Američki su mediji javili da je predsjednik Barack Obama odobrio tajnu akciju pomoći libijskim pobunjenicima. Bijela kuća odbila je komentirati ova izvješća, jer to uvijek čini kada je riječ o tajnim akcijama ove vrste.
Paul Westpheling, voditelj programa Glasa Amerike International Edition, razgovarao je o ovoj temi sa Garyjem Thomasom, novinarom Glasa Amerike koji izvještava o aktivnostima američke obavještajne zajednice.
Gary Thomas kaže da nije jasno je li američka CIA aktivna u Libiji, ali ona – potencijalno – raspolaže s mnogo opcija koja je u pitanju kriza u toj zemlji.
Paul Westpheling: Što je to 'tajna operacija' i zbog čega je treba odobriti predsjednik države?
Gary Thomas: Predsjednikovo odobrenje nalaže zakon koji je usvojen sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon niza skandala u koje je bila umiješana Središnja obavještajna služba, CIA. Naime, bilo je ustanovljeno da je CIA bila umiješana u pokušaje da se zbace vlade stranih država, čak i u atentate na strane državnike. Nakon toga, usvojen je zakon po kojem za takve operacije treba predsjednikovo odobrenje. Kao prvo, definiralo se što je to točno tajna operacija. To je svaka akcija u kojoj se pokušava promijeniti gospodarska, politička ili vojna situacija u nekoj zemlji, ali na taj način da se ne vidi da to čine Sjedinjene Države. U takvim slučajevima, predsjednik države mora dati zeleno svjetlo.
Paul Westpheling: Takvo predsjednikovo odobrenje može se, znači, odnositi na konkretnu operaciju, ali i na vrlo širok dijapazon raznih mjera..
Gary Thomas: Akcija može biti vrlo specifična, konkretna, ali može biti i vrlo nejasno definirana. Kako je riječ o tajnim, povjerljivim aktivnostima, nikad ne znate.. O njima se ne izjašnjavaju niti Bijela kuća, a niti CIA. No, ono što u ovom slučaju znamo je to da je predsjednik potpisao jedno takvo odobrenje, što znači da CIA poduzima određene tajne operacije u Libiji.
Paul Westpheling: Znači li to da se time mijenja i priroda američkog angažmana u Libiji?
Gary Thomas: To ne znamo jer ne znamo koliko je CIA tamo zapravo aktivna. Jedno je, ako je samo stupila u kontakt s pobunjenicima, da vidi tko su oni. Međutim, ako je ona angažirana tamo u aktivnom mijenjanju situacije na bojišnici, onda je to nešto drugo. Recimo, ako njezini ljudi javljaju o ciljevima koji se trebaju gađati iz zraka. Ili ako CIA naoružava pobunjenike.. U vezi ovog posljednjeg, predsjednik je rekao da o tome nije donijeta odluka. Međutim, ja mislim da će se u jednom trenutku pobunjenicima morati pomoći, da je to neizbježno. A tada se mijenja i naš angažman. Mi bi tada aktivno pomagali pobunjenicima, angažirali bi se u promjeni režima u toj zemlji. Tada pada u vodu i prvotna ideja da je riječ o humanitarnoj misiji, koja je poduzeta da bi se zaštitili civili.
Paul Westpheling: Međutim, postoji i niz povjerljivih djelatnosti kojima se CIA bavi a za njih nije potrebno predsjednikovo odobrenje. Za pretpostaviti je da CIA u Libiji već djeluje na taj način.
Gary Thomas: Moguće je, vjerujem da je to slučaj. Međutim, ne provode se tajne operacije, jer za njih je potrebno odobrenje predsjednika. CIA vjerojatno u Libiji prikuplja informacije. Ili recimo, bijeg libijskog šefa diplomacije Mousse Kousse u Britaniju – siguran sam da je to CIA koordinirala s britanskom tajnom službom. To je primjer akcije za koju nije potrebno predsjednikovo odobrenje.