Kad je Augustus White odrastao na američkom Jugu tijekom 1940-tih godina, rasna segregacija bila je prihvaćena kao dio života. No, White je nadišao sve barijere i postao ortopedski kirurg, profesor medicine na Sveučilištu Harvard te istaknuta osoba u borbi za smanjivanje diskriminacije prema pacijentima iz manjinskih zajednica.
Augustus White bio je prvi Amerikanac afričkog podrijetla koji je dostigao niz akademskih i profesionalnih prekretnica koje su bile nezamislive tijekom 1950-tih i 1960-tih. Bio je prvi Amerikanac afričkog podrijetla koji je postao predsjednik sveučilišnog bratstva na sveučilištu Brown, prvi koji je diplomirao na Medicinskom fakultetu sveučilišta Stanford te prvi crnac specijalizant, a kasnije i prvi profesor kirurgije na Sveučilištu Yale. Postao je i prvi ravnatelj odjela u sveučilišnoj bolnici Sveučilišta Harvard.
No, Augustus White možda je najpoznatiji po svojem prijelomnom istraživanju duboko ukorijenjene sustavne diskriminacije manjinskih pacijenata koja, vjeruje on, prevladava u američkom zdravstvenom sustavu. On je postao svjestan te diskriminacije na početku karijere početkom 1960-tih, dok je služio kao kirurg američke vojske u Vijetnamu. Njegova uvjerenja bila su potvrđena kad je pročitao izvješće iz 2002. godine koje je ukazalo na uznemirujuću statistiku po pitanju diskriminacije, ne samo protiv crnaca, već žena, hispanika, homoseksualaca, starijih građana pa čak i gojaznih.
"Izvješće Medicinskog instituta naslovljeno „Nejednaki tretman“ kroz blatantnu statistiku iznosi ideje i stvarnosti nečovječnosti koja postoji. Takve situacije događaju se svjesno i nesvjesno. Kad ste najranjiviji? Kad ste bolesni. Kad u takvoj situaciji dobijete nejednaki tretman, onda je to stvarno veliki problem," kaže doktor Augustus White.
Među primjerima nejednakog tretmana navodi se da Amerikanci afričkog podrijetla dobivaju manje lijekova protiv bolova od bijelaca za iste ozljede, da žene koje imaju bolest bubrega imaju manje izglede za transplantaciju, da se Amerikancima hispaničkog podrijetla, u odnosu na bijelce, manje pruža angioplastika i manje im se ugrađuju prijenosnice kod bolesti srca te da se stariji građani tretiraju kao manje vrijedni u odnosu na mlađe pacijente. White kaže da su ovakvi nalazi šokantni i neoprostivi:
"Radi se o moralnom pitanju, pravnom pitanju, pitanju javnog zdravstva. To je pitanje ljudskih prava, humanitarnog ponašanja i pitanje koje je velik element naših aktivnosti kao ljudskih bića, naših zemalja i kultura. Važno je jer ljudi ne bi trebali dobivati drugorazrednu skrb. Oni bi trebali dobiti najbolju skrb koju im medicinska profesija može ponuditi, a to trenutno ne dobivaju."
Doktor White još je više ostao iznenađen kad je vidio koliko je diskriminacija nesvjesna:
"Postoje slučajevi liječnica koje ne daju jednaku skrb ženskim pacijentima. Tu su slučajevi crnačkih liječnika koji slabije skrbe o Amerikancima afričkog podrijetla. Moja je teorija da je kultura medicine toliko snažna da kad kroz nju prođete kao stažist i mladi liječnik, na žalost, dio toga je da usvojite ove nejednakosti."
Kako bi se odgovorilo na to, doktor White poziva na promjene u obrazovanju liječnika, medicinskih sestara, osoblja medicinskih fakulteta, čak i djelatnika kompanija koje pružaju usluge zdravstvenog osiguranja. Liječnici, dodaje on, trebaju razumjeti kulturu iz koje pacijenti dolaze. On to naziva kulturnom pismenošću:
"Studente medicine treba podučiti o karakteristikama kultura iz kojih pacijenti pretežno dolaze. Na primjer, ako neki liječnik ima 30 posto pacijenata muslimana, onda bi trebao nešto znati o muslimanskoj kulturi."
Sa svojom novom knjigom na tu temu, White se nada da će skrenuti pozornost medicinske zajednice na taj problem no, kako kaže, to neće biti lako:
"Postoji neka vrsta ignoriranja, inercije no vjerujem da se radi o misiji koja traži dosta energije i entuzijazma da bi doprla do medicinskih fakulteta, da se tome da potpora sa sredstvima, odlučnošću i održivim naporima za promjenu kulture medicine."
Augustus White se nada da će doći do promjene te da će svi dobiti pristup najboljoj medicinskoj skrbi koju zemlja može pružiti.