Gdje god postoje profili ovih kompanija na društvenim mrežama, ispod slika napravljenih vizira u komentarima ćete naći vapaje zdravstvenih radnika da im se bar nekoliko komada dostavi u njihove domove zdravlja.
Treba razumjeti da, ako zdravstveni radnici nisu zaštićeni, mogu prenijeti virus svojim najbližima. Zapravo, bez zaštitne opreme, zdravstvene radnike i njihove porodice osuđujemo da postanu prve žrtve epidemije ili da se samoizoluju dok traje kriza, što podrazumijeva da ne viđaju svoju djecu. Ovo je već stvarnost u mnogim evropskim zemljama i šire.
Još jedna od firmi koja počinje proizvoditi zaštitne vizire i donirati ih medicinarima, je pored Mejkers inicijative, o kojoj je Glas Amerike već pisao, i firma Jusri. Zanimljiv je i naziv firme jer bi najbliži prevod bio „olakšanje“, a olakšanje je upravo ono što zaštitna oprema donosi zdravstvenim radnicima. Razgovarali smo s direktorom ove male firme, Nihadom Ćulovim. Ćulov je prije sarađivao sa drugim firmama na postavljanju proizvodnih kapacitete i uspostavljanju procesa, a nakon dvadeset godina iskustva u brizganju plastike, pokrenuo je i vlastiti biznis.
Firma Jusri je jedna mala firma, nastala prije nekih godinu dana. Firma ima ukupno 6 uposlenih, a radi kao proizvođač za veće kompanije u BiH koje se bave industrijom igračaka i autoindustrijom. U firmi, bez ikakvih prepreke i razmirica, zajedno rade djeca poginulih boraca vojske Armije BiH i vojske RS, djeca ratnih vojnih invalida te invalidi. Privreda je očito sposobnija povezati ljude više nego bilo šta drugo.
„Još od januara mjeseca pratio sam dešavanja u vezi koronavirusa i njegovog širenja, nadajući se da će epidemija stati, ali moram reći uz stalnu bojazan da bi jednog dana mogla stići i u BiH.“, objašnjava Ćulov i nastavlja: „Onog dana kad je virus došao u naš komšiluk, znao sam da će doći i nama. Nisam se bojao, već se pitao šta mogu ja i moji ljudi pomoći u svemu što nam dolazi. I vjerovatno, ako imate čistu namjeru,onda vam sudbina dadne i priliku.“
Ponekad i oni mali porodični razgovori pobude iskru promjene i želju da se pomogne:
„Uz jednu kafu sa suprugom, spomenula mi je kako neki studenti proizvode zaštitne vizire i pozivaju sve koji nešto znaju o tome da se priključe.“, priča nam Ćulov.
„Ja sam poslao poruku, i vrlo brzo se javio Adis (op. a. Adis Muminović iz Mejkera). U razgovoru mi je rekao da printaju vizire na 3D printerima. Znao sam da je taj proces jako spor, i da ne može ni približno zadovoljiti potrebe našeg zdravstva. Dao sam ideju da ja osmislim model koji se može brizgati. Proces brizganja je mnogo brži, jedan vizir se uradi za 30 sekundi, dok je za printanje istog potrebno 6 sati“, nastavlja Ćulov.
Brizganje je tehnika proizvodnje predmeta od plastike koja podrazumijeva da se rastopljena plastika ubrizgava pod pritiskom 1000 bar u kalup. Po tome se ova metoda razlikuje od 3D printanja koje se radi bez kalupa, ali je proces sporiji.
„Razvoj vizira koji se brizga je trajao 24 sata. Svakako,u ovaj projekat sam odmah uključio par mojih prijatelja.“, priča nam Ćulov i dodaje kako su u proces uključili i firmu Emka Bosnia, da urade alate kako bi zaštitni viziri što prije bili u našim zdravstvenim ustanovama. Menadžment ove firme otvara svoju fabriku, koja je bila zatvorena zbog pojave virusa u Goraždu te za nevjerovatna samo dva dana naprave alate za brizganje. Vrijednost izrade alata je oko 15 000 KM, a firma Emka to radi besplatno, i po ko zna koji put pokazuje društvenu odgovornost. Kompletan proces proizvodnje Vizir maski radi se u firmi Jusri.
„Cijena jedne Vizir maske je manja od cijene obične platnene maske u pojedinim apotekama, u dogovoru sa UNDPBiH formirali smo troškovnu cijenu uz neku minimalnu zaradu kako bi sačuvali stabilnost naše firme, tako da očekujemo i zvaničnu narudžbu od UNDP-a“, nastavlja Ćulov.
Inače UNDP, kao dio napora Ujedinjenih nacija, od trenutka proglašenja vanrednog stanja u BiH intenzivno radi na pružanju podrške nadležnim domaćim institucijama putem koordinacije pomoći i osiguranja neophodnih sredstava.
Iz UNDP za Glas Amerike potvrđuju kako prate i daju podršku u ovoj situaciji: „Naš pristup je multi-dimenzionalan: obzirom na enormne potrebe u bh. zdravstvu trenutno djelujemo lokalno, regionalno, te globalno kako bismo iznašli rješenja za nedostajuću opremu i medicinski materijal. Trenutno na međunarodnom tržištu nabavljamo velike količine zaštitne opreme, materijala kao i medicinske opreme – globalna potražnja za tim artiklima, međutim, je velika. U isto vrijeme, pokušavamo mobilizirati te konsolidirati domaće firme koje imaju proizvodni kapacitet koji se može staviti u funkciju zdravstvene zaštite građana.“ UNDP je već naručio proizvodnju 15 000 zaštitnih vizira za lice, te 1 000 višekratnih zaštitnih odijela od dvaju domaćih preduzeća, a sve će to biti dostupno već u narednim danima.
„U svakodnevnoj smo komunikaciji sa Koordinacionim tijelom na nivou Vijeća ministara, te sa svim nižim nivoima vlasti. Svi oblici pomoći koje pruža UNDP koordiniraju se sa relevatnim institucijama.“, dodaju iz UNDP.
U UNDP vjeruju da će se kroz aktivniji angažman domaćeg privatnog sektora ne samo brže zadovoljiti urgentne potrebe za opremom nego i omogućiti opstanak pojedinih preduzeća koja su sada ostala bez tržišta. „Trenutno je u toku poziv svim preduzećima koja imaju kapacitet da se uključe i mi ih ovoga puta pozivamo da nam se jave što je prije moguće.“, naglašavaju iz UNDP BiH. Taj poziv je dostupan na ovom linku.
Firma Jusri je već donirala vizire za nekoliko bolnica, kliničkih centara i domova zdravlja, uključujući i one u entitetu Republika Srpska, u Doboju i Banjaluci. Također, sarađuju i sa organizacijom Pomozi.ba koja također distribuira proizvedene vizire.
„Naš plan je da svaki dan o svom trošku doniramo minimalno 100 zaštitnih vizira za naše zdravstvene radnike“, naglašava Ćulov.
