Rad iz skloništa za bombe postao je norma za Ukrajince poput Romana Osadčuka.
“Na početku je bilo mnogo zračnih napada. Danas ih ima možda dva sedmično”, rekao je Osadchuk. „Mislim, bio sam danas u skloništu“, rekao je neoprezno kada je razgovarao sa Glasom Amerike iz Kijeva.
U većini slučajeva Osadchuk još uvijek ima “solidnu internet vezu”, a ponekad ima Wi-Fi u skloništu kako bi i dalje mogao raditi, “samo pod zemljom”.
Taj rad je dio digitalnog fronta rata u Ukrajini. Sa sjedištem u glavnom gradu Ukrajine, Osadchuk prati ruske dezinformacije za Laboratoriju za digitalna forenzička istraživanja Atlantic Councila.
Njegov rad je dio šireg međunarodnog napora istraživača otvorenog koda, analitičara i novinara da prouče ruske dezinformacije, razotkriju lažne tvrdnje i krađu dokumenata.
Rusija je godinama koristila propagandu o Ukrajini. A sa punom invazijom u februaru 2022., predsjednik Vladimir Putin je lažno tvrdio da je rat neophodan da bi se „denacificirala“ Ukrajina i spriječio genocid.
Neki od tih lažnih narativa i taktika su se promijenili u proteklih 12 mjeseci, ali je sveprisutnost ruske propagande ostala konstantna, kažu analitičari.
"Ovo je najdigitalniji sukob koji se ikada dogodio", a kada je riječ o digitalnom frontu, Rusija je na začelju, rekla je Nina Jankowicz, potpredsjednica američke nezavisne neprofitne organizacije u Londonu, Centra za informacijsku otpornost.
"Mislim da su očekivali, baš kao i na kinetičkoj strani rata, da će biti zaista bez premca u digitalnoj strani rata, a to apsolutno nije bio slučaj", rekao je Jankowicz za Glas Amerike.
Istraživači otvorenog koda rade na tome da "ohlade laži koje dolaze iz Rusije", rekao je Jankowicz. “I to je ono što smo uradili.”
Centar za informacijsku otpornost pokrenuo je projekat Oči na Rusiji početkom 2022. godine, dok su se ruske trupe skupljale duž granice s Ukrajinom.
Kada su trupe prešle u Ukrajinu, projekat je radio na verifikaciji i geolociranju incidenata i napada na civilnu infrastrukturu.
Kao detektivi, istraživači koriste sve, od satelitskih snimaka i sjenki do uličnih znakova i registarskih tablica kako bi pomogli u provjeravanju događaja, rekla je.
Te vještine su pomogle timu da razotkrije laži i razotkrije "sve od 'Ukrajina je puna neonacista' do 'Ukrajina napada svoje građane'", rekao je Jankowicz.
Propaganda se uglavnom dijeli na društvenim mrežama, platformama za razmjenu poruka poput Telegrama, stranicama s vijestima i TV-u.
Prvobitno je fokus propagande bio opravdavanje invazije, prema Ruslanu Dejničenku, sa ukrajinskog sajta za provjeru činjenica StopFake.org i novinara koji je prethodno učestvovao u ukrajinskoj službi Glasa Amerike.
Stvorili su priče o denacizaciji i oslobađanju, nuklearnim programima i tajnim laboratorijama u kojima su Ukrajinci i Amerikanci navodno razvijali "borbene komarce" i drugo biološko oružje, rekao je Deynychenko. Ali oko šest mjeseci nakon invazije, Deynychenko je primijetio da se retorika na ruskim mrežama promijenila.
"Oni otvoreno priznaju da se bore protiv Ukrajine i Ukrajinaca, a ne da oslobađaju Ukrajince od neonacističkog režima", rekao je Dejničenko za Glas Amerike iz Kijeva. “Oni u suštini [pokušavaju] opravdati napore Rusije da ubija Ukrajince, da bombarduje ukrajinske gradove.”
Ruska ambasada u Washingtonu nije odgovorila na e mail Glasa Amerike u kojem se traži komentar.
Intenzitet rada je izazov, kažu istraživači.
„Postalo je teže otkriti koji je slučaj relevantniji“, rekla je Nika Aleksejeva, koja istražuje ruske dezinformacije o Ukrajini u Laboratoriji za digitalna forenzička istraživanja Atlantic Councila.
Ono što je prije rata bilo vrijedno pažnje danas nije toliko važno, rekla je. “Osnovna linija se pomjerila.”
Njen kolega Osadčuk se složio. „To je nekako otrovno kada jedete puno toga“, rekao je Osadchuk o obimu dezinformacija koje je analizirao tokom prošle godine.
Za Tomu Istominu, zamjenika glavnog urednika internetskih novina na engleskom jeziku, The Kyiv Independent, precizno izvještavanje o ratu je jedan od najboljih načina za borbu protiv dezinformacija.
„Informacije su vjerovatno jednako veliko oruđe u ovom ratu kao i tradicionalno oružje koje se koristi na terenu“, rekla je Istomina za Glas Amerike iz Vinice, grada jugozapadno od Kijeva.
„Rusija je neko vrijeme zaista koristila informacije protiv Ukrajine“, dodala je, ali „Ukrajina je tokom ovog rata uradila veoma dobar posao razotkrivajući ruske laži“.
Kyiv Independent naglašava da ne izvještava o svakoj laži koju Rusija kaže, rekao je Istomina, dijelom zato što ih ima toliko. Ali drugi razlog je taj što previše izvještavanja o ruskoj propagandi može riskirati da se ona legitimira.
Putin vjerovatno smatra da je ruska publika – unutar zemlje i dijaspore – najvažnija meta za dezinformacije, ali Ukrajinci su mu također na vidiku, kaže Osadchuk. Globalni jug također postaje sve važnija meta, rekao je.
Uvijek je izazovno izmjeriti koliko su dezinformacije efikasne u uticanju na javno mnijenje, rekla je Aleksejeva, ali propaganda vjerovatno pomaže ruskoj domaćoj publici da se „izdrži sa tako neprijatnom realnošću, da je u suštini nekako pobjegne“.
Što se Zapada tiče, rekla je, “bilo je mnogo teže dobiti ovu bitku od samog početka”.
Borba protiv propagande ima dodatnu važnost za ukrajinske istraživače.
Razotkrivanje dezinformacija i dokumentovanje kršenja je način da oni doprinesu ratnim naporima.
„Svaki Ukrajinac je 24. februara [2022.] osjetio da postoji potreba da se na neki način odupre, gdje imaš neke vještine“, rekao je Osadchuk.
Za StopFake-ovog Deynychenka, on svoj rad vidi kao način prikupljanja dokaza koji bi se mogli koristiti za krivično gonjenje ljudi "koji su koristili medije kao moćno oružje" u ratu. „Smatramo da ti ljudi treba da snose odgovornost“, rekao je on.
A za The Kyiv Independent, Istomina je rekla da je mentalitet „kada radimo, mi nismo žrtve – mi smo borci“.
