s obzirom na to da se to nije dogodilo zbog protivljenja iz entiteta Republika Srpska, kao i sredina u Federaciji BiH u kojoj su Hrvati većina, delegacija nije dolazila u ponovne posjete.
Ranije je, u ljeto 2016. godine boravio u BiH kao savezni ministar poljoprivrede kako bi pomogao oko ispunjavanja uvjeta za predaju zahtjeva te zemlje za članstvo u Evropskoj uniji.
Schmidt "preuzeo ključeve" od Inzka
Primopredaja dužnosti novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) Christiana Schmidta i odlazećeg Valentina Inzka održana je u ponedjeljak, 2. augusta, u Sarajevu.
“Čast mi je i zadovoljstvo služiti vašoj zemlji i njenom narodu u narednim godinama. Preuzimam dužnost čvrsto odlučan da pomognem ljudima. Ne želim obećati ništa nemoguće za vrijeme koje dolazi, ali uvjeravam vas da ću upotrijebiti svu svoju snagu…da osiguram da ova zemlja…ima nadu u bolju budućnost", kazao je Christian Schmidt.
Naveo je da se BiH mora vratiti na dnevni red međunarodne zajednice i da će se potruditi da se postigne taj cilj.
“Obavljati ovu funkciju podrazumijeva duboko poštovanje prema ljudima koji su izgubili život u ratu i onima koji su spremni da grade novu evropsku budućnost BiH. Nije lako dostići dogovor o nekim pitanjima kada je riječ o zajedničkoj budućnosti i zato sam tu kako bih u ime međunarodne zajednice provodio mir i pomogao građanima ove zemlje, konstitutivnim narodima, ali ostalima da dođu u jednu uravnoteženu situaciju i mir”, kazao je Schmidt.
Dodao je da se neće baviti samo očuvanjem granica.
“Mislim da je važno da prevaziđemo granice u svijesti ljudi“, naveo je Schmidt.
U čast preuzimanja dužnosti planirano je i održavanje prijema u Zemaljskom muzeju kada će se Schmidt, Inzko, te državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke Miguel Berger i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratiti zvanicama.
Visoki predstavnik Schmidt će se u utorak, 3. avgusta, sastati sa dva člana Predsjedništva BiH, Komšićem i Šefikom Džaferovićem, nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, izjavio je da nema namjeru da razgovara s, kako se izrazio, "lažnim i neimenovanim" novim visokim predstavnikom.
Prvo obraćanje Schmidta medijima u BiH zakazano je 4. avgusta.
Funkcija visokog predstavnika sa statusom diplomatske misije u BiH je uspostavljena u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH, Dejtonskim mirovnim sporazumom, dogovorenim 21. novembra 1995. u vojnoj bazi u američkom gradu Dejtonu.
Visoki predstavnik, kojeg bira Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH, a potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ima ovlaštenja za “konačnu interpretaciju” Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja.
Članice Upravnog odbora su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Nemačka, Rusija, SAD, Velika Britanija, Predsjedništvo Evropske unije Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.
Ambasada Rusije u BiH saopštila je 31. jula da je ta država odbila da potpiše izjavu Vijeća za provedbu mira u BiH, u kojoj ambasadori zemalja članica najoštrije osuđuju eskalaciju tenzija u BiH nakon nedavne izmjene Krivičnog zakona BiH o kažnjivosti negiranja genocida koju je nametnuo odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko.
Iz ambasade su naveli da je Rusija protiv bonskih ovlaštenja Ureda visokog predstavnika u BiH, kojeg "smatra kočnicom razvojnog puta Bosne i Hercegovine i insistira na njegovom bezuslovnom gašenju".
Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) usvojila je u petak, 30. jula, po hitnom postupku Zakon o neprimjenjivanju odluke Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida. Zastupnici u NSRS-u usvojili su i Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS, odnosno izmjene ovog zakona, kojim će biti kažnjivo nazivanje RS genocidnom tvorevinom.
Ova dva zakona odgovor su parlamentarnih stranaka iz RS na odluku Inzka da nametne dopune Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.
Schmidt zvanično stupio na dužnost visokog predstavnika u BiH
Novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, 1. augusta je zvanično preuzeo mandat i već prvog dana imao sastanke u Sarajevu.
Schmidt se prvo sastao s gradonačelnicom Sarajeva Banjaminom Karić koja mu je poželjela dobrodošlicu i uspješnu misiju u BiH.
Schmidt je razgovarao i s ambasadorom SAD u BiH, Ericom Nelsonom.
Ambasada SAD je prenijela da je Nelson rekao da mu je "bila čast da pozdravi novog visokog predstavnika u BiH. Nadamo se djelotvornom partnerstvu SAD-a i OHR-a radi odgovornog napretka BiH".
Ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za sprovođenje mira (PIC) službeno su 27. maja imenovali Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH. Ruska Federacija se nije složila sa ovom odlukom.
Schmidtov politički uspon kreće 1990. kad ulazi u njemački parlament, Bundestag. Kao zastupnik Hrišćansko-socijalne unije (CSU) je od 1990-ih bio uključen u kreiranje njemačke spoljne, bezbjednosne i odbrambene politike.
Aktivno se kao zastupnik bavio i ratom u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Bosni i Hercegovini, njegovim posljedicama i poslijeratnom obnovom.
Funkcija visokog predstavnika sa statusom diplomatske misije u Bosni i Hercegovini je uspostavljena u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, (Dejtonski mirovni sporazum), dogovorenim 21. novembra 1995. u vojnoj bazi u američkom Dejtonu.
OHR ima ovlaštenja za "konačnu interpretaciju" Sporazuma o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja.
Visoke predstavnike u BiH bira Upravni odbor Vijeća za sprovođenje mira u BiH, a potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Članice Upravnog odbora su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, SAD, Velika Britanija, Predsedništvo Evropske unije Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.
Komentari
Already have an account? Logirajte se
Not a registered user? Registrujte se
Učitajte još komentara