Linkovi

Crew Dragon: novo poglavlje u istoriji čovječanstva u svemiru


This photo provided by NASA shows Bob Behnken and Doug Hurley, far right, joining the the crew at the International Space Station, after the SpaceX Dragon capsule pulled up to the station and docked Sunday, May 31, 2020.

Dvojica američkih astronauta, Douglas Hurley i Robert Behnken​, posredstvom privatne kompanije SpaceX su uspješno stigli do Međunarodne svemirske stanice.  ​Ovo je jedna od najvećih vijesti i promjena u istraživanju svemira u nekoliko posljednjih decenija, a njen utjecaj će mnogo toga promijeniti. 

NASA je sredinom prošle godine najavila kako će otvoriti neke dijelove Međunarodne svemirske stanice (International Space Station/ISS) na korištenje privatnim kompanijama, ali i da će sarađivati sa privatnim kompanijama, poput SpaceX i Boeing na drugim poduhvatima.

Konkretan interes NASA bio je kako preko saradnje privatnog i javnog sektora omogućiti jeftinije slanje američkih astronauta u svemir i ne ovisiti o Rusiji za takve poduhvate. Od 2011. godine, NASA se, kao i sve ostale svemirske agencije, morala oslanjati na ruski Soyuz, prvobitno smišljen 1960-ih, kako bi poslao ljude u svemir.

NASA 2011. zatvara svoj čuveni program Space Shuttle, što je bila neminovna odluka nakon druge stravične nesreće ovog programa: 1. februara 2003. raketoplan Columbia se raspao ulazeći u atmosferu. Pri tome je nastradalo svih sedam članova posade. Ova tragedija, nakon katastrofe Challengera od 28. januara 1986. bila je konačni povod zatvaranja Space Shuttle programa.

Nakon nekoliko decenija misija u kojima su SAD imale svoje programe slanja ljudi u svemir – Mercury, Gemini, Apollo i Space Shuttle, slanje američki astronauta, kao i astronauta drugih svemirskih agencija, ovisilo je o Soyuz raketama. Kina je 15. oktobra 2003. poslala svog astronauta, Yanga Liweia, u svemir, raketom Shenzhou 5 i time postala treća zemlja koja je ovo učinila. Kina u tom trenutku postaje neovisna o ruskom programu Soyuz za slanje ljudi u svemir, mada je sama raketa Shenzhou bazirana na tehnologiji Soyuza.

Međutim, Soyuz postaje zastarjela tehnologija – ove rakete se nisu mnogo mijenjale decenijama. Sem toga, jedno mjesto u Soyuzu košta oko 80-90 miliona američkih dolara i svako ko bi ponudio sigurno lansiranje za manje svotu, bio bi u prednosti. I ne samo to – svako ko bi ponudio revolucionarnu novu tehnologiju svemirskih letova, praktično bi mogao imati monopol, bar neko vrijeme, za saradnju sa svemirskim agencijama koje se pokušavaju maknuti od ovisnosti o ruskoj tehnologiji i kosmodromu Bajkonur u Kazahstanu. Problem stare tehnologije jeste što je strahovito skupa, a rakete i njihovi dijelovi se mogu koristiti samo jednom. Nije ih bilo moguće reciklirati.

Cijena jednog lansiranja Saturn V rakete bi, preračunata na 2019. iznosila oko 1.23 milijarde dolara, odnosno oko 185 miliona u periodu 1969.-1971. Srednja cijena lansiranja jednog raketoplana – spejsšatla (tj. po misiji) je bila oko 450 miliona dolara, prema podacima iz 2011.

Dječački san Elona Muska, rođenog Južnoafrikanca i naturalizovanog Amerikanca, vlasnika SpaceX, da stvori rakete koje je moguće vraćati na Zemlju i ponovo ih koristiti, pokazao se kao uspješan recept. SpaceX-ove rakete su jedan od najvećih napredaka u posljednih 20 godina u sferi svemirskog transporta.

Ipak, put ove kompanije je bio trnovit: od 2002. kada je osnovana, kompanija je imala 3 veće nesreće: 2013, 2015 i 2016. Od 2012. rakete SpaceX prevoze robu na ISS, a u februaru 2018. SpaceX lansira i FalconHeavy, do tada njihovu najveću raketu. Ono što smo pratili 30.-tog i 31. maja je prvi put da su astronauti koristili transportno sredstvo jedne privatne kompanije da bi došli do ISS. Astronauti Douglas Hurley i Robert Behnken su koristili kapsulu Crew Dragon, također kompanije SpaceX da bi došli i priključili se na ISS.

Crew Dragon je kapsula dugačka 8.1m, ponešto nalik Apollo kapsulama koje su NASA-ini astronauti koristili za misije na Mjesec između 1969. i 1972. Crew Dragon može prevoziti do četiri osobe za NASA-ine misije. Lansirana je pomoću jedne od SpaceX-ovih raketa -s Falcon 9. NASA plaća oko 60 miliona američkih dolara za svako mjesto u Crew Dragon, što je znatno niže od 80-90 miliona dolara koliko je plaćano ruskoj agenciji Roskosmos za mjesta na Soyuzu.

Za očekivati je da će se i druge svemirske agencije, poput ESA ili CSA/ASC okrenuti kompaniji SpaceX za slanje svojih astronauta na ISS. Ovo bi značilo da bi Ruska svemirska agencija - Roskosmos time ostala bez milijardi dolara prihoda. Privatno-javno partnerstvo NASA i SpaceX će zasigurno potresti odnose sila u slanju misija u svemir te ulaganja kapitala u svemirske misije.

XS
SM
MD
LG