Izdvojeno
Djeca rođena u Siriji i dalje bez dokumenata u BiH, ali s pomakom u liječenju traume
Više od godinu dana nakon povratka 12 djece Bosanaca i Hercegovaca iz Sirije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) 12. januara usvojila je Zakon kojim bi trebalo biti riješeno pitanje upisa djece u matične knjige rođenih. U međuvremenu, brigu o njihovim pravima vode centri za socijalni rad iz kojih kažu da ima pomaka u rehabilitaciji.
Problem 'nevidljivosti djece' zbog nemogućnosti upisa u matične knjige rođenih riješio je usvojeni Zakon o dopunama Zakona o vanparničnom postupku, kojim je propisan postupak utvrđivanja mjesta rođenja za osobe koje nisu upisane u matične knjige rođenih, a vrijeme i mjesto rođenja ne mogu dokazati na način predviđen propisima.
U slučaju 11 mališana, jer je jedan dječak rođen u BiH, problem i nemogućnost utvrđivanja mjesta rođenja je što su rođeni na teritoriji Sirije koju su nekad kontrolirali militanti tzv. Islamske države i nemaju nikakve potvrde o rođenju.
I pored usvojenih izmjena i dopuna, za majke djece ostale su brojne nejasnoće.
„Ništa, vjeruj. Znamo da je zakon usvojen, pa dok se realizuje“, kaže za Radio Slobodna Evropa jedna od majki koja je dvoje djece, rođene u Siriji, repatrirana u BiH 19. decembra 2019. godine., zatraživši da joj se ne objavljuje ime i prezime.
Ističe da ne znaju na koji način će postupak upisa i utvrđivanja roditeljstva teći.
„Možda testovi (DNK, op. a.), možda svjedoci“, kazala je majka dvoje djece koja živi u blizini Sarajeva.
Federalni ministar pravde Mato Jozić za RSE kaže da će „sudovi u postupku utvrđivati datum i mjesto rođenja djece u postupku“.
„To znači da će sva djeca koja su došla u BiH, njih 11, biti u mogućnosti po prebivalištu roditelja da se obrate nadležnom sudu, da sud provede postupak, utvrdi i donese rješenje, na osnovu kojeg će djeca biti upisana u knjigu rođenih“, pojasnio je ministar Jozić za RSE.
O načinima na koje će sudovi odlučivati, odnosno hoće li biti potrebna DNK vještačenja, ministar Jozić, kaže, ne može govoriti.
Iz Udruženja Vaša prava, nevladine organizacije koji nudi besplatne pravne informacije i koja zastupa 11 djece u procesu upisa u matične knjige, ističu da su ranije iznosili primjedbe na predloženi tekst Zakona o dopunama Zakona, u dijelu koji se odnosi na „obavezno medicinsko vještačenje i plaćanje troškova postupka koji idu na teret podnositelja prijedloga“.
„Navedene primjedbe nisu uvažene, te je Zakon usvojen u tekstu predloženom od Vlade Federacije“, naveli su iz Udruženja Vaša prava.
Problematično obavezno medicinsko vještačenje?
Smatraju da „bez obzira na nedostatke usvojenog Zakona, on može omogućiti osobama u riziku od apatridije, koje ne mogu da dokažu vrijeme i mjesto rođenja na način predviđen propisima, da se upišu u matične knjige i dobiju pravni identitet“.
U tekstu Zakona, koji je Ministarstvo pravde dalo RSE na uvid, s obzirom na to da još nije zvanično objavljen u službenim listovima, navodi se da sud mora saslušati najmanje dva punoljetna svjedoka „da bi se utvrdilo vrijeme i mjesto rođenja osobe“.
Problematični dio, smatraju iz Udruženja Vaša prava, odnosi se na dio u kojem se navodi da će „sud odrediti da sudski vještak odgovarajuće specijalnosti pregleda osobu čije se vrijeme i mjesto rođenja dokazuje i dâ nalaz i mišljenje o njegovim godinama života“.
„Udruženje Vaša prava BiH je u primjedbama i sugestijama na dopune Zakona predlagalo da umjesto formulacije 'Sud će' stoji formulacija 'Sud može odrediti da sudski vještak odgovarajuće specijalnosti pregleda osobu čije se vrijeme i mjesto rođenja dokazuje i da nalaz i mišljenje o njegovim godinama života', a iz razloga što postoji mogućnost da neke osobe posjeduju dokaze na osnovu kojih je moguće utvrditi vrijeme i mjesto rođenja (npr. medicinsku dokumentaciju o rođenju). Međutim, prema važećem tekstu Zakona i za osobe koje posjeduju neke od dokaza na osnovu kojih je moguće utvrditi vrijeme i mjesto rođenja bit će potrebno provesti vještačenje“, navode.
Činjenica da je medicinsko vještačenje obavezno je “problematična”, smatraju iz Udruženja, jer je propisano da troškove postupka za utvrđivanje vremena i mjesta rođenja osobe snosi predlagatelj.
„Ovakvo zakonsko rješenje bi moglo biti prepreka za provođenje postupka, s obzirom na to da se u pravilu radi o nezaposlenim osobama koja ne ostvaruju novčana primanja koja su dovoljna da snose navedene troškove bez ugrožavanja egzistencije“, kažu iz Vaših prava.
Dodaju da, osim djece rođene u Siriji, u BiH živi određeni broj osoba za koje je potrebno voditi ovaj postupak, a koje će zbog nemogućnosti plaćanja troškova vještačenja i sudskih troškova biti praktično onemogućene da vode postupak.
Prava nevidljivih mališana
Ministar Jozić kaže kako je cilj bio omogućiti upis djece, čime bi se stekla mogućnost da sva njihova prava budu ostvarena.
A do upisa i „zakonske vidljivosti“ mališana, za njihova prava, uglavnom, brinu u centrima za socijalni rad. U prvoj grupi vraćenih državljana BiH iz Sirije su žene s područja Zenice, Tuzle i Sarajeva.
Kad je riječ o Kantonu Sarajevo (jedan od deset kantona u entitetu Federacija BiH), kaže majka dvoje djece, uz pomoć Kantonalnog centra za socijalni rad imaju osiguranog ljekara.
„Što se toga tiče, mi u Kantonu Sarajevo to imamo, za ostale ne znam.“
Iz Kantonalnog centra za socijalni rad (KCSR), koji je staratelj jednom vraćenom djetetu bez roditelja, kažu kako nisu do kraja upoznati s tekstom Zakona, jer ga još nisu vidjeli. No, to ih ne sprečava da rade sve što mogu za dobrobit sve djece iz Sirije na području Sarajeva.
„Mi zaista nemamo nikakvih barijera kad je u pitanju reintegracija djece. Ne govorim samo o djevojčici za koju smo vezani, tako da kažem, generalno govorim o djeci na području Sarajeva. Apsolutno nikakvih problema nema što se tiče uključivanja djece uproces obrazovanja, u predškolske ustanove, i što se tiče pružanja usluga zdravstvenih institucija“, pojašnjava Mirsada Poturković iz KCSR-a.
Poturković naglašava da su objektivno zadovoljni načinom na koje druge institucije reagiraju prema zahtjevima kad su djeca u pitanju.
Ipak, kaže ona, sve što nije sistemsko rješenje, nije ni prihvatljivo.
„Istina da zahvaljujući senzibilizaciji i razumijevanju i etičkom pristupu svih profesionalaca mi rješavamo to pitanje, ali to možda nije ni uredu“, kaže Poturković, pojasnivši:
„U redu je dok se ne dešava ništa. Šta, principijelno, da se nekom od djece koje je uključeno u proces obrazovanja nešto desi. To dijete je predmet naše brige, a i dalje je nevidljivo“, kaže Poturković.
Pomak u rehabilitaciji povratnika evidentan
Nakon skoro 13 mjeseci rada s djecom, vidljiv je napredak, tvrde u Centru.
„Praćenje nivoa reintegracije djece lokalne zajednice, možemo reći da je napravljen ozbiljan pomak na liječenju stresnih i traumatskih iskustava kroz koja su djeca prošla. Nekad je riječ o strašnim traumatskim iskustvima“, kaže Poturković.
Uloga pojedinaca i profesionalaca je, smatra Poturković, ključna u radu s djecom.
Usporedo s procesima rehabilitacije i reintegracije djece teče i rad s majkama i njihovom premašivanju traume.
O njihovom psihičkom stanju govorilo se i na suđenjima optuženim muškarcima iz BiH kojima se sudi na Sudu BiH zbog sumnje da su ratovali u Siriji na strani „Islamske države“, koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda proglasilo terorističkom.
Vještakinja neuropsihijatrijske struke, Azra Alajbegović, na zahtjev Tužiteljstva BiH, uradila je analizu sposobnosti četiri povratnice da svjedoče na Sudu BiH, te zaključila da nisu sposobne, odnosno da ne bi mogla predvidjeti reakcije povratnica u slučaju izlaska na Sud.
Iz Centra za socijalni rad kažu da žene sa stručnjacima iz ovog centra žele surađivati i da to traje od njihova dolaska do danas.
„Moram naglasiti da, osim spremnosti žena, i njihove porodice isto tako pokazuju želju i spremnost da rade s profesionalcima. Mislim na članove uže, ali i šire porodice, koji mogu imati važnu ulogu u životu povratnica“, kaže Poturković.
Smatra da je dosadašnji rad tekao planirano, te da je plan podrške za ove žene kreiran u suradnji s drugim institucijama.
Naglašava da su žene i same pokazale želju i spremnosti da govore o svojim problemom i potrebama.
„Mi smo bez iskustva u toj oblasti i profesionalno smo iznenađeni potrebama za kriznim intervencijama koje su se povremeno javljale. I u tim situacijama su one podršku tražile od kolega iz službe socijalne zaštite. Dosadašnji rezultati su pozitivni“, kaže Poturković.
Bez obzira na dobre rezultate, naglašava Poturković, neophodan je oprez i „neprepuštanje slučaju“.
„Iskustvo nas je naučilo i vidjeli smo da radimo neke dobre stvari. Ono što jeste jako važno jeste taj međusektorski pristup i zajednički rad“, kaže Poturković.
Jesu li institucije spremne za nove grupe?
Stečeno iskustvo moglo bi biti korisno i za iduće, najavljivane i očekivane, grupe i porodice.
„Treba biti iskren i objektivan i reći da je relativno mali broj porodica koje su se vratile i s kojima radimo. Pred nama je izazov u smislu onoga s čim se možemo susresti. Kad radimo analizu potreba ovih porodica, bavimo se uzrastu djece, iskustvima, trajanju boravka u Siriji i sl. Ne znamo s kakvim iskustvima mogu doći nove porodice. Šta su djeca prošla, jer generalno što su duže boravila, to su njihova iskustva složenija i kompleksnija“, kaže Poturković i naglašava važnu ulogu lokalne zajednice i njenu reakciju van te porodice ili pojedince.
S obzirom na iskustva, edukacije, vještine ali i naučene lekcije, smatra Poturković, spremniji su nego kad je dočekana prva grupa.
Krajem januara 2021. UN je pozvao zemlje da repatriraju državljane iz Sirije, u prvom redu djecu, njih oko 27.000.
Šef Centra za borbu protiv terorizma u Ujedinjenim narodima Vladimir Voronkov rekao je da je "užasna situacija djece u Al-Holu (kampu) jedno od najvažnijih pitanja danas u svijetu".
Oko 27.000 djece "ostaje na cjedilu, prepušteno je svojoj sudbini", ranjivi su da ih vrbuju podržavatelji „Islamske države“, "i prijeti im radikalizacija u kampu", rekao je.
Voronkov je rekao da su u kampovima djeca iz 60 zemalja za koju su odgovorne njihove države članice, a ne Sirija ili skupine koje kontroliraju kampove.
Iz UN-a su naglasili da po repatrijaciji, djeca imaju pravo na nacionalnost i identitet i ne smiju ostati bez državljanstva, kao i da im se mora pomoći u reintegraciji i stjecanju obrazovanja, zdravstvene zaštite i poslova.
Plan rada s povratnicima u BiH dio je i Akcionog plana za prevenciju i borbu protiv terorizma na nivou Federacije BiH koji je sačinila Interresorna radna grupa od 15 članova.
Edo Muradbegović, jedan od članove ove grupe, ranije je za RSE kazao da je planom „veliki fokus dat na djecu“.
„Dakle na školovanje, na njihov najbolji interes. Tome je posvećena najveća pažnja“, kazao je Muradbegović i dodao da je veliki izazov pred institucijama, s obzirom na to da je u dva sirijska kampa među oko 80 državljana BiH najveći broj djece, njih oko 60.
Muradbegović je mišljenja da je zakonsko rješenje kojim će biti omogućen upis u matične knjige jasno i precizno i da „ne bi trebalo biti problema s realizacijom davanja pravnog identiteta djeci“.
Upute državama za rješavanje pitanja državljanstva i identifikacijskih dokumenata dao je i UN, kroz priručnik "Djeca pogođena fenomenom stranih boraca: Osiguravanje pristupa temeljenog na dječjim pravima" Ureda za borbu protiv terorizma. U ovom priručniku jedno poglavlje posvećeno je pitanju državljanstva i dokumenata za djecu.
Državama potpisnicima nalaže se da nijedno dijete ne smije biti bez državljanstva. U slučaju nedostatka dokaza, smjernicama je dozvoljeno da se uzme u obzir tvrdnja roditelja s ciljem daljnjeg konačnog rješavanja problema.
Prema Zakonu o državljanstvu Bosne i Hercegovine dijete rođeno nakon stupanja na snagu Ustava stječe državljanstvo BiH porijeklom ako je rođeno u inozemstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin Bosne i Hercegovine u vrijeme djetetovog rođenja, pod uvjetom da do vremena kada navrši 23 godine podnese prijavu za evidentiranje državljanstva Bosne i Hercegovine nadležnom tijelu.
See all News Updates of the Day
Kako je jedan čovjek postao ukrajinski izdajnik i ruski špijun
Državljanin Ukrajine je rekao da je njegov otac bio sovjetski obavještajac na Kubi tokom Hladnog rata, predstavljajući se kao prevodilac, a njegov rođak radi u ruskoj službi sigurnosti.
To ga je učinilo glavnim kandidatom za ratnu špijunažu.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je pristao da Rusima dostavi informacije o vojnim lokacijama i kretanju trupa u njegovom rodnom gradu Zaporožju i da izvijesti o tome gdje su njihove rakete pale.
Podržao je koncept "ruskog svijeta", doktrinu koju podržava predsjednik Vladimir Putin i koja naglašava historijske i kulturne veze Moskve sa susjednim nacijama, a koju su neki tvrdolinijaši u Moskvi koristili da opravdaju intervenciju u inostranstvu u odbranu govornika ruskog.
"Nisam to uradio zbog novca", rekao je.
Ali žalio je što je nepreciznost nekih raketnih udara dovela do ubijanja civila i što se rat - za koji je pretpostavio da će biti brza, klinička stvar - otegao skoro tri godine, razarajući njegovu domovinu.
"Mislio sam da će oni (Rusi) brzo napredovati", rekao je 52-godišnjak, bivši državni upravitelj koji je odrastao u sovjetskoj Ukrajini. "Ispalo je kao i uvijek. Oni planiraju jednu stvar, a sasvim se dogodi druga stvar."
Žena ga je napustila kada je uhapšen zbog izdaje, uzevši sa sobom i njihovo 11-godišnje dijete.
Reuters je razgovarao sa Kolesnikovom u policijskom objektu u Zaporožju u aprilu, u prisustvu službenika Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), pet mjeseci prije nego što je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog izdaje.
On je među više od 3.200 slučajeva državne izdaje koje su pokrenule ukrajinske vlasti od ruske invazije, uključujući slanje informacija Moskvi za pomoć raketnim udarima i širenje ruske propagande, navodi SBU.
Reutersovi intervjui s trojicom doušnika koje je Ukrajina osudila i dvojicom ukrajinskih kontraobavještajnih službenika SBU govorili su o podijeljenoj lojalnosti nekih ljudi u Ukrajini, gdje su starije generacije odrasle kao dio Sovjetskog Saveza prije nego što je raspad bloka 1991. okončao Hladni rat.
Vasyl Maliuk, šef SBU, rekao je za Reuters da je ukrajinski kontrašpijunaški rad na iskorijenjivanju ruskih agenata ključ za pobjedu u ratu, dodajući da se Kremlj "tajno infiltrira" u zemlju i regrutuje sredstva decenijama.
"Naš sistematski pristup daje rezultate", dodao je. "Očistili smo neprijateljske agente u svim sferama života i nastavljamo to činiti."
Rusko ministarstvo vanjskih poslova i Federalna služba sigurnosti (FSB) nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom za ovaj članak.
Ukrajinski špijuni su također igrali istaknutu ulogu u sukobu, koji je izbio u februaru 2022. godine kada je Rusija pokrenula invaziju punog razmjera.
Prošle sedmice, SBU je orkestrirao eksploziju bombe ispred moskovskog stambenog bloka u kojoj je ubijen general-pukovnik Igor Kirillov, načelnik ruskih snaga za nuklearnu, biologiju i hemijsku zaštitu, prema izvoru agencije.
Ovo je bio posljednji u nizu ciljanih atentata za koje Moskva kaže da je Ukrajina izvela tokom rata.
U novembru 2022, Reuters je intervjuisao nekoliko stanovnika Hersona koji su pružili informacije kako bi pomogli Kijevu da izvrši udare na ruske ciljeve kako bi pomogao Ukrajini da povrati južni grad.
Kako uhvatiti špijuna
Protivšpijunski rad SBU identificirao je različite kategorije građana sklonih regrutovanju od strane neprijatelja, kaže službenik SBU kojeg je intervjuirao Reuters u Zaporožju, a koji se identificirao pozivnim znakom "Fanat".
To su ljudi koji su bili otvoreno proruski orijentisani ili imaju porodične veze sa sovjetskim ili ruskim obavještajnim službama; rođaci zarobljenih ukrajinskih vojnika; i porodice ljudi koji žive na okupiranoj teritoriji.
Kolesnikov je bio prva kategorija, dodao je.
On je u septembru osuđen za snabdijevanje Rusa koordinatama i drugim informacijama o desetinama uglavnom vojnih lokacija. Nije navedeno koliko je od tih lokacija pogođeno napadima.
Kolesnikovov advokat rekao je da je on uglavnom pomagao u verifikaciji posljedica udara, a ne u identifikaciji meta.
Kolesnikov je rekao Reutersu da je u septembru 2022. Rusima prenio informaciju o sastanku lokalnih zvaničnika koji je trebalo da se održi u hotelu Sunrise u Zaporožju.
Zgrada je, prema presudi, pogođena ruskom raketom sutradan, 22. septembra 2022. godine. Sastanak nije održan iz neutvrđenih razloga, iako je u napadu devastirana zgrada u starom gradu u Zaporožju, ubivši jednog civila i povrijedivši još pet, navodi se u presudi.
Fanat je rekao da su agenti SBU počeli da se približavaju Kolesnikovu nakon što su svjedoci uočili automobil osumnjičenog na mjestu ruskog napada u martu prošle godine koji je za dlaku promašio televizijski toranj i udario u stambeni blok, ubivši nekoliko civila. Kolesnikov je rekao Reutersu da je bio tamo nakon toga i provjeravao rezultate napada.
Prema Fanatu, ukrajinski agenti su pratili Kolesnikov telefon do brojnih mjesta udara. Do proboja u slučaju došlo je nakon što su mu ubacili bubu u automobil i nad njim razgovarali o svojim planovima s Vitalijem Kusakinom, prijateljem koji je radio kao šofer za lokalnog zvaničnika, a koga je Kolesnikov regrutovao da pomogne u prikupljanju obavještajnih podataka, rekao je službenik SBU.
Kolesnikov je uhapšen u svojoj kući 5. maja 2023. godine.
Svjedočeći na suđenju u okružnom sudu iza zatvorenih vrata u Zaporožju, Kolesnikov je rekao da se protivi ukrajinskoj vladi, ali ne samoj Ukrajini, navodi se u presudi.
Izjasnio se "djelimično" krivim po optužbama za izdaju, rekavši da nije znao da je njegov rođak koji je tražio od njega da dostavi podatke u to vrijeme bio pripadnik FSB-a, navodi se u presudi. Sudsko vijeće je tu izjavu odbacilo i proglasilo ga krivim za "namjerne radnje" koje su uključivale "pružanje pomoći predstavniku strane države u vršenju subverzivnih radnji".
Kusakin je osuđen na 15 godina zatvora.
Špijunski prstenovi i razmjena zatvorenika
Maliuk, šef SBU-a, rekao je da je njegova agencija otkrila 47 mreža ruskih agenata prošle godine i još 46 ove godine, uključujući ljude od poslanika do aktivnih vojnih lica, dodao je, ne identificirajući osumnjičene.
Kako je rat bjesnio, smanjujući lakoću putovanja s jedne strane fronta na drugu, metode regrutacije su se morale promijeniti, rekli su zvaničnici sigurnosti.
Prije potpune invazije, ukrajinski državljani su uglavnom regrutovani tokom putovanja u Rusiju, ali se pristupi sada češće obavljaju putem društvenih mreža, saopštio je SBU.
"Ljudi koji izražavaju prokremljovske stavove se identifikuju i pronađu na osnovu njihovih komentara, a zatim kontaktiraju", navodi se.
Motivi za djelovanje u svojstvu doušnika kreću se od ideoloških do novčanih obećanja ili drugih nagrada i ucjena ili drugih prijetnji, saopćila je SBU.
Za Kolesnikova, koji kaže da je svoje usluge pružao besplatno, budućnost izgleda mračna. Rekao je Reutersu da mu je jedina nada da će spasiti svoj život je razmjena zatvorenika s Rusijom.
"Želio bih da me razmijene", uzdahnuo je. "Ali to ne zavisi od mene."
Ruski RT nasuprot sudski utvrđenim činjenicama: Šta trebate znati o filmu o ratu u BiH
Ruska državna televizija RT u novom dokumentarnom filmu “Razdor u BiH: Pogled iz Republike Srpske”, posvećenom ratu u Bosni i Hercegovini, umanjuje ratne zločine počinjene od Vojske Republike Srpske, nekritički predstavlja uloge vojnih i političkih rukovodilaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića te iznosi stavove koji su u suprotnosti sa sudski utvrđenim činjenicama.
Dokumentarni film, emitovan u novembru 2024. godine, prati nekoliko sagovornika, od novinara preko bivših vojnika Ujedinjenih nacija (UN) do pisaca i visokih dužnosnika, koji iznose vlastita mišljenja a koja autor dokumentarnog filma Vitalij Buzuev ne preispituje, izvještava Detektor.
Kroz film, autor relativizuje zločine koje je počinila Vojska Republike Srpske (VRS). U dijelu filma posvećenom genocidu u Srebrenici, tvrdi se – bez da se ponudi dokaz za to – kako su suđenja u Haškom tribunalu i UN-ova Rezolucija o Srebrenici optužili “srpski narod”, te da su ubijeni u genocidu pripadnici 28. divizije Armije BiH koji su “poginuli u borbama s VRS-om”.
Ali u sudskim presudama, koje su dostupne u Detektorovoj bazi sudski utvrđenih činjenica, konstatovano je da je u koloni, koja je s područja Srebrenice krenula ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH, bila samo jedna trećina naoružanih, ali da, po razbijanju kolone na više dijelova i zarobljavanju na hiljade muškaraca i dječaka, nije napravljen ni najmanji napor da se civili razdvoje od vojnika. Uz to, utvrđeno je da ni pripadnici Armije BiH koji su zarobljeni nisu aktivno učestvovali u borbama kada su ubijeni.
Kako se navodi u više presuda izrečenih u Haagu, hiljade zarobljenih Bošnjaka je pogubljeno gotovo do posljednjeg čovjeka. Većina njih, između 7.000 i 8.000, ubijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama.
RT filmom negira i umanjuje značaj postojanja opsade Sarajeva. Između ostalog, kao argument se navodi da je Armija BiH na području grada imala veći broj vojnika od VRS-a, te da je Armija kontrolisala pojedina brda u gradu. Ali RT ne propituje da li navedene činjenice imaju bilo kakvu ulogu u kreiranju blokade grada.
Ratni zločinci kao heroji
U filmu se kao sagovornik pojavljuje i trenutni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji Karadžića i Mladića naziva “časnim” predstavnicima Srba, što autor ne preispituje.
Karadžić i Mladić su, kao bivši politički i vojni rukovodioci Republike Srpske, u Haagu osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, uključujući terorisanje građana Sarajeva.
U presudi Mladiću se konstatuje da je Sarajevsko-romanijski korpus (SRK) VRS-a u suštini okružio Sarajevo i držao ga pod opsadom, te da je grad kao takav bio pod blokadom. Također, u presudi komandantu SRK-a Stanislavu Galiću, utvrđeno je da su snage ovog korpusa izvršile terorisanje, napad na civile, ubistva i nečovječna djela nad građanima Sarajeva.
U filmu Dodik poziva na spajanje naroda u BiH s “matičnim državama”, a Nijemce naziva “ključnim neprijateljima”. Sam autor filma tvrdi kako je njemački utjecaj u Bosni i Hercegovini jak, a to dokazuje činjenicom da se državna valuta zove konvertibilna marka.
Autor RT-a dalje navodi, ne nudeći gledateljima dokaz za to, kako se trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt “zalaže za centralizaciju Bosne i Hercegovine” i “oduzimanje teritorije od Republike Srpske u korist Federacije BiH”.
Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov, također jedan od sagovornika, predstavnike zapadnih zemalja u BiH naziva “protivnicima” koji Bošnjake koriste kao “instrument podjele”. U filmu se bez dokaza tvrdi kako su se Bošnjaci, uz signale iz inozemstva, “pripremali za rat jer su željeli državu u kojoj će muslimani vladati”.
Bošnjake kroz film autor i sagovornici uglavnom oslovljavaju kao muslimane, a njihovo porijeklo i ime se analiziraju, dok se to isto ne čini kada se govori o drugim narodima u BiH.
Činjenice kao začin
Širenje dezinformacija dešava se gotovo uvijek tako što se netačne tvrdnje miješaju s tačnim informacijama. RT tako govori o stvarnom stradanju civila u Republici Srpskoj tokom rata u BiH, kao što je smrt 12 beba 1992. godine u Banjoj Luci i ubistvo 13 srpskih civila, među kojima je šestero djece, na Petrovačkoj cesti 1995. godine. Za ove događaje, ističe RT, do sada niko nije odgovarao.
RT pažnju posvećuje nacistima, pa tako emituje izjavu Christiana Schmidta u kojoj kaže da njemački pilot u Drugom svjetskom ratu Werner Molders “nema mrlje na uniformi”.
Ali RT u dijelu posvećenom nacistima ne spominje četnikog vođu Dražu Mihailovića, kojeg mnogi historičari smatraju nacističkim kolaboracionistom, a RT-ov sagovornik Milorad Dodik – pozitivnom ličnošću.
RT je u posljednjih nekoliko godina snimio više dokumentarnih filmova kojima je glavna tema radikalizacija muslimana u BiH. Jedan od njih zagovara tezu o postojanju bh. kalifata i vjerskoj radikalizaciji muslimana, dok istovremeno, kao i što je slučaj s posljednjim dokumentarnim filmom, negira postojanje presuda za opsadu Sarajeva i genocid Srebrenici.
Preko svoje web stranice RT Balkan, čije je sjedište u Beogradu, RT, nekadašnja Russia Today, objavljuje tekstove i videe usmjerene ka publici u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. S portala se dijele sadržaji koji su često jednostrani, bazirani na zanemarivanju dokazanih činjenica ili u potpunosti zasnovani na dezinformacijama.
RT Balkan je nedavno zaposlio dopisnike iz Bosne i Hercegovine, o čemu je Detektor izvještavao. Također, RT je kao TV kanal na engleskom jeziku dostupan u većem dijelu Bosne i Hercegovine.
Međunarodna nevladina organizacija “Reporteri bez granica” je krajem ljeta 2024. godine pozvala Evropsku uniju i njene članice da izvrše pritisak na Srbiju jer dozvoljava rad RT-a Balkan, koji je, zbog svoje propagandne uloge u invaziji na Ukrajinu, pod sankcijama EU.
Povratak kući? Sirijci u Evropi nisu tako sigurni
Nabil Attar posipa susam i nar kremastom mutabalom, umakom od pečenih patlidžana iz njegove rodne Sirije - jedan od mnogih recepata njegove majke koji se sada nalazi u njegovom restoranu Narenj.
Mala kuhinja u kojoj radi čini se neobičnim mjestom za Attara, nekada uspješnog biznismena iz Damaska specijalizovanog za elektronske transfere sredstava. To je bilo prije nego što je režim Bashara al-Assada oteo jednog od njegovih sinova, prije skoro deset godina.
"Bilo je tako komplikovano", prisjetio se Attar, opisujući iznuđivačke postupke koje je država koristila kako bi napunila svoju kasu. "Platio sam mnogo novca da vratim sina."
Godine 2015. Attar i njegova porodica pridružili su se stotinama hiljada Sirijaca koji su bježali iz svoje ratom razorene zemlje u Evropu. Nastanio se u gradu Orleansu u dolini Loare, udaljenom sat vremena vožnje vozom od Pariza. Zatim su ranije u decembru stigle vijesti da je Assadova era završena.
"Nikad nisam zamišljao da bi se to moglo dogoditi u životu", rekao je Attar, radujući se padu diktatora. "Sada je Sirija slobodna."
Za sve veći broj zemalja Evropske unije, Assadovo svrgavanje izaziva više od slavlja. Usred rastućih antiimigracijskih osjećaja u cijeloj regiji, nekoliko ih je suspendovalo sirijske zahtjeve za azil uz obrazloženje da više ne postoje razlozi radi koji su ih pokrenuli.
To je slučaj Njemačke, koja je primila gotovo milion sirijskih tražitelja azila na vrhuncu priliva izbjeglica, 2015-2016. Dok kancelar Olaf Scholz kaže da su oni "integrisani" dobrodošli, jedan poslanik opozicione Hrišćansko-demokratske unije predložio je da se Sirijcima plati otprilike 1.040 dolara po osobi da odu kući - stav koji je već usvojila susjedna Austrija.
Stvrdnjavanje stavova je također evidentno u Francuskoj, uprkos tome što ima samo oko 30.000 sirijskih izbjeglica. Anketa CSA ovog mjeseca pokazala je da 70 posto Francuza podržava obustavljanje novih zahtjeva za azil. Francuske vlasti kažu da proučavaju ovo pitanje.
"Pošto čujemo da se sirijske izbjeglice raduju padu diktatora Assada, hajde da se angažujemo da ih pošaljemo kući", rekao je nedavno pred okupljenima oduševljenoj masi Jordan Bardella, predsjednik francuskog krajnje desničarskog Nacionalnog skupa. "I nadajmo se da će Evropa zatvoriti vrata nakon što oni odu."
Za sirijsku dijasporu u Evropi i zagovornike prava, dobrodošlica koja nestaje izaziva alarm. U intervjuima širom regiona, mnoge izbeglice kažu da se plaše povratka.
"Situacija u Siriji je izuzetno nestabilna, krajnje nepredvidiva", rekla je Olivia Sundberg Diez, zagovornica za migracije i azil Evropske unije u Amnesty Internationalu. "Najvažnije treba biti sigurnost sirijskih izbjeglica i ljudi koji traže zaštitu - ovo mora biti prioritet u odnosu na političke interese."
"Užurbanost povratka miliona Sirijaca izvršila bi još veći pritisak na Siriju u izuzetno krhkom trenutku i potkopala bi izglede za uspješnu tranziciju", upozorio je Will Todman, zamjenik direktora i viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za Strateške i međunarodne studije, istraživačke grupe sa sjedištem u Washingtonu.
Debata je odjeknula među sirijskom zajednicom oko Orleansa.
"Zabrinut sam za zemlju, zabrinut sam za budućnost", rekao je Ramez Ghadri, sirijski ginekolog koji se prije nekoliko decenija nastanio u Francuskoj. Nove sirijske lidere je opisao kao ekstrmiste.
Ehad Naily, sirijski advokat za prava koji živi izvan grada, također je zabrinut. Kao i Attar, stigao je u Francusku 2015. i osnovao lokalno udruženje za podršku kolegama izbjeglicama.
"Ne možete reći 'režim je uništen, sada možete živjeti u Siriji'", rekao je Naily, opisujući uništenu infrastrukturu i gradove, te splet vjerskih i etničkih tenzija koji tinjaju u njegovoj domovini. Nakon skoro decenije života u Francuskoj, njegova 15-godišnja kćerka ne govori arapski.
"Ne možete natjerati ljude da napuste zemlje domaćina ako tamo nema stabilnosti", rekao je.
Attar je optimističniji u pogledu bliske budućnosti Sirije.
"Vjerujem da će Sirija biti bolja - mnogo, mnogo bolja nego prije", rekao je.
Kao i drugi Sirijci ovdje, opisao je kako stanovnici Orleansa kao pozdravljaju pridošlice. Njegov stariji sin, koji je kidnapovan, sada je pilot. Njegov najmlađi je još u školi. "Nikada nismo imali problema" u Francuskoj, rekao je Attar.
Nakon što je dobio azil, naučio je da vodi restoran. On i njegova supruga su 2018. godine otvorili Narenj, što na arapskom znači "gorka naranča".
"Ovdje je dobro poznat. Ima mnogo lojalnih kupaca," rekla je Sophie Martinet, bivša Attarova profesorica francuskog koja je sada postala prijateljica. "On je neosporno talentovan. I ljudi poput Nabila."
Tokom godina, međutim, Assadova tajna služba ga je pratila, rekao je Attar, tražeći novac da ga ostavi na miru. "Ovaj režim, oni stalno prate sve", rekao je. "Bio je to posao, mreža. Bio je to organizirani kriminal."
Sada francuski državljanin, Attar se ne brine da će biti vraćen u Siriju.
"Ljudi koji rade, koji daju sve od sebe, koji su dobro integrisani u društvo - neće biti pogođeni onim što se dešava u Siriji", rekao je.
Sam Attar je nestrpljiv da se vrati u post-Assadovu Siriju.
"Volio bih da se vratim, posjetim svoju porodicu, prijatelje“, rekao je. "Da vidim ulice na kojima sam radio, gdje sam živio."
Ali ne zauvijek. Danas je, rekao je Attar, njegov život i budućnost u Francuskoj.
Demokratija ulazi u 2025. uzdrmana, ali nepokolebljiva
Demokratija je pretpjela udarce, ali nije poražena dok ulazi u 2025.
U godini u kojoj su zemlje koje predstavljaju gotovo polovinu svjetskog stanovništva pozvale birače na izbore, demokratije su se suočile sa nasiljem i zastrašivanjem, ali su pokazale i optornost.
Bivši američki predsjednik Donald Trump preživio je dva atentata i, uprkos strahovima od spornog rezultata i nemira, ponovno je osvojio Bijelu kuću jasnom pobjedom i čini se da je spreman mirno preuzimanje vlasti sljedećeg mjeseca.
Meksiko je zabilježio najkrvavije izbore u svojoj modernoj historiji s 37 ubijenih kandidata uoči glasanja, ali je izabrao prvu ženu za predsjednicu, Claudiu Sheinbaum.
Na četiri kontinenta, sadašnji zvaničnici smijenjeni su sa pozicija na izborima na kojima se događalo nasilje, ali su u konačnici postigli glavnu funkciju demokratije: uredan prenos vlasti u skladu sa željama birača.
Dugogodišnje vladajuće stranke u Južnoafričkoj Republici i Indiji zadržale su vlast, ali su izgubile apsolutnu većinu.
Zašto je to važno
Politička kriza u Južnoj Koreji ovog mjeseca pokazuje važnost zdrave demokratija.
U nekoliko zbunjujućih sati, predsjednik četvrte najveće azijske ekonomije i ključnog vojnog saveznika SAD-a proglasio je izvanredno stanje u večernjem TV obraćanju, a zatim se brzo povukao nakon što su mu se zastupnici i masa ljudi suprotstavili.
Parlament je kasnije opozvao predsjednika Yoon Suk Yeola, ali on je odbio pozive da podnese ostavku, čekajući odluku Ustavnog suda o njegovoj budućnosti.
U Evropi je krajnja desnica ostvarila uspjehe u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Europskom parlamentu i Rumiji, gdje će se predsjednički izbori ponoviti nakon optužbi za rusko uplitanje.
To je potaknulo raspravu o tome proživljava li Evropa blažu verziju 1930-ih kada je fašizam krenuo u marš.
Stranke naklonjene Rusiji također su prošle bolje nego što su ankete predviđale i u Gruziji i u Moldaviji.
Pomak Evrope udesno odražavao je ekonomske brige, ali iste su brige potaknule i neke političke pomake u drugom smjeru, poput Britanije, gdje je lijevo orijentirana Laburistička stranka okončala 14-godišnju vladavinu konzervativaca.
Općenito, ove godine nije bilo pokušaja da se spriječi miran prijenos vlasti, rekla je Yana Gorokhovskaia, direktorica istraživanja u prodemokratskom lobiju Freedom House sa sjedištem u SAD-u, koji objavljuje godišnje izvještaje o globalnoj demokratiji.
No Gorokhovskaia je rekla da su autokratije postale represivnije u 2024, navodeći lažne izbore u Rusiji, Iranu i Venezueli. Freedom House kaže da birači nisu imali pravi izbor na četvrtini od 62 izbora održana od 1. januara do 5. novembra.
"Nije toliko da demokratija gubi tlo pod nogama, već da su autokratije sve gore", rekla je.
Šta to znači za 2025.
Puno manje izbora predviđeno je u 2025. godini, iako će Njemačka ponovno testirati privlačnost krajnje desnice u zemlji toliko traumatiziranoj nacističkom erom da je uspostavila kontrolu i ravnotežu kako bi spriječila desničarske ekstremiste da ikada ponovno preuzmu vlast.
Njemački birači će 23. februara birati novi saziv parlamenta.
Još jedan fokus 2025. bit će kako će demokratske institucije, poput slobode medija i nezavisnog pravosuđa, proći pod zvaničnicima koji su došli na vlast ili su ponovno izabrani ove godine.
U tom kontekstu, Freedom House kaže da će pogledati što Trump radi u svom drugom mandatu.
Trump je rekao da su "mainstream" mediji korumpirani i da će istraživati ili krivično goniti političke rivale, bivše obavještajne službenike i tužioce koji su ga istraživali.
Nadolazeća godina također će vjerojatno biti važna za Bangladeš i Siriju, gdje su revolucije svrgnule autokratske vođe brzinom koja oduzima dah.
Šef privremene vlade Bangladeša, nobelovac Muhammad Yunus, počeo je s izradom izbornih reformi nakon što su masovni protesti natjerali premijera Sheika Hasinu da da ostavku i pobjegne u Indiju. Kaže da bi izbori mogli biti održani do kraja 2025. pod uslovom da se najprije provedu temeljne reforme.
U Siriji, nakon 13 godina građanskog rata, naoružani pobunjenici zauzeli su glavni grad Damask u munjevitom napredovanju, što je natjeralo predsjednika Bashara al-Assada da pobjegne u Rusiju. Većim dijelom zemlje sada upravljaju pobunjenici predvođeni islamističkom skupinom Hayat Tahrir al-Sham, koju su neke zapadne nacije označile kao terorističku grupu.
Novi vlastodršci govore o toleranciji i vladavini prava, ali se o izborima dosad nisu javno očitovali.
Nova američka raketna odbrambena baza u Poljskoj učvršćuje istočni bok NATO-a
Sjedinjene Države su prošlog mjeseca formalno otvorile vojnu bazu u Poljskoj. Baza je dio NATO-ovog odbrambenog raketnog sistema usred rastućih tenzija s Rusijom. Poljski ministar odbrane kaže da je baza, također, dokaz poljsko-američke saradnje.
