Američka pravnica Judith Armatta prati suđenja za ratne zločine u den Haagu već godinama. Prvo je to činila za Koaliciju za međunarodnu pravdu, nevladinu organizaciju koja lobira za istragu i kažnjavanje ratnih zločina, a danas to čini za Institut Otvoreno društvo. Judith Armatta kaže da je presuda Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku 'zanimljiva'.
"To je prvi put da je osuđen netko od Hrvata koji su bili na visokim položajima. Ovo je suđenje trebalo biti suđenje Franji Tuđmanu. Znamo da je Carla del Ponte namjeravala protiv njega podići optužnicu. Prema tome, ova presuda kaže nešto o tome što međunarodna zajednica misli o načinu na koji je rat bio vođen."
O tome kako je rat početkom kolovoza 1995. bio vođen izravno se uvjerio Peter Galbraith, tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj.
"Kako sam putovao Krajinom, imao sam prilike vidjeti da je pljačke i paleža bili vrlo mnogo. S veleposlanikom Menziesom prešao sam s područja Bihaća u Liku. Odvezli smo se u Donji Lapac. Pljačka je bila vrlo organizirana i sustavna. Hrvatska je vojska bila vrlo iznenađena kada nas je ugledala, jer tim putem iz Bosne četiri godine nitko nije putovao. Odmah su blokirali put kojim smo došli i tu više nitko nije mogao proći."
Peter Galbraith opisuje što je točno rekao predsjedniku Franji Tuđmanu neposredno pred operaciju Oluja.
"Jasno sam mu rekao da ne dajemo nikakvo zeleno svjetlo. Napomenuli smo da je rat nepredvidiv i da će se - bilo kako bilo - snositi posljedice. Prenio sam mu, na vrlo jasan način, upozorenje da mora zaštititi civilno stanovništvo. A ako to ne učini, da će ga se smatrati odgovornim. Na žalost, na taj dio mog upozorenja Tuđman se oglušio."
Legalnost "Oluje" nije upitna
I Judith Armatta i Peter Galbraith napominju da je Tribunal vrlo jasno naveo da je hrvatsko vraćanje do tada okupiranih područja bilo legitimno. Međutim, ako presuda govori o Oluji kao posljedici 'zajedničkog zločinačkog pothvata' – u kojem je sudjelovao tadašnji hrvatski politički i vojni vrh - ne znači li to i da je legalnost same akcija Oluja upitna? Judith Armatta kaže da njezina legalnost, prema presudi, nije upitna."
"Prema sudu, postojala su dva cilja. Prvi, da se vrati okupirani teritorij, je bio legitiman. Međutim, suprotna pravu bila je odluka da se – u okviru tog vraćanja okupiranog teritorija – protjera srpsko stanovništvo."
Judith Armatta napominje da se o ratu u Hrvatskoj još uvijek mnogo toga ne zna. Na primjer, kaže ona, činjenica jest da u kolovozu 1995. 'Beograd nije zaštitio hrvatske Srbe od progona' i da su oni bili propušteni da iz Hrvatske odnosno Bosne uđu u Srbiji. U vezi hrvatskih reakcija na presudu Gotovini i Markaču, oba naša sugovornika žale što je ona bila odveć emocionalna i 'navijačka'.
Peter Galbraith smatra da građani Hrvatske trebaju biti ponosni što je njihova zemlja postala solidna, moderna država u kojoj se poštuje zakon. Na to ukazuje i činjenica da su hrvatske vlasti predale Tribunalu transkripte sastanaka na Brijunima, koji su teško optuživali njihove sudionike, te den Haagu izručile svoje generale.
"Hrvatska je učinila nešto što je bez presedana u međunarodnim odnosima. Izručila je međunarodnom sudu optužene za ratne zločine, svoje generale koji su bili pobjednici u ratu. Generalima se obično sudi, ako se uopće sudi, nakon ratova u kojima je njihova strana izgubila. Nikad se do sada nije dogodilo da se sudi pobjednicima. Ja znam da su takve odluke bolne, ali ova, hrvatska, pokazuje da Hrvatska želi poštivati zakon."
Peter Galbraith dodaje da Sjedinjene Države, u sličnim okolnostima, 'vjerojatno ne bi postupile kao Hrvatska'. No, čini se da najveći dio javnosti u Hrvatskoj – barem neposredno nakon presude – suradnju s den Haagom smatra izrazom slabosti i nacionalne podložnosti, a ne izrazom njezine zrelosti i jake pravne svijesti.
"Razumijem prve reakcije, ali treba se malo distancirati od svega i upitati se što cijeli taj slučaj kaže u našoj zemlji. On ukazuje na to da je Hrvatska zemlja koja poštuje pravo. Vlasti su predale transkripte s Brijuna, iako su bile svjesne da oni ukazuju na odgovornost optuženika. I upravo zato možemo reći – ovo je presuda koja se tiče pojedinaca, a ne cijelog naroda ili zemlje."
Presuda nije osuda zemlje ili naroda već dvojice pojedinaca
Peter Galbraith naglašava da su se palež, pljačka i ubojstva nakon Oluje – za što su osuđeni Gotovina i Markač - mogli izbjeći. 'Tragično je da su Tuđman i ljudi oko njega ocrnili jednu legitimnu vojnu akciju koja je bila od ključne važnosti za kraj rata u Hrvatskoj i Bosni' – kaže Peter Galbraith, napominjući da je upozorio tadašnjeg predsjednika na mogućnost osvete i da za ratne zločine protiv civila odgovorni moraju biti kažnjeni. No, Tuđman se na to oglušio i sada njegovi podčinjeni snose posljedice – rekao je Peter Galbraith. Judith Armatta, američka pravnica koja godinama prati suđenja na haaškom Tribunalu, ovako komentira negativne reakcije u Hrvatskoj na presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
"Mislim da Hrvati preuzimaju prevelik teret. Presuda nije osuda zemlje ili naroda, već dvojice pojedinaca. Presuda u niz navrata naglašava da je obrana bila legitimna, kao i vraćanje okupiranog teritorija. No, ubojstva, paljenje i pljačka – koji su imali sustavnu prirodu – a dogodili su se nakon Oluje – su ratni zločini."
Judith Armatta kaže da se ratni zločini mogu počiniti i u obrambenom ratu mogu te da za njih odgovorni moraju odgovarati.