Linkovi

Dekarbonizacija proizvodnje čelika potrebna i u BiH


Ilustracija
Ilustracija

Proizvodnja čelika ima udio u globalnim emisijama stakleničkih gasova od oko 8%, što je za jednu industrijsku granu veoma visok udio, kaže jedan od naših sugovornika

Postoji globalna potreba za dekarbonizacijom industrije čelika i sve više se priča o takozvanom „zelenom“ čeliku koji se dobija bez emisija ugljičnog dioksida.

Ovi trendovi su svakako važni i za BiH i njene građane, posebno s aspekta zaštite životne sredine i smanjenja utjecaja na zrak i klimatske promjene.

„Proizvodnja čelika ima udio u globalnim emisijama stakleničkih gasova od oko 8%, što je za jednu industrijsku granu veoma visok udio. Bez dekarbonizacije tj. prelaska na zeleni hidrogen troškovi za emisije ugljen dioksida bi bile veoma visoke, što znači da zeleni hidrogen dugoročno smanjuje troškove proizvodnje čelika”, kazao je dr. Azrudin Husika s Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Dr. Azrudin Husika
Dr. Azrudin Husika

Hidrogen, odnosno vodik, može s koristiti kao redukciono sredstvo u proizvodnji čelika, umjesto uglja. Time bi se emisija ugljen dioksida iz proizvodnje čelika, kako je Husika objasnio, mogla smanjiti do 95%, pod uslovom da je korišteni vodik dobijen iz obnovljivih izvora energije.

Međutim, ovaj put upotrebe zelenog vodika je dosta zbog visokih troškova njegove proizvodnje i zbog relativno niskih troškova za emisije ugljen dioksida.

Treba imati u vidu i to da nije svaki vodik ujedino i „zelen“ odnosno da postoje industrijski procesi dobijanja vodonika koji su povezani s emisijama ugljičnog dioksida.

„Standardna podjela proizvedenoga vodika prema bojama podrazumijeva podjelu prema načinu proizvodnje. Obuhvaća zelenu, sivu, plavu i tirkiznu boju vodika”, govori dr. Ankica Kovač s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Sivi se vodik proizvodi iz fosilnih goriva metodama koje ovise o vrsti fosilnoga goriva. Od ovih navedenih, svakako je trenutno najznačajniji takozvani zeleni vodik.

„Zeleni vodik, također poznat kao čisti ili obnovljivi vodik, među svim ostalim nijansama vodika, smatra se jedinim prihvatljivim za postizanje ciljeva nulte emisije do 2050. godine. To je vodik proizveden elektrolizom vode korištenjem 100% obnovljivih izvora energije, bez popratnih štetnih emisija”, kazala je dr. Kovač.

„Proizvodnja zelenoga vodika podrazumijeva proizvodnju vodika elektrolizom vode u elektrolizatoru korištenjem obnovljivih izvora energija. Taj proces je u potpunosti bez emisija ugljičnog dioksida”, dodala je dr. Kovač.

Dinamika procesa uvođenja zelenog vodika u BiH je usko vezana za uvođenje tržišta emisionih dozvola u BiH koje će biti kompatibilno sa tržištem u EU.

„Vlasnik željezare u BiH već radi na pilot projektu primjene vodika pa je očekivati da će se nakon usavršavanja ta tehnologija primjeniti i u BiH. BiH se opredijelila za klimatsku neutralnost do 2050. godine”, istakao je dr. Azrudin Husika.

Proizvodnja zelenog vodika je još uvijek skupa. Međutim, kako navodi dr. Husika, analize Međunarodne agencije za energiju su pokazale da bi troškovi proizvodnje zelenog hidrogena mogli pasti za 30% do 2030. godine kao rezultat smanjenja troškova obnovljivih izvora energije i povećanja proizvodnje hidrogena.

Zeleni vodik može zamijeniti ugljik i potpuno dekarbonizirati proces proizvodnje sirovog željeza. Međutim, on se trenutno proizvodi u veoma malim količinama.

„Stoga ga je najveći izazov optimizirati industrijsku proizvodnju vodika u količinama da se može koristiti za proizvodnju čelika”, kazao je dr Husika.

„Jasno da se to neće desiti preko noći, ali s jedne strane sve niži troškovi proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i uvođenje naknada za emisije stakleničkih gasova sigurno da će dovesti do konkurentnosti zelenog hidrogena. Uz to, velika sredstva se ulažu i u razvoj tehnologija zelenog hidrogena. Uz sve to, korisnici čelika treba da daju prednost korištenju čelika proizvedenog uz manje emisije stakleničkih gasova kako kroz određene tržišne mehanizme tako i kroz dobrovoljne sheme certificiranja ugljičnog otiska njihovoj proizvoda na bazi čelika”, rekao je dr. Azrudin Husika.

Hidrogen, odnosno vodik, može s koristiti kao redukciono sredstvo u proizvodnji čelika, umjesto uglja. Time bi se emisija ugljen dioksida iz proizvodnje čelika, kako je Husika objasnio, mogla smanjiti do 95%, pod uslovom da je korišteni vodik dobijen iz obnovljivih izvora energije.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG