Frlan je, prije polaska na obilježavanje oslobođenja Aušvica dala intervju AP-u i rekla da samo oni koji su preživjeli logor, znaju zaista koje su strahote prošli i da je to neopisivo. Svjedoči da su zatvorenice u ženskom logoru dobijale malo hrane i potom radile cijeli dan. Svakog jutra su ih tjerali napolje, da bi pretresali prostorije, a njih bi izbacili napolje gdje bi stajale sat vremena.
"Jednom su pretresali četiri sata, a mi smo stajale na kiši, to ne može da shvati niko ko nije bio tamo", kaže Frlan.
Žene u logoru su ohrabrivale jedna drugu da izdrže, da ne plaču i da ne pokleknu. Ravensbrik je bio drugi najveći logor po broju žena, odmah iza Aušvica, navodi američki Holokaust muzej. Do kraja rata, oko 50 000 zatvorenika, uglavnom žena, bilo je u ovom nacističkom logoru.
Frlan je u Ravensbrik stigla iz zatvora u Sloveniji, gdje je služila kaznu jer ju je Gestapo optužio da je pomogla pokretu otpora da postavi bombe, dok je radila kao čistačica u prostorijama te tajne policije. Prije hapšenja u Sloveniji, posljednji put je vidjela svog muža.
"Nismo stigli ni da se oprostimo. To je bilo to", kaže ova stogodišnjakinja.
Stigla je u Ravensbrik vozom preko Minhena. Za pet dana dali su im supu i tri kriške hljeba. U logoru je bilo ljudi iz 30 država, najviše iz Poljske. Sovjetske trupe oslobodile su logor u aprilu 1945.
"Kako se približavala Crvena Armija, tako su Nijemci nas zatvorenike izbacili iz logora da pješačimo ka prvim linijama fronta. Odjednom, iza nas više nije bilo Nijemaca, a pojavio se ruski vojnik na konju i rekao da je rat gotov", prisjeća se Frlan.
Ona i drugi zatvorenici iz Slovenije i bivše Jugoslavije, odlučili su da hodaju zajedno do domova. Kada je došla u Sloveniju, nije bila srećna.
"Izgubila sam supruga, nisam imala gdje da živim, nisam imala ništa", priča preživjela logorašica.
Uspjela je da stane na noge, ponovo se udala i rodila šestoro djece. Radila je kao čistačica i radnica poslije Drugog svjetskog rada i čak je uspjela da se popne na najviši vrh u Sloveniji, Triglav sa 70 godina.
Nadživjela je drugog supruga i njihovo troje djece, ali ipak planira da napravi veliku zabavu za 100. rođendan u svom selu Rakeku, kada se vrati iz Poljske. Dobrog je zdravlja, hoda bez pomoći i uvijek ima lupu, jer ne vidi dobro.
Šta je njen recept za dugovječnost, pita je novinar AP. "Uvijek sam mnogo radila", kaže Frlan.
