Izraelske trupe napredovale su sa svoje strane Golanske visoravni u zonu razdvajanja i na sirijsku stranu nakon što su pobunjenici zbacili sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

"Izrael neće dozvoliti džihadističkim grupama da popune taj vakuum i prijete izraelskim zajednicama na Golanskoj visoravni napadima u stilu 7. oktobra", saopštila je Netanyahuova kancelarija.

UN su kritikovale taj potez Izraela kao kršenje sporazuma iz 1974. koji definiše linije koje razdvajaju izraelske i sirijske snage sa zonom razdvajanja koju nadgledaju UN.

Francuska, Iran, Rusija, Turska i Saudijska Arabija također su kritikovali potez Izraela, a Sjedinjene Države su rekle da je važno da raspoređivanje bude privremeno.

Glavni komandant sirijskih boraca koji su svrgnuli Assada rekao je u srijedu da će svako ko je umiješan u mučenje i ubistvo ljudi koje je Assad bio zatočio tokom svoje vladavine gvozdenom rukom, biti progonjen, pri čemu pomilovanje ne dolazi u obzir.

"Progonićemo ih u Siriji i tražimo od zemalja da nam predaju one koji su pobjegli kako bismo mogli da postignemo pravdu", rekao je Abu Mohammed al-Golani u izjavi objavljenoj na Telegram kanalu sirijske državne televizije.

Golanijev zavjet da će se osvetiti Assadovim komandantima mučenja i smrti došao je u trenutku kada svijet gleda da li novi sirijski vladari mogu da stabilizuju zemlju nakon što je građanski rat koji se vodi skoro 14 godina po sektaškim i etničkim linijama ostavio zemlju u rasulu.

Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da nova vlada mora da "podrži jasne obaveze da u potpunosti poštuje prava manjina, da olakša protok humanitarne pomoći svima kojima je potrebna, da spriječi da se Sirija koristi kao baza za terorizam ili da predstavlja prijetnju po komšije".

Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres je rekao: "Naša je dužnost da učinimo sve da podržimo različite sirijske lidere kako bismo bili sigurni da će da se okupe i da budu u stanju da garantuju glatku tranziciju".

Međutim, Kancelarija UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova saopštila je da je sigurnosna situacija u Siriji i dalje nestabilna. Agencija je saopštila da je pronašla više od 50 minskih polja u proteklih 10 dana, što ograničava kretanje civila i otežava isporuku robe i usluga.

U izvještaju su korištene neke informacije agencija AP, Reuters i AFP.

Washington će snažno podržati napore globalnog nadzornog tijela za hemijsko oružje da eliminiše sirijski hemijski arsenal, rekla je Reutersu Nicole Shampaine, američka ambasadorica pri Organizaciji za zabranu hemijskog oružja (OPCW), uoči zatvorene sjednice OPCW o Siriji u Hagu.

Na sastanku se očekuje da će šef OPCW-a tražiti odobrenje od ključnih država članica za finansiranje i tehničku pomoć za implementaciju dugotrajnog procesa neširenja hemijskog oružja u Siriji.

Sirija se pridružila OPCW-u 2013. prema američko-ruskom sporazumu i pristala da eliminiše svoj hemijski arsenal. Ali nakon više od decenije inspekcija, Sirija još uvijek posjeduje zabranjenu municiju, a istražitelji su otkrili da su takvo oružje više puta koristile snage predsjednika Assada tokom 13-godišnjeg građanskog rata.

"Želimo da završimo posao i to je zaista prilika za novo rukovodstvo Sirije da sarađuje sa međunarodnom zajednicom, radi sa OPCW-om kako bi posao bio obavljen jednom zauvijek", rekla je Shampaine.

Sirija kojom je vladao Assad i njen vojni saveznik Rusija uvijek su poricali korištenje hemijskog oružja u razornom građanskom ratu.

Tri istrage - zajednički mehanizam UN-a i OPCW, tim za istragu i identifikaciju OPCW-a i istraga UN-a za ratne zločine - zaključile su da su sirijske vladine snage koristile nervni agens sarin i bačvaste bombe sa hlorom u dugotrajnom sukobu s opozicionim snagama.

S obzirom da je Sirija još uvijek u neredu s bezbrojnim naoružanim grupama širom razbijene zemlje, OPCW će nastojati da brzo djeluje kako bi spriječio da bilo kakvo hemijsko oružje padne u pogrešne ruke.

Neposredni prioriteti, rekli su diplomatski izvori, uključuju lociranje i osiguranje lokacija za hemijsko oružje, popisivanje preostalih hemikalija i municije i određivanje kako i gdje ih bezbjedno uništiti.

Moskva je naširoko optužena za miješanje u evropsku demokratiju usred tenzija koje su porasle od ruske invazije na Ukrajinu 2022

Gruzija

U aprilu je desetine hiljada Gruzijaca organiziralo demonstracije u Tbilisiju protiv vladinog zakona o takozvanom "stranim agentima", koji zahtijeva da se sve organizacije koje primaju više od 20% svojih sredstava iz inostranstva registruju i podvrgnu detaljnoj istrazi.

Protivnici su taj zakon nazvali "ruskim zakonom", nakon što je slične zakone dugo koristila vlada predsjednika Vladimira Putina da ušutka političku opoziciju i slobodne medije.

Protesti su prerasli u bitku za budućnost Gruzije: da bude u skladu sa Zapadom ili Rusijom. To je borba koja se nastavlja i danas na ulicama Tbilisija.

Gruzijske opozicione stranke polagale su nade u svrgavanje vlade na općim izborima u oktobru. Međutim, pobijedila je vladajuća partija Gruzijski san sa više od 53% glasova.

Izborni posmatrači optužili su Gruzijski san da nadgleda široko rasprostranjeno namještanje glasanja.

Gruzijski san je insistirao na pobjedi na poštenim izborima. Vlada je prekinula pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Sjedinjene Države su zauzvrat suspendovale svoje strateško partnerstvo sa Gruzijom.

Mnogi Gruzijci strahuju da su njihove nade u budućnost vezane za Zapad izgubljene. Demonstranti su se vratili na ulice u novembru, tražeći još jedno glasanje.

"Samo želim da gledamo prema Evropi, a ne nazad u rupu iz koje smo upravo izašli", rekla je studentica Salome Bakhtadze.

Gruzijski premijer Irakli Kobakhidze nije se pokajao. "Apsolutno smo posvećeni potpunoj neutralizaciji radikalne opozicije", rekao je on na konferenciji za novinare 6. decembra.

Moldavija

Moldavija, još jedna bivša sovjetska republika, održala je u oktobru predsjedničke izbore.

Uprkos široko rasprostranjenim dokazima o miješanju Moskve, koje je ona negirala, proevropska aktuelna predsjednica Maia Sandu pobijedila je u novembru u drugom krugu glasanja nakon što su Moldavci sa malom razlikom glasali za željom za članstvom u EU u ustav nacije.

"Danas ste, dragi Moldavci, održali lekciju iz demokratije", rekla je ona poslije pobjede.

Rumunija

U susjednoj Rumuniji, kandidat krajnje desnice Calin Georgescu, koji se protivi pomoći Zapada Ukrajini, postigao je šokantnu pobjedu u prvom krugu na predsjedničkim izborima u novembru sa 23% glasova.

Rumunski najviši sud poništio je rezultat nakon što su službe sigurnosti otkrile navodnu kampanju dezinformacija za promoviranje Georgescua na društvenim mrežama, za koju se uveliko okrivljavala Rusija. Moskva je ponovo negirala da se mešala u glasanje.

"Kampanju ovog kandidata podržala je država koja je strana u interesima Rumunije", rekao je sadašnji predsjednik Rumunije Klaus Iohannis u televizijskom obraćanju 6. decembra. Zemlja tek treba da izabere novi datum za ponovne izbore.

Miješanje u izbore

Rusija vodi kampanju miješanja u evropsku demokratiju - ali slika je složena, tvrdi Costin Ciobanu, politički analitičar sa Univerziteta Aarhus u Danskoj.

"Postoje dokazi da je Rusija pokušala da iskoristi svoje alate da favorizuje Georgescua, ali još ne znamo da li je postojala direktna koordinacija između Georgescuove kampanje i Rusije", rekao je Ciobanu za Glas Amerike.

"Rusija iskorištava ranjivost unutar naših demokratija. Oni koriste način na koji društvene mreže funkcionišu u današnjim demokratijama. Ali ne bih rekao da se sve što se dešava u našim društvima, da su sve pritužbe i bijes koje vidimo rezultat toga što Rusija koristi svoje tehnike hibridnog ratovanja."

"Uvijek bih isticao lokalne slabosti, činjenicu da ponekad imate ovakav jaz između elite i stanovništva. A ponekad Rusija samo pokušava da proširi te praznine", rekao je Ciobanu.

Međutim, predsjednik Sjedinjenih Država nije i jedini donosilac odluka i moć te funkcije je ograničena.

U nadležnosti predsjednika su odluke o raspoređivanju američke vojske širom svijeta. Međutim, nisu u mogućnosti da objave rat - to spada u ovlaštenja američkog Kongresa.

Mogu da postižu sporazume sa drugim zemljama, ali ne i da sklapaju ugovore, što je u nadležnosti Senata.

Imaju mogućnost da uspostavljaju veze sa stranim vladama, ali ne i da odobravaju pomoć - bez saglasja Kongresa.

Predsjednička ovlaštenja su učestalo na ozbiljnim provjerama.

Tokom prvog mandata, novoizabrani predsjednik Donald Trump povukao je članstvo Sjedinjenih Država iz Pariskog sporazuma o klimatskim promenama i nuklearnog sporazuma sa Iranom. Međutim, obećanja o obuzdavanju sjevernokorejskog nuklearnog programa i okončanju, kako ih je nazivao, beskrajnih ratova, na Bliskom istoku - ostala su neispunjena.

Administracija odlazećeg predsjednika Joea Bidena se ponovo pridružila Pariskom sporazumu i povukla američke trupe iz Afganistana, ali nije uspjela da obnovi nuklearni sporazum sa Iranom.

"Postoje ograničenja za predsjedničke doprinose, zbog brojnih aktera, provjera i potrebe za ravnotežom", objašnjava David McKean, bivši zvaničnik State Departmenta i Odbora za spoljne poslove Senata.

Historijski gledano, spoljna politika bila je u domenu predsjedničkih nadležnosti, uz značajan doprinos Kongresa, navodi Thomas Schwartz sa Univerziteta Vanderbilt.

"U 18. i 19. vijeku State Department nije bio veliki sistem, dok je izvršna birokratija bila ograničena", kaže on.

Međutim, kako su Sjedinjene Države jačale u 20. vijeku, tako je snažio i njihov spoljnopolitički aparat.

"To je sada ogroman sistem, koji raspolaže milijardama dolara i ima hiljade angažovanih. U njemu je važna i uloga predsjednika, koji je nekad u prvom planu", kaže Schwartz za Glas Amerike.

Politikolog Roger Hilsman razvio je proces kreiranja američke spoljne politike:

• Uži krug: predsjednik i njegovi bliski savjetnici, uključujući savetnika za nacionalnu bezbjednost koji obično vodi sastanke Savjeta za nacionalnu bezbjednost
• Srednji krug: Ključna odjeljenja i agencije izvršne vlasti – za državu i odbranu, visoka komanda vojske, obavještajna zajednica
• Spoljni krug: Kongres i drugi akteri, uključujući interesne grupe, korporacije, tink-tenkove, strane vlade

"Nema sumnje da je institucionalna arhitektura spoljne politike postala mnogo veća", smatra David McKean, koji je obavljao i funkciju američkog ambasadora u Luksemburgu.

State Department, mala agencija sa 700 zaposlenih tokom tridesetih godina prošlog vijeka - sada predstavlja birokratiju od 70.000 ljudi, primjećuje McKean.

Savjet za nacionalnu bezbjednost (NSC)

Riječ je o centru kreiranje spoljne politike. Osnovana 1947, kancelarija koja se nalazi pored Bijele kuće, tokom godina se proširivala. Najvažniji članovi su američki predsjednik, potpredsjednik, državni sekretari, sekretar odbrane i drugi najviši zvaničnici.

Stručnjak McKean označava Savjet za nacionalnu bezbjednost označava spoljnopolitičkim timom predsjednika Sjedinjenih Država.

Uticaj savjetnika za nacionalnu bezbjednost mijenja se, od jedne do druge, administracije.

Često se poredi sa uhom predsjednika u trenucima kada državni sekretar učestalo putuje.

Kada izbije kriza, poput pada Assadovog režima u Siriji, Savjet za nacionalnu bezbjednost kreće u akciju. Da bi pomogao predsjedniku u odlučivanju savjetnik za nacionalnu bezbjednost saziva hitan sastanak članova NSC-a, dok se istovremeno pripremaju opcije za diskusiju.

"Kada se nosite sa trenutnom krizom kao što je Assad, nemate vremena jer kasnite. Učesnike je potrebno brzo pokupiti i prebaciti u Bijelu kuću. Sastanci se sazivaju hitno i to u bilo koje doba dana ili moći", objašnjava Gordon Adams profesor Američkom univerzitetu, koji je tokom devedesetih godina prošlog vijeka službovao u Savjetu za nacionalnu bezbjednost.

Kongres

Promjene administracije za posljedice mogu imati i izmjene u oblasti spoljne politike. Međutim, učestaliji je kontinuitet, nego promjene.

Razlog tome je to što predsjednik nije jedini akter koji oblikuje spoljnu politiku. Kao ravnopravna grana vlasti, Kongres igra važnu ulogu. Iako mu nije data posebna uloga u spoljnim poslovima, Kongres može da nadzire političke odluke i usvaja zakone koji oblikuju politiku.

Gordon Adams primjećuje da Kongres kontroliše budžet, što smatra najvažnijim.

To znači da može utjecati na to koliko se novca izdvaja na pomoć stranim državama, vojne operacije i druge međunarodne inicijative.

Na primjer, novoizabrani predsednik Trump obećao je masovne deportacije, kako ih označava, ilegalnih migranata. Međutim, za to će mu biti potreban novac koji se odobrava na Capitol Hillu.

"Kongres odlučuje o pravnoj regulativi i novcu za taj proces", objašnjava Adams.

Ostali akteri

Kako se spoljnopolitički sistem razvijao tokom godina, tako je rastao i uticaj spoljnih faktora. To obuhvata korporacije, interesne grupe, tink-tenkove, strane vlade, medije i javnost.

"To je također oblast u kojoj mislim da je došlo do ogromnog povećanja uticaja, tako da korporacije imaju sve značajniju ulogu u spoljnoj politici, jer znatan dio onoga što se dešava u pogledu trgovine uključuje multinacionalne korporacije", smatra McKean - bivši zvaničnik State Departmenta.

Strani saveznici takođe mogu uticati na američku spoljnu politiku SAD, iako se to može razlikovati od aktuelnih pitanja i administracije, ukazuje za Glas Amerike Gordon Adams.

Primijetio je da je tokom devedesetih godina prošlog vijeka tadašnji britanski premijer Tony Blair ubijedio predsjednika Billa Clintona, koji je bio nevoljan, da interveniše na Balkanu.

Kada je toliki broj aktera uključen u proces kreiranja spoljne politike Sjedinjenih Država - može izgledati zbunjujuće za kreatore politike u drugim zapadnim demokratijama, smatra Adams.

"Nemaju ovu vrstu naizgled nesređenog prikaza interesa, ambicija i planova poput procesa u okviru američke politike. Djeluje da imao jedan od najmanje efikasnih političkih procesa u zapadnim demokratijama", zaključuje za Glas Amerike Gordon Adams profesor Američkom univerzitetu.

„Tražićemo ih po Siriji i tražimo od zemalja da predaju one koji su pobjegli, kako bismo mogli da sprovedemo pravdu”, rekao je Abu Mohammed al-Golani u izjavi objavljenoj na Telegram kanalu sirijske državne televizije.

Golanijeva najava da će se osvetiti Assadovim poručnicima za mučenja i smrti, stigla je u trenutku kada svijet gleda da li novi sirijski vladari mogu da stabilizuju zemlju nakon što ju je 14-godišnji građanski rat ostavio u rasulu.

Mohammed al-Bashir, čovjek kojeg su Golanijevi borci postavili da vodi privremenu administraciju do 1. marta, molio je milione izbjeglica da se vrate kućama. Ali za obnovu ima malo finansijskih sredstava.

„U kasi postoje samo sirijske funte koje vrijede malo ili ništa. Jedan američki dolar se kupuje sa 35.000 naših novčića”, rekao je Bashir za italijanski list Corriere della Sera. „Nemamo stranu valutu, a što se tiče zajmova i obveznica, još uvijek prikupljamo podatke. Dakle, finansijski smo veoma loši”, dodao je.

Ističe i da će savez predvođen islamistima garantovati prava svih vjerskih grupa.

Više od 500.000 ljudi je ubijeno u ratu, a više od polovine stanovništva primorano je da napusti svoje domove. Oko šest miliona Sirijaca potražilo je utočište u inostranstvu.

Strani zvaničnici oprezno stupaju u kontakt sa bivšim pobunjenicima, koje SAD, UN, EU i drugi smatraju terorističkom organizacijom.

Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da nova vlada mora da „ispuni jasne obaveze - da u potpunosti poštuje prava manjina, olakša protok humanitarne pomoći svima kojima je potrebna, da spreči da se Sirija koristi kao baza za terorizam ili da predstavlja pretnju po susjede”.

Generalni sekretar UN Antonio Guterres rekao je da je „dužnost da se podrže različiti sirijski lideri kako bi djelovali jedinstveno i omogućili glatku tranziciju”.

Međutim, Kancelarija UN za koordinaciju humanitarnih poslova saopštila je da je bezbjednosna situacija u Siriji i dalje nestabilna. Agencija je saopštila da je pronašla više od 50 minskih polja u proteklih 10 dana, što ograničava kretanje civila i otežava isporuku robe i usluga.

U međuvremenu, Rusija, koja je podržavala Assadovu borbu protiv pobunjenika, a sada mu je dala azil, rekla je da pažljivo prati situaciju u Siriji i da je u kontaktu sa „onima koji trenutno kontrolišu situaciju”.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov istakao je potrebu Rusije da osigura bezbjednost svojih diplomatskih objekata i vojnih baza u Siriji, gdje su ruske trupe godinama bile stacionirane i podržavale sirijsku vojsku u građanskom ratu.

Assadov pad takođe je nanio udarac iranskim interesima u regionu, presijecajući kopnenu rutu za isporuku oružja militantnoj grupi Hezbollah koju podržava Iran u Libanu, kao i teritoriju na kojoj bi iranske milicije mogle da deluju.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei odbacio je ideju o oslabljenoj iranskoj mreži u regionu, što uključuje njenu podršku militantima Hamasa u Pojasu Gaze, milicijama u Iraku i militantima Huti u Jemenu.

Hamnei je također rekao da je ono što se dogodilo u Siriji rezultat američko-izraelskog plana i da je „susjedna država” igrala ulogu u Assadovom svrgavanju. Nije imenovao koja je to susedna država, ali Turska, koja se graniči sa Sirijom, bila je glavna pristalica grupa koje su se suprotstavljale Assadu.

Dok Sirijci rade na izgradnji budućnosti svoje zemlje, papa Franjo je u srijedu rekao da se nada političkom rješenju koje promoviše „stabilnost i jedinstvo zemlje”.

„Molim se... da sirijski narod može da živi u miru i sigurnosti u svojoj voljenoj zemlji i da različite religije hodaju zajedno u prijateljstvu i međusobnom poštovanju za dobro te nacije pogođene tolikim godinama rata”, rekao je papa.