Organizacija D.C. Central Kitchen, dostavlja milijun i pol besplatnih obroka u godini, pruža poslovnu obuku i surađuje s lokalnim restoranima. No, njen osnivatelj Robert Egger kaže da se on ne bavi dobrotvornim radom, već osposobljavanjem ljudi koji se nalaze na rubu društva.
U ovoj užurbanoj kuhinji pripremaju se tisuće obroka dnevno – za poslijenastavne programe, prihvatilišta za beskućnike te centre za oporavak od droga diljem Washingtona. No, osnivatelj i direktor ‘dobrotvorne’ kuhinje D.C. Central Kitchen, Robert Egger, kaže da njegov cilj nije samo nahraniti ljude, već ih i osloboditi. Kaže da je ideju dobio prije 20 godina, kad je radio u noćnim klubovima. Kad je jedne večeri pomagao dobrovoljcima u raznošenju hrane, kaže da ga je šokirala cijena tih usluga:
"Pomislio sam: pa restorani bacaju brda hrane. Svi znamo da bi se njome nekog trebalo nahraniti. Na taj bi se način moglo nahraniti više ljudi boljom hranom i za manje novca."
Tako je Robert Egger započeo vlastitu operaciju hranjenja gladnih. Također, uveo je i program kulinarske obuke. Na nedavnoj dodjeli diploma, svakom je sudioniku bio zajamčen posao. On kaže da hrana iz restorana Washingtonu donosi godišnju uštedu od pet milijuna dolara. Taj se novac stoga može upotrijebiti za druge programe. Primjerice, za program rehabilitacije od droga, kaže Robert Egger. Dok sječe lubenice, šef kuhinje Jerald Thomas kaže da je kulinarski program upisao nakon oporavka od alkoholizma. Sada – 10 godina kasnije – vodi kuhinju:
"To je globalni problem. Samo pogledajte što je Robert učinio: kad je 1989. godine osnovao DC Central Kitchen, hranom je snabdjevao 150 ljudi. Tko bi i pomislio da ćemo 2010. hraniti čak njih četiri i pol tisuće."
Ova operacija ovisi o velikom broju volontera – njih 14 tisuća godišnje – koji rade u kuhinji i pomažu gdjegod treba. Robert Egger poziva svakog da gleda dalje od ideje dobrotvornosti:
"Svake godine Amerika potroši skoro 300 milijardi dolara u dobrotvorne svrhe. Usprkos tome, naši zatvori su puni, a na ulicama spavaju beskućnici. Postoji isto toliko siromašne djece kao i prije 40 godina. Iako to što radimo izgleda i zvuči dobro, to nije dovoljno."
William Ellis proveo je većinu dana guleći mrkve. On uči za šefa kuhinje. Kaže da je u ovom programu jako puno naučio: od poslovnih znanja do spoznaja o životu uopće te nošenja s raznim vrstama ovisnosti. Robert Egger kaže da je njegova organizacija uspješna jer tradicionalne metode filantropije proširuje na druga područja:
"Koristimo bačenu hranu, ljude koje društvo potcjenjuje, dobrovoljce koji su željeli biti dijelom nečeg značajnog, kuhinju koja je bila zapostavljena…Samo smo prepoznali stvari koje su već bile pred nama."
Sve to kulminira u zdravom obroku za one kojima je potreban. Robert Egger kaže da hrana donosi upravo onakve rezultate kakve je i očekivao – osnažuje tijela i osposobljuje duh onih koji su često na margini društva.