Thomas Jefferson, cijenjeni i voljeni treći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, glavni autor američke Deklaracije nezavisnosti, u kojoj je napisao i riječi “svi su ljudi stvoreni jednakima,” sâm je imao robove cijeloga života. Taj paradoks sada istražuju dvije izložbe. Na dva u Americi dobro poznata i štovana mjesta po prvi puta se otvoreno uspoređuju predsjednikove ideje i djela s njegovim vlastitom načinom života. Njegov dom Monticello jedno je od tih mjesta...
Monticello, prostrana plantaža kraj Charlottesvillea, u saveznoj državi Virginia, bio je dom Jeffersonu veći dio njegova života. No, iako je napisao Deklaraciju nezavisnosti, bio je vlasnik šest stotina robova, bio robovlasnik cijelog svog života.
Ta kontradikcija tema je dviju izložbi... jedna je postavljena u Monticellu.
Na stotine afričkih robova i njihovih obitelji živjelo je ovdje i radilo za Jeffersona.
Susan Stein, kustosica u Monticellu, podsjeća da je Jefferson rođen u kulturi kojom je dominiralo ropstvo: “U Americi njegova vremena, robovi su činili 20% cjelokupnog stanovništva. I Jefferson je bio jedan od vlasnika robova. Stoga je posjet Monticellu prilika za svakoga da razmišlja o složenosti cijelog tog pitanja.”
Stein i njene kolege željeli su posjetitelju pružiti potpuni uvid, otvoriti cijelu sliku, i odlučili su da naglasak izložbe treba biti na robovima u Monticellu. Mnogi od njih živjeli su i radili uz glavni put koji je vodio preko plantaže, zvan Mulberry Row. Kompjuterskom animacijom prikazan je život na toj “glavnoj ulici” Monticella. Neke od nastambi robova i neke od radionica bit će rekonstruirane.
Wormely Hughes je bio Jeffersonov glavni vrtlar. Njegovao je vrijedne biljke i drveće svojeg gospodara. “Sadnja sjemena, lukovica, drveća... bio je posao Wormelyja Hughesa. On je iskopao i grob za svog gospodara, Thomasa Jeffersona, u srpnju 1826. godine,” kaže Stanton.
Podatke o Hughesu i drugim robovima povjesničarka Cinder Stanton je prikupila iz Jeffersonovih zapisa. Ali to za nju nije bilo dovoljno. Prije gotovo 20 godina, ona je, u suradnji s kolegama, pokrenula projekt arhivistike i usmene povijesti kako bi identificirala potomke Jeffersonovih robova. “Bio je to jedan od načina da pokažemo svu okrutnost institucije ropstva, ali unutar te institucije ljudi su ipak mogli živjeti vrijedne živote i na svoju djecu prenositi te vrijednosti i vještine.”
Karen Hughes White potomak je Wormleyja Hughesa. Sakuplja predmete iz razdoblja ropstva. Prije 15 godina, Karen se pridružila drugima u Monticellu, u okviru projekta prikupljanja usmene povijesti. “Vidjela sam gdje su moji preci živjeli, hodali, radili. Posjet je bio posebno organiziran za nas. Znali smo, osjećali smo da pripadamo Monticellu, da se uklapamo u dom predsjednika.”
Stekla je, dodaje, i bolje razumijevanje Jeffersona. “Mislim da je bio sjajan kao utemeljitelj nacije, ali također sam svjesna da je bio robovlasnik, da su mnogi moji preci bili njegovi robovi. Bilo je to jedno vrijeme u povijesti i kao takvog ga prihvaćam, ne pokušavam iz njega ništa drugo iščitavati niti ga na bilo koji drugi način interpretirati.”
U sklopu druge izložbe, postavljene u Washingtonu, u Smithsonianu, u njegovom Nacionalnom muzeju afro-američke povijesti, jedan je veliki zid i na njemu ispisana imena svih robova koji su bili u vlasništvu Thomasa Jeffersona.
Rex Ellis jedan je od kustosa izložbe. “Da biste Jeffersona vidjeli u pravom svijetlu, morate ga vidjeti i očima njegovih robova. Čak i kad su od njih ostala samo imena, već i to je značajno, i ona mnogo govore.”
Thomas Jefferson je umro točno na 50. godišnjicu Deklaracije nezavisnosti i gotovo 40 godina prije ukidanja ropstva.
Pokopan je u Monticellu; isto tako i neki od njegovih robova, ali u neoznačenim grobovima.
