Dosta toga se govori o ulozi Facebook-a, Twittera i drugih društvenih medija u egipatskoj revoluciji. I kada je vlada Hosnija Mubaraka presjekla internet veze u zemlji, prosvjedi su još uvijek rasli.
Facebook i drugi društveni mediji su mobilizirali prosvjednike za izlazak na kairski trg Tahrir. Ali ono što im je omogućilo da tamo ostanu punih 18 dana su bile improvizirane bolnice, šatori sa hranom i prenosivi toaleti. Mohamed Radwan se vraća na mjesto prosvjeda koje je pomogao organizirati.
Oni koji su pružali pomoć su dolazili, donosili vodu, ljudi bi uzimali po gutljaj. Podignuta je mala klinika, kaže on.
Vozila su se zaustavljala iza barikada dok su volonteri svakodnevno donosili zalihe za prosvjednike koji su spavali na trgu. Organizatori su čak i prije nego se sve počelo dešavati održali probu na poprečnim ulicama Kaira.
Oni bi zašli u određene dijelove grada, hodali alejama i snage sigurnosti bi im došle u susret.
Istovremeno je druga velika grupa mladih, bez lidera, ali sa ogoromnim znanjem tehnologije, dobila podršku putem interneta. Student Nour Ramadan opisuje podjelu rada na i oko trga Tahrir.
Imali ste ljude koji su se brinuli samo za grupe na Facebook-u, kako bi se informacije proširile, kaže Nour.
Njegov prijatelj Amin Abu Hashem ima savjet za druge koji možda organiziraju slične prosvjede.
Sakupite maksimalan broj ljudi. Pozovite svakoga, čak i one koje ne volite. I odatle ćete krenuti ka cilju, kaže Amin.
Trg Tahrir se, zauvijek izmjenjen, vratio normali. Ne zna se da li se ono što se desilo ovdje može kopirati bilo gdje drugo, ali u svakom slučaju to je bila jedinstvena mješavina visoko tehnološke komunikacije i nisko tehnološkog rada na terenu.
