Nasilje je bilo dio svakodnevice za vod od 15 vojnika, raspoređenih u dolini Korengal, u istočnom Afganistanu, 2007. i 2008. godine. Početna scena filma je eksplozija improvizirane eksplozivne naprave, koju su vojnici iskusili dok su bili u oklopnom vozilu. Sebastian Junger – inače autor bestsellera „The Perfect Storm“ – kaže da film ne donosi nikakve vrijednosne sudove:
"Željeli smo napraviti film koji će publici omogućiti da gotovo fizički osjeti rat, da se osjeća kao da je u borbi zajedno s vojnicima. Vojnici ne raspravljaju o širim političkim pitanjima dok se bore, to se jednostavno ne radi."
Dokumentarac prati pripadnike Drugog voda, Bojnog zdruga, 173. Padobranske brigade, dok grade svoje uporište u planinama, u srcu talibanskog teritorija.
Svoju postaju vojnici nazovu Restrepo, po ubijenom sudrugu, Juanu Restrepu, 20-godišnjem bolničaru ubijenom vrlo rano na početku zadatka. Svi su se ti borci prilagodili brutalnoj stvarnosti, kaže filmski stvaratelj Tim Hetherington:
"Možete reći da rat ljude degradira, da preokreće stvari. Ali, istodobno, rat i humanizira. To je nešto sto je ljudima teško shvatiti."
Producenti Sebastijan Junger i Tim Hetherington ručnim su kamerama – koje je nosio svaki od njih dvojice – snimali napade talibana, sate dosade između napada, kao i napete tjedne sastanke s lokalnim seljanima. Junger kaže da film pokazuje nesigurnost, strah i drugarstvo s kojima su vojnici suočeni u ratno vrijeme:
"Iz rata u rat, iz stoljeća u stoljeće, nije se mnogo promijenilo. Uvijek se radi o mladim ljudima koji gledaju u lice smrti i štite jedan drugoga. Mislim da postoji jedan ključni element toga koji se uopće ne mijenja."
Producenti kažu da film nije ni anti- niti pro-ratni. Hetherington kaže da on civilima nudi izravni uvid u ono što se događa vojnicima na prvim linijama bojišnica:
"Obojici nam se činilo da bi naši sugrađani kod kuće, u Americi, trebali u potpunosti shvatiti što traže od tih mladih ljudi da učine kad ih šalju u rat. Moraju shvatiti stvarnost tog rata. Željeli smo da naš film bude most između publike i realnosti vojničke službe."
Hetherington kaže da bi to, na koncu, moglo dovesti do bolje informiranih razgovora o troškovima i koristima rata. Kritičari hvale film „Restrepo“ kao oštri i snažni portret. Neki su se požalili da pruža samo na mah poglede u iskustva Afganistanaca, a i to viđeno iz američke perspektive. Hetherington i Junger priznaju da je mnogo toga o ratu ostalo izvan obujma njihova filma, ali kažu da je njegova svrha da ispriča priču američkih vojnika u tom ratu.
