Američki biznismen Herman Cain okončao je svoju kampanju republikanskog predsjedničkog kandidata nakon optužbi o seksualnom zlostavljanju i dugoj vanbračnoj aferi. Cain se tako pridružio dugom popisu američkih predsjednika i predsjedničkih kandidata čiji su se privatni životi našli pod lupom.
Od Thomasa Jeffersona do Billa Clintona, seksualni skandali američkih predsjednika i dalje izlaze na vidjelo u američkoj politici. Herman Cain je posljednji u nizu pod mikroskopom javnosti. Prvo, zbog optužbi za seksualna zlostavljanja:
“Bio me je zgrabio za glavu,” izjavila je jedna od njegovih navodnih žrtava, Sharon Bialek. A potom su iznikli navodi o njegovoj trinaestogodišnjoj aferi. No, unatoč njegovom poricanju svih optužbi, podrška javnosti bila je sve slabija.
"Ako ste jednom prevarili, uvijek ćete varati. Zato on za mene više ne postoji, kaže jedna građanka Washingtona."
"Osobno me ne zanima da li bi njegova privatna stvar trebala biti i javna, no to u svakom slučaju odražava njegov karakter i njegove odluke. Da li mi stvarno želimo jednu takvu osobu za predsjednika?, pita njen sugrađanin."
Allan Lichtman, povjesničar sa Sveučilišta American, čija su specijalnost biografije američkih predsjednika, kaže da seksualni skandali otkrivaju arogantnost političara:
"Seksualni skandali su posebno neugodni kad utječu na takozvane obiteljske vrijednosti kandidata koje oni u javnosti promiču. U očima američkog naroda, to je temeljna uvreda."
2008. godine, politička karijera predsjedničkog kandidata Demokratske stranke Johna Edwardsa bila je uništena kad se saznalo da je iz afere s asistenticom u svojoj kampanji imao dijete. 1987. godine još jedan predsjednički kandidat Demokratske stranke, Gary Hart, ispao je iz utrke za Bijelu kuću kad su se pojavile fotografije tog oženjenog bivšeg senatora na jahti s jednom mladom manekenkom. No, nije točno da seksualni skandali uvijek okončavaju karijere. Na primjer, Bill Clinton služio je svoj drugi predsjednički mandat kad su izbili navodi o njegovoj aferi s jednom pripravnicom u Bijeloj kući:
"Nisam imao seksualne odnose s tom ženom," bio je tada izjavio Bill Clinton.
Čak i nakon što ga je Zastupnički dom Kongresa okrivio za lažnu izjavu o toj vezi, predsjednik Clinton je zadržao visoku podršku javnosti. Na predsjedničkom položaju ostao je nakon što Senat nije uspio dokazati njegovu krivicu. Michael Dimock, pomoćnik direktora Centra za istraživanje javnog mnijenja Pew, kaže da je javnost voljna ‘progledati kroz prste’ političarima ukoliko su vidljive njihove druge dobre osobine:
"Ljudi žele vidjeti kakvi su stavovi predsjedničkih kandidata o određenim pitanjima i kakve osobine čelnika oni mogu pokazati. Iako je iskrenost i poštenje u njihovom privatnom životu jedan od pokazatelja, ono nije presudno."
Takvi skandali ne odnose se samo na američke čelnike. U maju, na primjer, direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn izgubio je šansu da se kandidira za francuskog predsjednika nakon što ga je jedna hotelska sobarica u New Yorku otpužila za pokušaj silovanja. Bez Hermana Caina u utrci, tek će se pokazati hoće li prošlost progoniti i jednog od njegovih glavnih republikanskih suparnika, bivšeg predsjedatelja Zastupničkog doma, Newta Gingricha, koji je nekoć i sam bio predmet kontroverze zbog vanbračne afere.
