Anti vladini protesti, koji su nakon Tunisa zahvatili Egipat, pojavljuju se i u drugim zemljama arapskog svijeta, pozivajući na okončanja diktatorske vlasti. Šta predvidjaju analitičari, kako bi sve to moglo završiti?
U mnogim arapskim državama ljudi ovih dana na ulicama iskazuju bijes protiv svojih vladara.
U Jemenu, na desetine hiljada demonstranata su se okupili u glavnom gradu Sani, u samoproglašenom "danu gnjeva", uzvikujući "Ne korupciji! Ne diktaturi!"
Svijestan nemira koji se šire u drugim dijelovima arapskog svijeta, predsjednik Ali Abdullah Saleh, koji je na vlasti u Jemenu od 1978, pokušao je umiriti demonstrante obećanjem da će napustiti ured nakon isteka njegovog mandata 2013. Njegove pristalice su organizirali kontra-demonstracije u Sani.
Lutfi Shatara iz Jemenske agencije vijesti Aden Press kaže da su demonstratni u Sani potstaknuti predhodnim protestima u Tunisu:
"Ono što se desilo u Tunisu je ljudima na Srednjem istoku vratilo vjeru u sebe."
To je potstaklo nagadjanja o domino efektu u arapskom svijetu.
Nadim Shahadi, u Chatman House u Londonu, je analitičar Srednjeg istoka. On smatra da je taj domino efekt počeo još 2003. godine:
"Ja vjerujem da je prva domina pala sa padom statue Saddama Husseina. To je bio veliki šok za region. To je bio veliki šok za sistem koji je pokazao koliko su vlastodršci ranjivi, da su ustvari samo prazne školjke. Prema tome, to je demistificiralo model arapske diktatorske vlasti."
Shahadi kaže izuteno velika brzina kojom se pobuna širi, prvo u Tunisu i sada u Egiptu, znači da je angažiranje administracije predsjednika Baracka Obame sa arapskim dikatorima pomalo prevazidjeno:
"To je bilo uredu prošle sedmice. Danas to izgleda apsurdno. Tako da oni trebaju razmisliti, dobro razmisliti i prihvatiti ma kakve da su promjene na terenu."
Brzina i obim promjena su iznenadjenje za širu medjunarodnu zajednicu. Lutfi Shatara upozorava da Zapad u Jemenu mora brzo reagirati:
"Ukoliko medjunarodna zajednica stanje u Jemenu ne shvati sasvim ozbiljno, mogla bi to biti nova Somalija, čak gore od Somalije jer tu je al-Qaida, tu su jake političke razlike, plemenske nerpeljivosti, tu su velike količine oružja, velika nezaposlenost i to će biti gore od Kaira."
U Maroku i mnogim drugim arapskim zemljama bilo je demonstracija podrške protestima u Egiptu. Demonstranti osjećaju sve jači podsticaj.
Aktivista za ljudska prava, Khalid Sefiani:
"Egipatska i tuniska revolucija su dvije snažne poruke svim liderima u arapskom i muslimanskom svijetu da trebaju ili vratiti dostojanstvo svom vlastitom narodu i okončati korupciju, prestati pljačkati bogatstvo zemlje, terorisati i kršiti zakone, ili ih čeka ista sudbina kao u Tunisu i Egiptu."
Analitičari kažu da je Egipat od izuzetnog značaja u regionu i ono što se tu desi imaće uticaja na budućnost cijelog arapskog svijeta.
