Nedostatak većine za bilo koji pojedinačni savez gurnuo je Francusku u politička i ekonomska previranja. Konačni rezultati se ne očekuju do kasno u nedjelju ili rano u ponedjeljak na vrlo nestabilnim prijevremenim izborima, koji su raspisani prije samo četiri sedmice i bili velika kocka za Makrona.
Duboko nepopularni predsjednik je, prema projekcijama, izgubio kontrolu nad parlamentom. Krajnja desnica Marine Le Pen drastično je povećala broj mjesta u parlamentu, ali je daleko ispod očekivanja.
Prijevremeni parlamentarni izbori u ovoj nuklearno naoružanoj zemlji i velikoj ekonomiji utjecat će na rat u Ukrajini, globalnu diplomatiju i ekonomsku stabilnost Evrope.
Francuska se sada suočava s izgledom sedmica političkih mahinacija kako bi se odredilo ko će biti premijer i voditi Narodnu skupštinu. I Macron se suočava s izgledom da vodi zemlju zajedno s premijerom koji se protivi većini njegove unutrašnje politike.
Rezultati, guraju stub Evropske unije i njenu drugu po veličini ekonomiju u intenzivnu neizvjesnost, bez jasnoće o tome ko bi mogao biti partner s predsjednikom Emmanuelom Macronom kao premijerom u upravljanju Francuskom.
Tajming francuskog skoka u političko nepoznato teško da bi mogao biti gori: sa otvaranjem Olimpijskih igara u Parizu za manje od tri sedmice, zemlja će se boriti sa domaćom nestabilnošću kada su oči svijeta uprte u nju.
Za 46-godišnje Makronove centriste parlamentarni izbori su se pretvorili u fijasko. On je zaprepastio Francusku, a i mnoge u svojoj vladi, raspuštanjem donjeg doma parlamenta, Nacionalne skupštine, nakon što je krajnja desnica u Francuskoj naglo glasala za evropske izbore.
Predsjednik se kockao da bi, sa sudbinom Francuske u njihovim rukama, birači mogli da se pomjere s krajnje desnice i ljevice i da se vrate mainstream strankama bliže centru -- gdje je Macron našao veliki dio podrške koja mu je donijela predsjedničku funkciju 2017. i ponovo 2022. To će, kako se nadao, ojačati njegovo predsjedništvo za preostale tri godine na vlasti.
Ali umjesto da se okupe iza njega, milioni glasača i na lijevoj i na desnoj strani sve polariziranijeg političkog pejzaža Francuske iskoristili su njegovu iznenađujuću odluku kao priliku da izraze svoj bijes i eventualno otjeraju Macrona na stranu, tako što su mu izglasali parlament koji bi sada uglavnom mogao biti puna zakonodavaca koji su neprijateljski raspoloženi i prema njemu, a posebno prema njegovoj politici o poslovima.
Već u prvom krugu glasanja prošlog vikenda, birači su masovno podržali kandidate krajnje desničarskog Nacionalnog skupa, u čak većem broju nego u glasanju za Evropski parlament. Koalicija ljevičarskih stranaka zauzela je drugo mjesto, a njegov centristički savez bio je treći.
"Viseći" parlament bez ijednog bloka koji bi se približio dobijanju 289 mjesta potrebnih za apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini, moćnijem od dva francuska zakonodavna doma, je nepoznata teritorija za modernu Francusku i uvodi politička previranja.
Za razliku od drugih zemalja u Evropi koje su više navikle na koalicione vlade, Francuska nema tradiciju da se poslanici iz rivalskih političkih tabora okupljaju kako bi formirali radnu većinu.
Oštra polarizacija francuske politike – posebno u ovoj burnoj i brzoj kampanji – sigurno će zakomplicirati svaki napor u izgradnji koalicije. Rasizam i antisemitizam pokvarili su izbornu kampanju, zajedno s ruskim kampanjama dezinformacija, a više od 50 kandidata prijavilo je da su fizički napadnuti - što je vrlo neobično za Francusku.
Vlada je saopštila da je angažovala 30.000 policajaca za nedjeljni drugi krug glasanja – što je pokazatelj i visokih uloga i zabrinutosti da bi pobjeda krajnje desnice, ili čak bez jasne pobjede bilo kojeg bloka, mogla izazvati proteste.
Svaka većina rizikuje da bude krhka, osjetljiva na glasove nepovjerenja koji bi mogli uzrokovati njen pad.
Produžena nestabilnost mogla bi povećati sugestije njegovih protivnika da bi Macron trebao prekinuti svoj drugi i posljednji mandat. Francuski ustav ga sprječava da ponovo raspusti parlament u narednih 12 mjeseci.
