Nedostatak transparentnosti iznosa i postupaka dodjele ovih sredstava, kao i nejasni i neprecizni kriteriji, otvaraju prostor za moguće zloupotrebe i narušavaju percepciju javnosti o legitimnosti ovih izdvajanja i o neovisnosti medija koji su korisnici tih sredstava.
U ovakvim okolnostima, mediji su stavljeni u položaj servilnosti umjesto da su im kroz ova izdvajanja omogućeni uslovi za bolje novinarstvo, stoji u izvještaju „Transparentnije i legitimnije finansiranje medija iz javnih budžeta“ Mediacentra Sarajevo.
Postoje različiti obrasci financiranja medija i različiti mediji su obuhvaćeni time, kaže Sanela Hodžić, istraživačica iz Mediacentra.
„Moram spomenuti javne lokalne medije, općinske kao i kantonalne, koji se direktno financiraju iz budžeta lokalnih vlasti, a procjene su da je to oko 80 posto ukupnih sredstava koji se ulažu u medije. Jedan od najproblematičnijih aspekata financiranja jeste što ne postoji elaborirana strategija o tome šta se zapravo nastoji postići kroz sve ovlasti financiranja, odnosno koji je to krajnji cilj i benefit za građane kroz ova sredstva“, ističe Hodžić.
Transparentna dodjela sredstava zasnovana na jasno naznačenim kriterijima nije praksa javnih organa u BiH, a dosadašnji uvidi pokazuju da ti kriteriji nisu dovoljno precizni i mjerljivi.
Pojedinačna i kratkoročna izdvajanja često su zasnovana na pojedinačnim ad hoc odlukama, koje se donose bez objavljivanja javnih poziva, stoji u izvještaju Mediacentra.
Prema Zakonu o državnoj pomoći BiH, mediji kao poslovni subjekti polažu pravo na novčanu pomoć od strane države.
U tom procesu potrebno je obratiti se vladi entiteta kojem pripadaju kako bi mediji dobili rješenje za novčanu pomoć, kaže Ranko Lučić, načelnik Sekreterijata Savjeta za državnu pomoć BiH.
„Naravno, to sve treba pratiti određena transparentnost, ne samo Zakon o državnoj pomoći, nego i Zakon o javnim nabavkama i svi ostali prateći zakoni. Mi ćemo kontrolisati da li ostale institucije, od opština do države, daju pomoć medijima, na koji način to rade i rade li je po Zakonu o državnom pomoći“, dodaje Lučić.
Kada je riječ i medijskim zakonima u susjednoj Srbiji, 2014. godine uređena je oblast državnog finaciranja medija i medijskih sadržaja. Međutim kako ističu iz novinarskih asocijacija, bez obzira što je financiranje zakonski relativno dobro riješeno, oni se rijetko poštuju.
Zbog nepoštovanja zakona i zbog propusta u samim zakonskim rješenjima, mi smo za posljedicu dobili katastrofalnu medijsku sliku u Srbiji, kaže Nedim Sejdinović, predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine.
„Veoma je važno ne smao da se donesu valjana i dobra zakonska rješenja, nego da i živimo u društvu u kojemu je na snazi vladavina zakona i gdje se ti zakoni na neki način poštuju. U suprotnom, svaka zakonska norma, čak i ako je dobra, može da se pretvori u neku svoju karikaturu. Dakle, u Srbiji su medijski zakoni relativno dobri, a posljedica toga je spaljena zamlja što se tiče medija i medijskih sloboda, gdje je ogromna većina medija pod potpunom kontrolom vlasti i pretvorili su se u surovo propagandno sredstvo, kršeći sve novinarske i etičke standarde“, ističe Sejdinović.
Brankica Petković, direktorica Centra za medijske politike iz Slovenije kaže da je problem što organi vlasti u regiji, javna sredstva usmjeravaju u medije koji podržavaju vlast, čime se krše svi kriteriji i propisi.
„Zbog toga se uspostavio mehanizam gdje se javna sredstva koriste za to da se uništavaju slobodni mediji i vjera u kvaliteno novinarstvo jer se novac usmjerava u ono što nije novinarstvo nego propaganda i radi se očigledna krađa novca. Nije država od onih koji njome vladaju i novac je od svih nas. Zbog toga treba pozvati na to da se uspostave kvalitetni sistemi pomoći novinarima i kvalitetnim medijima, a da se od medija zauzvrat zahtijeva da oni novinarima daju poštenu plaću i dobar radni odnos. Moguće je uspostaviti te mehanizme i zato odluku o tim novcima i kako ih dijeliti, treba izmjestiti iz organa vlasti“, poručuje Petković.
Facebook Forum