Linkovi

Crnačka Mecca svijeta

  • Jagoda Bush

Louis Armstrong bio je čest gost u Apollo Theateru u Harlemu

Mnogi govore da se današnja kulturna scena Harlema nikako ne može usporediti s onom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Ali nakon društveno i gospodarski teških vremena, u Harlemu je, 80-ih i 90-ih godina, počela obnova i toj, jednoj od najpoznatijih u svijetu afro-američkih zajednica, vraćaju se mnoga slavna imena

Harlem… ta legendarna njujorška četvrt, jedna od najstarijih i najpoznatijih gradskih četvrti Amerike, dobro je poznata u cijelome svijetu. Njeno je ime gotovo četiri stoljeća staro, stanovništvo se u njoj, tijekom tog vremena, više puta mijenjalo, ali zadnjih stotinjak godina, ona je središte afro-američke kulture, jer u njoj i živi jedna od najvećih crnačkih zajednica Amerike.

Otprilike pola afro-američkog stanovništva New Yorka živi danas u četvrti Harlema. Crnačkom je postala još početkom prošlog stoljeća, u razdoblju između 1910. i 1920. godine, kad je zbog kraha tržištem nekretninama ostalo na stotine praznih zgrada. Iz južnih je država, u potrazi za boljim životom – većom zaradom i većom slobodom, baš tada nekako, krenulo na tisuće crnaca. Vlasnici napuštenih i praznih zgrada požurili su da ih, po niskim cijenama, ponude novopridošlima. Do 1914., njihova je brojka dosegla 50.000; deset godina kasnije, ona je već bila četiri puta veća. Među njima, našao se i cijeli niz umjetnika – glazbenika, pisaca, pjesnika, slikara, arhitekata, intelektualaca... koji su, tražeći odgovor na pitanje: Što to znači biti crnac i Amerikanac?, začeli umjetnički pokret poznat pod imenom Harlem Renaissance. Jazz i literatura bili su njegova dva najsnažnija izraza. Pisci Langston Hughes i William du Bois i James Weldon Jones, slikar Aaron Douglas, kiparica Augusta Savage, spisateljica i antropologinja Zora Neale Hurston, pjevač Paul Robeson, glazbenici Cab Calloway, Duke Ellington, Ella Fitzgerald... samo su neka od sjajnih imena na vrhuncu tog pokreta, 20-ih godina, kad je njegov intelektualni i kulturni, a preko njih i politički, utjecaj i bio od velikog značaja.

Otvorena su u Harlemu bila, u to vrijeme, i neka od legendarnih mjesta za zabavu bijelaca. Apollo Theater, otvoren 1913., bio je samo za bjelačku publiku, sve do 1934. Godine. Mnoga su slavna imena u njemu započela svoje karijere – Ella i Billie Holiday i Sarah Vaughn i James Brown i Jackson Five... Slavni Cotton Club bio je mjesto u kojemu su, također isključivo za zabavu bijelaca, nastupala mnoga druga dobro poznata imena – Louis Armstrong, Bessie Smith, Eubie Blake, Duke Ellington, Josephine Baker, Lena Horne.... Najbolji orkestri vremena zabavljali su plesače u Savoy Ballroom, najvećoj i najljepšoj plesnoj dvorani, poznatoj i pod imenom “Home of Happy Feet.” Savoy je uvijek imao dva orkestra kako glazba nikad ne bi prestajala. Njegov pod, od javora i mahagonija, morao se svake godine mijenjati, tri puta!

Duke Ellington, lijevo, i jazz klavijaturist Billy Taylor rukuju se na newyorškom Jazzmobile-u u Harlemu ranih 70-ih godina prošlog stoljeća (AP Photo/Jazzmobile)
Duke Ellington, lijevo, i jazz klavijaturist Billy Taylor rukuju se na newyorškom Jazzmobile-u u Harlemu ranih 70-ih godina prošlog stoljeća (AP Photo/Jazzmobile)

Savoya nema više, na njegovom je mjestu danas stambena zgrada. Mjesto na kojemu je Cotton Club bio, samo blok dalje, ničim nije obilježeno. Novi, pod istim imenom, danas je samo turistička atrakcija. Apollo Theater samo je djelimice obnovljen, njegova popularnost, u međuvremenu, također je opala.

Harlemski preporod, taj izvanredni trenutak u životu Harlema, trajao je negdje do početka Drugog svjetskog rata. Posljedice predratne gospodarske krize u mahom će se siromašnom Harlemu osjećati još desetljećima. Po završetku rata, povećana mobilnost crnaca mnogima je omogućila da “džunglu na asfaltu” zamjene životom u mirnijim newyorškim predgrađima. Broj stanovnika Harlema je opao, broj zatvorenih biznisa se povećao, s njim i broj nezaposlenih crnaca i siromaštvo Harlema. Nakon nereda, 60-ih godina, imena nekih njegovih glavnih ulica bila su promijenjena – Lenox Avenija u bulevar Malcolma X-a, Sedma avenija u bulevar Adama Claytona Powella, Osma u bulevar Fredericka Douglassa, 125. Ulica u bulevar Martina Luthera Kinga, premda ih svi još uvijek zovu njihovim starim imenima. A droga, očaj, kriminal, nezaposlenost, raspad obitelji i njenih vrijednosti... nastavili su najedati društvenu strukturu Harlema.

Riječ je nizozemska, jer tom dijelu Manhattana, sjeverno od današnjeg Central Parka, kupljenom 1626., od lokalnih Indijanaca, nizozemski guverner Peter Stuyvesant dao je, 1658. godine, ime New Haarlem, po mjestu u njegovoj domovini. Danas je Harlem neslužbeno podijeljen na tri dijela – Central i West Harlem, koji se proteže otprilike od 110. Ulice, od sjevernog kraja Central Parka, do 155. Ulice. Hudson rijeka mu je zapadna granica, Peta avenija istočna. East Harlem, uglavnom Latino četvrt, proteže se od Madison avenije do rijeke Harlem i na jug, do 96. Ulice. Prema popisu stanovništva iz 2000. godine, u Harlemu živi oko 337.000 ljudi.

Tijekom prva dva stoljeća ruralno područje u kojemu su neki od najbogatijih Newyorčana gradili svoja seoska imanja, Harlemom će kasnije, baš kao i drugim urbanim četvrtima proći valovi raznih imigranata. Nizozemskih, engleskih, njemačkih, židovskih, irskih, talijanskih... Izgradnjom nadzemne željeznice, 80-ih godina 19. stoljeća, Harlem postaje dostupan onima iz nižih dijelova Manhattana i prije nego što će postati slavna crnačka četvrt New Yorka, Harlem je “u modi” kod mnogih bijelaca. Dva gradonačelnika New Yorka – Thomas Gilroy i Robert van Wyck, u Harlemu su živjela, i mnoga otmjena obitelj protestanata, i politički dobro povezana rimokatolička, i mnoga istaknuta židovska imena, uključujući ona slavna brodvejska - Richarda Rodgersa, Lorenza Harta i Oscara Hammersteina.

Ali onaj izvanredni crnački trenutak u povijesti Harlema, zvan Harlem Renaissance, trenutak koji je trajao oko dva desetljeća, ostavio je dovoljno u nasljeđe da i danas inspirira mnogog afro-američkog umjetnika.

Mnogi govore o drugom preporodu Harlema. Mnogi govore i da se današnja kulturna scena Harlema nikako ne može usporediti s onom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Ali nakon društveno i gospodarski teških vremena, u Harlemu je, 80-ih i 90-ih godina, počela obnova i toj, jednoj od najpoznatijih u svijetu afro-američkih zajednica, vraćaju se mnoga slavna imena. Pjesnikinja Maya Angelou, jedan od najvećih intelektualaca Amerike, profesor Harvarda, Henry Louis Gates, slavni košarkaš Kareem Abdul-Jabbar, mnogi drugi crnački aktivisti, umjetnici, znanstvenici. Drugi preporod Harlema, kulturni, umjetnički i ekonomski, poprima svoj oblik i vidljiv je gotovo na svakom od njegovih uglova. Ali Harlem je danas raznolikijeg etničkog sastava. Uz afro-američku zajednicu tu su i zapadnoafrička i haićanska i dominikanska i portorikanska i salvadoranska i irska i talijanska.

Crnačka Mecca svijeta
Crnačka Mecca svijeta

Biznisi se u Harlem vraćaju, kriminal je, statistike govore, u padu, njegova predivna arhitektura opet je zasjala u svom punom sjaju, Dance Theater of Harlem, Boys Choir of Harlem, Jazzmobile, National Black Theater, Schomburg Center, National Black Theatre... sve jake kulturne ustanove koje godinama već djeluju i koje su potakle mnoge nove.

Sugar Hill, u sjeverozapadnom dijelu Harlema, tako nazvan 20-ih godina zbog svojih bogatijih žitelja, jer riječ “sugar” u svakodnevnom je govoru značila “puno novaca,” opet je živ, pun restorana i kafića, a 125. Ulica, glavna prometna arterija Harlema, dobila je trgovačko-zabavni kompleks – HARLEM, USA; ista ulica i svog najpoznatijeg poslovnog stanara – bivšeg predsjednika Sjedinjenih Država, Billa Clintona. Njegov program zvan Harlem Small Business Initiative nudi desecima mladih, lokalnih biznisa resurse i pomoć profesionalnih savjetnika. “Harlem je kao Tisuću i jedna noć,” rekao je Duke Ellington za onog prvog preporoda. Mnogi danas kažu: Harlem ima razloga veseliti se i svom drugom!

XS
SM
MD
LG