Glasanje francuskih poslanika prošlog tjedna o uvođenju zabrane punog pokrivanja lica muslimankama na javnim mjestima u Francuskoj, reflektira se i na druge evropske zemlje, primjera radi Španiju, koje takođe razmatraju slične mjere. Shodno francuskoj legislativi, žene koje krše tu zabranu i budu na javnim mjestima nosile burku, ili nikab, biće kažnjavane. I muževi koji budu prisiljavali svoje supruge da prekrivaju lice mogu završiti u zatvoru. Oni koji podržavaju novi zakon ističu da se takvim rješenjem podržava i održava sekularizam francuskog društva. Oni koji se protive zabrani nošenja burke ili nikaba smatraju to nepotrebnim ograničenjem ličnih sloboda u Francuskoj.
Studentkinja Mariam Belkhir uživa u zapadnoevropskom načinu života. Voli da kupuje, da se druži, da izlazi, da putuje daleko od Francuske…. Muslimanka je, ne nosi nikab, ne pokriva glavu i ističe da njoj, a ni bilo kome drugom, niko ne trebalo da određuje šta će nositi:
“Mislim da svaka žena ima pravo da izražava i upražnjava vjerska uvjerenja na vlastiti način. Takođe mislim da je mnogo drugih, važnijih problema nego što je burka koje francuska vlada treba da rješava.”
U Avignon-u, na jugu Francuske, Kenza Drider, živi striktno prema pravilima islama. Pokrivena je od glave do pete, a kada novi zakon bude ratificiran, biće kažnjavana kaznom od 200 dolara ako na javna mjesta izađe u burki.
“Nikada neću promijeniti svoja uvjerenja. Moj nikab je moj nikab. I nosiću ga” – kaže Kenza.
Prema zvaničnim procjenama manje od 2.000 muslimanki u Francuskoj nose punu prekrivku. Ipak, francuska vlada čvrsto stoji na stanovištu da je to u suprotnosti postulatima Francuske Republike.
Donji dom Parlamenta usvojio je zakon o zabrani sa 335 glasova za i jednim protiv.
Jacques Mayard, poslanik vladajuće stranke, smatra da se usvojenim zakonom jača sekularizam uspostavljen Francuskom revolucijom:
“Prekrivanje lica i tijela je nešto apsolutno suprotno našoj povijesti, našoj tradiciji, našim principima.... principu dostojanstva svake osobe, principu jednakosti među polovima. A naravno, to je i pitanje sigurnosti, jer ne znate ko se krije ispod vela.”
Dan nakon usvajanja zakona Francuzi su slavili Dan Bastilje, nacionalni praznik u slavu Francuske revolucije iz 1789. godine i ujedinjenja Francuske.
M'Hammed Henniche u toj vremenskoj podudarnosti vidi dosta ironije. Sa drugim članovima Unije muslimanskih udruženja razgovarao je o zakonu. Oni misle da će zabrana nošenja nikaba, ili burke, umjesto ujedinjavanja Francuza, otuđiti oko pet milona francuskih muslimana. Gospodin Henniche ističe:
“Vidimo da postoje teme koje iskrsavaju, poput zakon protiv vela, izrastaju u rasprave o francuskom identitetu i brzo prerastaju u optužbe protiv muslimana i islama. Raspravlja se i o zabrani gradnje minareta i džamija. I ako sve to skupite u jedno, pitate se da li je za francusku vladu islam problem.”
Od nemira 2005. godine francuska vlada ima nimalo lake odnose sa muslimanima, većinskim stanovništvom sjevernoistočnih predgrađa Pariza. Prosvjednici su tvrdili da se francuska policija prema njima odnosi na nipodaštvajući način. Zabrana pokrivanja lica i tijela će vjerojatno rezultirati još većim nezodovoljstvom i otporom muslimana i iz pariskih predgrađa, i onih koji žive u drugim dijelovima Francuske.
Zakon o zabrani nošenja burki, nikaba ili vela, mora biti ratificiran u Senatu. Oni koji se protive usvajanju tvrde da krši francuski ustav i spremni su podnijeti tužbu Evropskom sudu za ljudska prava.
Ispitivanja raspoloženja javnosti pokazuju da većina Francuza podržava zakon.
A Miriam i Kenza, muslimanke sa početka ove priče, bez obzira kako ispoljavaju vjeru, smatraju da zakon o zabrani pokrivanja lica i tijela krši osnovna ljudska prava.
