Sa obje strane Atlantika se slažu da zemlje Zapadnog Balkana trebaju postati članice EU, nakon što ispune uvjete za prijem. Problem je, medjutim, što je taj proces veoma spor, a kada je riječ o BiH, ona je uz Kosovo najteži slučaj. Obje zemlje imaju problema ne samo sa upravljanjem nego i suverenitetom.
BiH je medjunarodno priznata, ali ne uspjeva da "govori jednim glasom" kao država, kaže Nida Gelazis. Ona je ukazala da i dalje postoji nacionalizmom vodjeni spor oko teritorije, bez obzira što je rat davno završen, i da to prožima svaki nivo vlasti. Etnički sukobi se nastavljaju kroz nacionalno odvojene entitete i paralelni legalni sistem kreiran Daytonskim mirovnim sporazumom:
"Postoji velika razlika izmedju američke i evropske vizije BiH i njihove primjene na terenu. Primjer za to je nedavna ljutnja koju su prema EU iskazali iz Federacije BiH jer su lideri EU posjetili Banja Luku, umjesto da rade sa Sarajevom. Oni su optužili EU da odvojeno pregovara sa Republikom Srpskom o pridruživanju EU. Čak su i američki analitičari u Washingtonu ponovili te pogrešne tvrdnje što je vodilo produbljavanju frustracija prema EU i strahovanja da je cilj EU podjela BiH. Ti strahovi, mada razmljivi, jer bi razbijanje BiH značilo kršenje Daytona i ponovno otvaranje svih teritorijalnih nesuglasica sa kojima je rat započeo. Medjutim, detaljnije sagledavanje procesa pridruživanja EU pokazuje da su takva strahovanja neutemeljena."
Ona kaže da je još ranije postignuta suglasnost Sarajeva, kao i Sjedinjenih Država, da se u pripremnom procesu pridruživanja EU direktno razgovora i sa Republikom Srpskom, te da tu nema nikavih skrivenih namjera, i da su lideri EU u više navrata ponovili da BiH mora ući u EU, kao jedinstvena država.
Da se takvo nešto ne bi ponovilo ona je ukazala na potrebu bolje suradnje i usaglašenog djelovanja EU i Sjedinjenih Država u BiH.
Kurt Bassuener kaže da BiH nema funkcionalnu demokratiju, da se stanje pogoršava od 2006, te da je tek pojačani angažman Sjedinjenih Država u suradnji sa EU prisilio Republiku Srpsku da odustane od najavljivanog referenduma, ali da to i dalje ostaje kao potecijalna prijetnja. On je ukazao na pozitivan angažman Turske, Japana, Kanade i povremeno Holandije, i na potrebu većeg i usaglašenog angažmana Pariza i Berlina.
On smatra da nema napretka dok se medjunarodna zajednica ne vrati u BiH onim intenzitetom kakav je bio do 2006, upozoravajući da nestabilna BiH može usporiti proces pridruživanja Hrvatske i Srbije EU, kao i ukupan proces demokratizacije Balkana.
Bivši američki ambasador u BiH, Clifford Bond smatra da se u BiH sada treba fokusirati na ekonomiju, a tek kasnije, kada se poveća medjusobno povjerenje na promjene Ustava. On, kao i druigi učesnici panela, smatra da se napredak može ostvariti malim koracima, te da je potrebna veća američka uključenost.
Da bi se to postiglo on predlaže da uz Visokog predstavnika EU u BiH djeluje i Visoki predstavnik, ili specijalni izaslanik Sjedinjenih Država, a govoreći specijalno za Glas Amerike objašnjava:
"Mislim da je BiH malo zapostavljena i potrebno joj je posvetiti više pažnje, i mislim da je potrebna bolja koordinacija izmedju Sjedinjenih Država i EU. Mislim, ako imenujemo nekog ko će u toj funkciji koordinirati, ne samo sa Briselom i sigurno ne zamjenjujući ulogu američkog ambasadora, nego koordinirati sa članicama EU i drugim regionalnim akterima u pokušaju da budu proaktivniji u politici, ne da reaguju na krizu, nego da budu proaktivni u smislu iznalaženja i gradjenja podrške za strategiju u BiH. Mislim da bi to bilo jako korisno. Ja takodjer mislim da bi za EU bilo jako bitno da pojača svoju prisutnost u BiH i da svom novom specijalnom izaslaniku dadne stvarne ovlasti i da ima odgovarajuća ljudske i financijske resurse da primjeni usaglašenu strategiju i igra centralnu ulogu u pomoći BiH da krene prema integraciji u EU. To bi moglo promjeniti situaciju na terenu. Mi se svi slažemo da je politička situacija najgora u posljednjih više godina. Mi moramo naći put da radimo sa političkim liderima u BiH da tu situaciju unaprijedimo."
Ambasador Bond takodjer smatra da je potrebno mijenjati Dayton, u smislu veće funkcionalnosti države. A, na pitanje da li je zabrinutost za sigurnost u BiH za Glas Amerike kaže:
"Nisam zabrinut za sigurnost u BiH. Bio sam u BiH u aprilu. Ima puno prazne priče, o stvarima kao secesija, ali nisam zabrinut za sigurnost. To ne znači da se situacija ne može promjeniti, ali mislim da niko ne želi vidjeti da Bosna dodjeu u situaciju u kojoj je bila prije nedavnog rata. I, mislim da će ljudi o tome razmisliti, nadam se pametno razmisliti noseći se sa nečijim političkim problemima."
