Tokom više od dvije sedmice protesta u Egiptu, stajalište Sjedinjenih Američkih Država prema zbivanjima u toj zemlji i rješenjima krize nisu bila dovoljno precizna i dosljedna. Posljednji, jučerašnji stav - Bijela kuća podržava razgovore između egipatskog potpredsjednika Omara Suleimana i predstavnika opozicionih grupa - bio je razlog više da jedan od analitičara kaže "novi dan, nove dvije američke politike."
Mnogi prosvjednici koji traže odlazak Hosni Mubaraka i egipatske vlade na glavnom kairskom trgu Tahrir montirali su šatore, pokazujući i na taj način da žele istrajati u svojim zahtjevima.
„Svi mi, okupljeni na trgu, nećemo se razići dok Mubarak ne ode....“ - govori jedan od prosvjednika.
Na početku protesta Sjedinjene Države su ocijenile da je Egipat stabilna zemlja u procesu reformi. Ubrzo zatim, predsjednik Obama je istakao da tranzicija vlasti mora početi bez odlaganja. U prošli petak mediji su izvjestili da su američki i egipatski zvaničnici razgovarali o neminovnosti Mubarakove ostavke i prenosu vlasti na prelaznu vladu koju bi vodio potpredsjednik Omar Suleiman.
Jučer je Bijela kuća, kako izgleda, napravila korak nazad. Glasnogovornik Robert Gibbs je, uz ostalo, istakao:
„Mi smo na počecima proseca koji će trajati, procesa za koji znamo da će morati imati više koraka.“
Nedaleko od o Bijele kuće, glasnogovnik State departmenta P. J. Crowley je rekao:
„Kakvu će ulogu Mubarak igrati ovisi od njega i egipatskog naroda.“
„Ti stavovi su vrlo zbunjujući ...“ - ocjenjuje David Ottaway, analitičar centra Woodrow Willson, razočaran kontradiktornošću izjava, i dodaje:
„Iskreno, pitam se da li su Bijela kuća i State Department procijenili kompleksnost mogućih promjena unutar postojećeg ustavnog okvira.“
A unutar tog okvira, ako predsjednik Egipta odstupi, predsjednik parlamenta preuzima funkciju predsjednika države i raspisuje izbore u roku od 60 dana.
William Dobson, ekspert za Srednji Istok, smatra da se egipatski režim neće mnogo promijeniti i ako potpredsjednik Suleiman bude vodio tranzicioni period:
„Odlazak Mubaraka ne znači promjenu egipatskog sistema vlasti. Vojni vrh je netaknut i mogao bi nametnuti novog "Mubaraka" da vodi Egipat. Takva mogućnost je za vojni vrh vrlo privlačna, jer bi Egipćani imali osjećaj da su obaranjem Mubaraka nešto postigli, a u suštini sve bi generalno ostalo isto.“
I gospodin Ottaway smatra da je takav scenario normalan, uobičajen za Srednji Istok:
„Nema primjera u arapskom svijetu da je armija bila začetnik i nosilac demokratizacije.“
Gospodin Ottaway misli da bi se Bijela kuća trebala javno i precizno odrediti prema potrebnim egipatskim reformama, rješenjima koja bi vodila zemlju iz krize i vremenskim odrednicama. Samo tako Sjedinjene Države mogu ostaviti utisak da su dosljednje, da uvažavaju htijenja i prosvjednika, i opozicije, i pozicije i da promišljaju promjene do kojih će doći.
