Mnogo je u svijetu gradova na rijekama koje pamtimo po vizurama njihovih mostova – Pariz, Budimpešta, Firenca, Venecija... Neki se, poput Pittsburgha, ponose brojem mostova – preko 400, na širem području grada; drugi, poput San Francisca, ponose se jednim mostom, zbog njegove ljepote, veličine, inženjerskog dometa. Ali nigdje na svijetu nije na tako malom prostoru sagrađeno toliko značajnih velikih mostova, ostvareno toliko rekordnih raspona, primijenjeno toliko inovativnih rješenja kao na području New Yorka: povijesni Brooklyn Bridge pa Verrazano Narrows, Bronx-Whitestone, George Washington Bridge... U razdoblju od gotovo sto godina, od početka 70-ih godina 19. do sredine 60-ih godina 20. stoljeća, u New Yorku je tekla evolucija modernog visećeg mosta. Brooklynski most je najstariji; ovaj mjesec, George Washington Bridge slavi 80 godina. Projektant Brooklynskog bio je John Augustus Roebling, projektant mosta George Washington bio je arhitekt i inženjer Othmar Ammann, doseljenik iz Švicarske. Ali izum njemačkog doseljenika, inženjera građevinarstva Roeblinga, 1840. - kabeli od sukanih žica, omogućio je gradnju visećih mostova poput George Washington Bridgea. Roebling je bio i prvi koji je koristio kablove od čelične žice za viseće članove mosta i izumio je metodu predenja velikih kablova od paralelnih žica na terenu.
George Washington Bridge, preko rijeke Hudson, spaja New York sa New Jerseyjem, između četvrti Manhattana zvane Washington Heights i Fort Leeja, na New Jersey strani. Njegova je gradnja počela 1927.; svečano je za promet bio otvoren 25. listopada 1931. godine, osam mjeseci prije roka i uz uštedu od milijun dolara. Sa 1.451 metrom ukupne duljine, bio je to tada najdulji viseći most u svijetu.
“Gotovo nadljudski podvig,” tim je riječima, prilikom otvaranja mosta, tadašnji guverner države New York, Franklin Delano Roosevelt, pohvalio glavnog inženjera Othmara Ammanna. Otvaranju je bio nazočan, naravno, i tadašnji guverner New Jerseyja Morgan Larson, a trenutak bio obilježen i letom cijele eskadrile zrakoplova iznad i ispod mosta. Prvi koji su most prešli bila su dvojica dječaka, na rolšuama. Idućeg dana, rijeku Hudson je mostom George Washington prešlo 56.312 vozila. Već iduće, 1932. godine, most je prenio pet milijuna vozila. Danas, godišnje njime prelazi preko 105 milijuna automobila i kamiona, više nego preko bilo kojeg drugog mosta u svijetu; George Washington Bridge ili GW Bridge ili samo George, kako ga još zovu, ima 14 cestovnih kolnika. Njegov kapacitet bio je za 75% povećan 1962. godine, kad je dovršena bila druga prometna razina, ispod one prve, poduhvat koji je New York Times tada nazvao “remekdjelom građevinarstva,” a mnogi drugi s više smisla za šalu i humor dali su donjoj prometnoj razini mosta George Washington ime njegove supruge – Martha Washington.
Iako je most divovski, Othmar Ammann ga je uspio učiniti na pogled lakim i prozračnim pa se iz daljine doima poput kakvog letećeg saga. Inspirirao je mnogog umjetnika i fotografa. Le Corbusier je pisao o njemu 1947. godine, u knjizi “Kad su katedrale bile bijele”: “George Washington Bridge, preko Hudsona, najljepši je most u svijetu. Izgrađen od kablova i čeličnih greda, on sja na nebu poput izvrnutog luka. Blažen je. Jedino milovidno mjesto u gradu zbrke i nemira. Boje aluminija, između vode i neba, ni ne vidite ništa osim užeta obješenog između dva čelična tornja. Oni se, kad im se automobilom približite, dižu tako visoko da unose u vas sreću, srce vam zaigra; njihova je struktura tako čista, tako postojana, tako pravilna da se ovdje, čini se, konačno smije arhitektura čelika.”