Egipatski Kopti su najaveća kršćanska zajednica u arapskom svijetu. Za vrijeme vladavine Hosnija Mubaraka bili su uveliko marginalizirani, potisnuti daleko od svih značajnijih političkih i društvenih kretanja i uticaja. Nakon odlaska Mubaraka jedno od ključnih pitanja koje će bitno određivati budući položaj Kopta u Egiptu je da li će jedinstvo sa Egipćanima, muslimanima iskazano tokom egipatskog "dešavanja naroda" ostati da traje.
Od oko 82 miliona Egipćana desetak odsto su kršćani. Nedeljom, u jutarnjim satima okupljaju se na vjerskim obredima koje održavaju još od pred-islamskih vremena. Sveti Marko, kao apostol, kršćanstvo u Egiptu počeo je propagirati prije 2.000 godina.
Sada, u okolnostima egipatske političke neizvjesnosti, Kopti, kako kaže jedan od njih, i dalje vjeruju u vjeru svojih predaka:
„Osjećam da će nas bog štititi. Jesmo u problemima, ali vjerujemo u boga i on će biti sa nama, pomoći nam.“
Egipćani, i muslimani i kršćani, bili su zajedno na kariskom trgu Tahrir zahtijevajući Mubarakov odlazak.
Nabil Abdel Fattah iz Centra za političke studije Al-Ahram kaže:
„Mislim da je to početak novog duha i to je za Egipat vrlo, vrlo bitno.“
Mnogo je toga preko čega egipatski kršćani moraju preći - povremeni napadi muslimanskih ekstremista, birokratska ograničenja gradnje i održavanja crkava, nedostupnost uticajnim javnim pozicijama.....
Samer Soliman, analitičar sa univerziteta American u Kairu, takođe vjeruje da bolji dani za Kopte dolaze:
„U Mubarakovo vrijeme bilo je teško. Postojala je snažna diskriminacija pod okriljem države i konzervativnih muslimanskih struja. Ne očekujem da će sada biti teže.“
Biti lakše samo u političkom smislu nije dovoljno, kaže jedan koptski svećenik:
„Naša prava počela su se poboljšavati u dijelu za koji je odgovorna vlada. Put do pune reforme je pred nama. Obične ljude još uvijek vodi njihova tradicija, kultura, vjera.... Mnogi se jedan prema drugom odnose kao prema muslimanu ili kršćaninu. A to nije dobro.“
A i jedni i drugi, kako kaže jedan stanovnik Kaira, mogu živjeti bez vjerskih tenzija:
„Ja sam musliman. Imam dosta prijatelja Kopta. Oni imaju prijatelje muslimane. Poštujemo se i moramo poštovati jedni druge.“
Može li zajedništvo sa trga Tahrir preživjeti političku tranziciju Egipta?
Gospodin Fatah kaže:
„Politička tranzicija znači nove stranke, nova društvena i politička kretanja, znači nove građanske opcije.... muslimana i kršćana zajedno.“
A gospodin Soliman dodaje:
„Nadamo se da će se, nakon dugog perioda marginalizacije, nakon kraja Mubarakovog režima, u demokratskim procesima otvoriti prostor za mnoge opcije.“
To bi moglo značiti da će Egipćani težiti demokratizaciji i bolje uređenom društvu, a ne isključivostima i dominaciji temeljenim na vjeri ili nekoj novoj politici čvrste ruke.
