Jednogodišnji Abdi život započinje u paklu. Krajnje je neishranjen, a uz to pati od hronične dijareje. Tokom kratkog razgovora sa novinarkom Glasa Amerike, ni on ni njegova 30-godišnja majka Qaali, nisu prestajali da kašlju:
- Patimo se. Ja sam bolesna, djeca su bolesna, njihov otac je bolestan.. Nemamo ništa, a muž mi je sada u bolnici.
Majka objašnjava da su nevolje sa zdravljem Abdija i još petoro djece počeli kad su pobjegli iz Somalije:
- Nismo imali gdje da prespavamo, bili smo na cesti, nismo imali ništa da se zaštitimo. Vjetar je bio veoma jak, a sunce je pržilo. Mnogo je ljudi umrlo još na putu...
Abdi i njegove sestre i braća su već mjesec dana u izbjegličkom logoru Dadaab, zajedno sa desetinama hiljada druge djece koja se tu slivaju u proteklih nekoliko mjeseci. Neishranjena i bolesna djeca koja dolaze direktna su slika okrutnosti suše, gladi i rata. Problem smještaja je sve veći, kao i neishranjenost. Procjenjuje se da je životno ugroženo oko pola miliona djece i pomoć im je neophodna odmah. Olivia Yambi je predstavnica UNICEF-a u Keniji:
- Prag za hitne intervencije na globalnom nivou je 15% neishranjenih u populaciji. Na mnogim podrčjima ovdje, bilježimo 35% akutno neuhranjenih, uključujući i sjeverni dio Kenije. Najveći dio teško akutno neuhranjenih su djeca, većinom mladja od 3 godine.
To ima ozbiljne, dugoročne posljedice, kaže Roselyn Mullo, ekspert Evropske Komisije za pitanja ishrane, sada sa mandatom za Rog Afrike:
- Oni će tek imati problem kad u budućnosti dodje do školovanja i akademskog nivoa. Njihove sposobnosti će se smanjivati, tako da njihove zemlje neće moći da računaju na produktivne radnike. Odraziće se to i na njihovu roditeljsku ulogu, posebno kod djevojaka koje neće biti u stanju da radjaju normalno uhranjenu djecu, što je u medicini poznato kao radjanje nedovoljno teških beba.
Nisu samo neishranjenost i druge fizičke nevolje ono što je opasno za stabilan razvoj djece. I gubitak članova porodice ima dramatičan efekat na djecu kaže predstavnica UNICEF-a:
- Tokom dugotrajnih putovanja, u hodanju i skrivanju, neki roditelji umiru, neka djeca umiru. I sva djeca su direktno izložena takvim traumatičnim iskustvima. To je nešto oko čega se treba pozabaviti i zato mi predlažemo pomoć i savjetovanje...
I roditelji su takodje pod stresom, izmedju ostalog i zato što nisu u stanju da svojoj djeci osiguraju barem ono najnužnije. Zato i njima treba pomoć i savjet.
