Linkovi

Babice se vraćaju u Ameriku

  • Mike Osborne

Nekoliko dana prije poroda

Od 1935. godine, u bolnicama se radjalo 90 procenata američke djece, a 1950. većina saveznih država je i zakonski zabranila posao babice. Danas, zakoni se mijenjaju i babice se sporo, ali u stabilnom porastu, ponovo pojavljuju kao ključna osoba pri porodima.

Pomoć babice ili primalje u porodu kod kuće drevna je tradicija u mnogim društvima. U Sjedinjenim Državama to zanimanje je počelo da izumire već sredinom 19. vijeka, zajedno sa stalnim porastom broja ljekara i bolnica po cijeloj zemlji. Od 1935. godine, u bolnicama se radjalo 90 procenata američke djece, a 1950. većina saveznih država je i zakonski zabranila posao babice. Danas, zakoni se mijenjaju i babice se sporo, ali u stabilnom porastu, ponovo pojavljuju kao ključna osoba pri porodima.

Ovo je kao kulturna revolucija u Americi. Karen Kramer je na pregledu kod babice, ali u svojoj kući – gdje planira i da se porodi – što bi se donedavno smatralo u najmanju ruku neobičnim. Prvo dvoje djece Karen je rodila na uobičajen način, u bolnici i sa doktorom. Medjutim, kod tog posljednjeg poroda, medicinske sestre su izdvojile njenu bebu i nisu joj je vratili tri sata. Ona kaže da nije bilo nikakvih komplikacija, nego je osoblje bilo, samo, prezauzeto:

- Svo vrijeme sam samo sjedila i čekala i nisam vjerovala da sam upravo rodila dijete i da ne me nogu da ga držim, da ga privijem uz sebe i to mi je stvarno teško palo…

Upravo to neprijatno iskustvo navelo ju je da se odluči da svoje treće dijete rodi kod kuće uz pomoć babice. I ona nije jedina. Trenutno, babice godišnje pomažu kod pedesetak hiljada poroda u Americi. Istina, još uvijek se tek 1 procenat poroda obavlja izvan bolnica, ali taj broj raste i to po stopi od 3 procenta godišnje. Babica ili primalja Mary Anne Richardson kaže da već mora da odbije neke klijente.

- Srce me boli kad ljudi nazovu, a ja moram da im kažem: Žao mi je, puni smo do kraja januara ili Žao mi je, februar nam je pun. Nema dovoljno babica da podnesu ovoliki broj zahtjeva.

Mary Anne je, izmedju ostalih, porodila i Amy Hamiter, koja kaže da je ljudi gledaju nekako sa žaljenjem kad čuju da se porodila kod kuće, bez doktora.

- Ljudi valjda zamisle kako ja nemam nigdje nikoga i da sam se poradjala u nekoj prljavštini ili tako nešto… Oni ne shvataju da je moja babica vrhunski obučena za ono što radi.

Dr Mavis Schorn se trudi da razbije takve predrasude. Ona rukovodi programom obuke babica na univerzitetu Vanderbilt u Tennessee-u. Većina Amerikanaca još uvijek na porodjaj gleda sa strahom, kao na medicinski poremećaj prije nego kao na jedan sasvim prirodan proces:

- Još uvijek vlada ideja da je bolje što je više tehnologije, i ako se u ruke predamo tehnologiji i što većem stepenu edukacije – da će sve biti u najboljem redu. To, medjutim, nije uvijek tako.

Ona dodaje da su porodi kakav je ovaj kroz kojeg je prošla Amy Hamiter jednako sigurni kao i svi porodi u bolnici, i da su situacije od životne opasnosti tokom kućnog poroda veoma rijetke. No, neke neočekivane komplikacije mogu zahtijevati slanje nekih žena u bolnicu.

Američki koledž za ginekologiju smatra da su porodi kod kuće i babice - trenutna moda i da su opasni, navodeći da je stepen smrtnosti znatno veći kod kućnih poroda. Zastupnici udruženja babica, medjutim, osporavaju taj podatak. No, još uvijek je zanimanje babice ilegalno u 10 od 50 američkih država.

Amy Hamiter ostaje nepokolebljiva. Ona je video snimak svog posljednjeg poroda stavila na Internet, nadajući se da će time i druge žene ohrabriti na kućni porod.

- To ne mora da bude veliki medicinski poduhvat. Naravno, postoje slučajevi kad je intervencija nužna i ona spašava živote. Ali većina majki i beba će biti sasvim u redu ako ih ostavite na miru.

Medicinski stručnjaci upozoravaju da kućni porod odgovara samo zdravim majkama čija trudnoća je protekla bez problema i gdje se ne očekuju nikakve komplikacije. Kakva je, recimo, i Karen Kramer koja je kod kuće, uz pomoć babice, rodila svoju najmladju bebu, Stellu Grace.

XS
SM
MD
LG