Imovina Vlade Republike Srpske (RS) u bivšem industrijskom gigantu „Energoinvest – Rasklopna oprema“ (E−RAOP) Istočno Sarajevo prodata je banjalučkom „Elektroinženjeringu“, firmi pod vodstvom braće Keserović, po cijeni šest puta manjoj od procijenjene.
U vrijeme prodaje jedan od braće bio je zet ministra industrije, energetike i rudarstva RS-a Željka Kovačevića, a drugi će kasnije postati zet ministra finansija RS-a Zorana Tegeltije. Ova dva ministra imala su ključnu ulogu u prodaji imovine E−RAOP-a. Dok je Kovačević pregovarao sa kupcima, Tegeltija je zaključio ugovor o prodaji mašina.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da je Tegeltija ugovorio prodaju bez saglasnosti Vlade. Tri mjeseca ranije Vlada je odobrila da se „Elektroinženjeringu“ mašine ustupe na korištenje. Iz ove institucije kažu da odluke o prodaji nema.
Mašine su bile procijenjene na osam miliona KM, a prodate su za 1,25 miliona. Novinari otkrivaju da firma nikada nije isplatila kupljene mašine, a prodala ih je u staro željezo za najmanje 300 hiljada KM. Zarada od ove prodaje nije u cijelosti prijavljena Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH).
„Elektroinženjeringu“ su zbog dugovanja prema finansijskim institucijama RS-a trebali biti blokirani svi računi u UniCredit banci. Međutim, ova banka je blokirala osnovne račune, ostavivši aktivnim pet sporednih.
Garancija uspjeha
Nekadašnji gigant elektroenergetskog sektora Jugoslavije E−RAOP je privatizovan 2006. godine. Dvije trećine preduzeća kupio je beogradski „Jugotrade“, a Penzioni fond i Fond za restituciju RS-a su preuzeli 15 posto akcija. Ostatak je bio u rukama malih akcionara.
Šest godina nakon privatizacije preduzeće je bilo u višemilionskim gubicima. Mjeseci neplaćenog rada natjerali su radnike da zatraže pomoć od Vlade RS-a.
Krajem 2012. godine tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik je došao u preduzeće i radnicima obećao da će ga Vlada preuzeti. Plan za spas je bio da Poreska uprava RS-a zbog višemilionskog duga zaplijeni i proda imovinu E−RAOP-a koju bi potom kupila Vlada RS-a, osnovala novo preduzeće, uzela kredit i nastavila proizvodnju na istom prostoru.
„Ja garantujem za uspjeh“, rekao je tada Dodik, a radnici su ga ispratili aplauzom.
Mašine procijenjene na osam miliona prodate su Vladi RS-a za 2,7 miliona maraka.
Prodaja drugog dijela imovine, hala i zemljišta, odgođena je na zahtjev tadašnjeg ministra industrije, energetike i rudarstva Željka Kovačevića. On je obavijestio institucije da Vlada pregovara sa investitorima koji bi kupili ovu imovinu. Više od 200 hiljada kvadrata zemljišta i poslovnih prostorija procijenjeno je na 23 miliona maraka.
Ove nekretnine je za 7,66 miliona kupila tek osnovana firma „Elektroinženjering“. Firmom su rukovodila braća Keserović − Mario je bio zet ministra Kovačevića, a Milan će 2018. godine postati zet Zorana Tegeltije.
Nakon što je ostao bez imovine, E−RAOP je sa dugom od 14 miliona maraka otišao u stečaj, a radnici kućama. Oko dvjesto radnika do danas nije dobilo plate, nisu im uplaćeni doprinosi i ne mogu u penziju.
Stečajni upravnik Vlado Simović ne vjeruje da će radnici ikada dobiti svoj novac: „Nadao sam se da će, po obećanjima Vlade od izbora do izbora, da će nešto biti, da će se nešto tu učiniti. Međutim, ništa“.
Za probleme bivših radnika E−RAOP-a donedavni ministar finansija Republike Srpske Zoran Tegeltija i ne zna: „Bilo je rečeno da je sve to završeno. Kako ti ljudi ne protestuju?“
U milosti sistema
„Elektroinženjering“ su osnovali ruski biznismeni u jeku prodaje imovine E−RAOP-a. Oni su dioničari u više od dvadeset kompanija koje sa višemilionskim godišnjim prihodima posluju na svjetskom elektroenergetskom tržištu. Uložili su novac nadajući se da će im Vlada RS-a lobirati za poslove u javnim preduzećima. Svoj kapital u „Elektroinženjeringu“ stavili su na raspolaganje Keserovićima.
Nakon što je kupio zgrade, „Elektroinženjering“ je nastavio prisvajati i ostalu imovinu E−RAOP-a.
Krajem 2013. godine Vlada RS-a im je na korištenje ustupila mašine i drugu pokretnu imovinu. Međutim, par mjeseci kasnije tadašnji ministar Tegeltija sa svojim budućim zetom Milanom Keserovićem potpisuje ugovor o prodaji za 1,25 miliona KM.
U Vladi RS-a tvrde da ne postoji odluka koja je Tegeltiji omogućila prodaju imovine. Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić je dva puta obavještavao poslanike u Narodnoj skupštini RS-a o „ustupljenoj“, a ne „prodatoj“ pokretnoj imovini E−RAOP-a. Iz Đokićevog ministarstva kažu da je takve informacije dalo upravo Tegeltijino bivše ministarstvo finansija.
Međutim, Tegeltija tvrdi da je imao saglasnost za prodaju, ali je novinarima
Institucije su krajem 2018. godine još jednom stigle upomoć Keserovićima. Sedam dana prije imenovanja novog ministra finansija, Tegeltijin pomoćnik Dalibor Tomaš je potpisao aneks ugovora sa Milanom Keserovićem. Prema neovjerenom dokumentu koji je novinarka CIN-a dobila na uvid, novi rok za isplatu novca za mašine E−RAOP-a je bio kraj 2018. godine, a Republika Srpska je dobila mogućnost da stavi hipoteku na jednu od hala kao garanciju da će naplatiti novac. „Oni nisu imali nikakvo osiguranje prema meni. Mogli su me tužiti i da idemo na sud i to bi trajalo znaš koliko godina. Moja dobra volja je bila, mimo svega toga, da ja insistiram na aneksu i da ja još dodatno ih obezbijedim jer ja stvarno želim to da platim“, kaže Keserović. Uprkos želji, on kaže da je dužan još 890 hiljada maraka, ali Vlada RS-a nije potvrdila CIN-u niti da je iznos od skoro 300.000 KM uplaćen niti da je stavila hipoteku na nekretninu.
CIN-a nije dostavio ni dva mjeseca nakon što je obećao da će to uraditi. „Ako piše ugovor o prodaji, nismo ga mogli napraviti na osnovu zaključka o ustupanju na korištenje. Ili sam ja prolupao, ili je tako nešto napravljeno da nemam pojma“, kaže Tegeltija.
Ugovor o prodaji je novinarki CIN-a dao na uvid direktor „Elektroinženjeringa“ Milan Keserović. U dokumentu bez pečata Vlade i notara piše da ova firma treba platiti 1,25 miliona maraka do kraja 2015. godine ili mašine mora vratiti Republici Srpskoj.
Nije se desilo ni jedno ni drugo. Tegeltijino ministarstvo finansija nije reagovalo, a Vlada RS-a je nastavila raditi u korist „Elektroinženjeringa“. Firma je 2014. godine u Istočnom Sarajevu osnovala „Energoinvest – elektroenergetska oprema“ (EEOP), firmu koja je nastavila proizvodnju bivšeg E−RAOP-a. Vlada je preporučila svojoj Investiciono-razvojnoj banci (IRB) RS-a da joj da kredit od pola miliona maraka za razvoj proizvodnje. Nakon toga su dobili i skoro milion maraka kredita od UniCredit banke. Uprkos tome, firme ulaze u ozbiljne finansijske probleme. Tadašnji ministar finansija Tegeltija im odlaže rok za izmirenje poreskog duga od skoro 400.000 KM. Međutim, „Elektroinženjering“ i EEOP to nisu ispoštovali pa im je nakon godinu dana Poreska uprava blokirala račune i stavila hipoteke na nekretnine. Kako nisu vratili ni kredit IRB-u, ova banka je tražila blokadu računa.
„Elektroinženjering“ i EEOP počinju gomilati dug i prema radnicima. Među njima su bili direktor Milan Keserović, njegov brat Mario i još devet radnika. Kako bi namirili svoje neisplaćene plate, oni od suda traže da proda nekretnine firme. Na taj način su braća Keserović i njihovi najbliži saradnici iz Uprave kupili skoro četvrtinu nekretnina firme za milion maraka potraživanja. Imovina bivšeg E−RAOP-a drugi put je prodana po višestruko nižoj cijeni, konačno se skrasivši u rukama braće Keserović i njima bliskih ljudi.
Isplata duga odabranima
Kako je nakon prodaje imovine dio plata ostao neisplaćen, dvojica bivših rukovodilaca Miro Klepić i Slavko Pelemiš su u aprilu 2019. godine zatražili pokretanje stečajnog postupka u „Elektroinženjeringu“. Sud je to odobrio, privremeni stečajni upravnik je ušao u krug bivšeg E−RAOP-a i obavijestio sud o svemu što je zatekao: nekretnine pod hipotekom Poreske uprave i IRB-a su bile devastirane, pokretna imovina se iznosila, finansijski izvještaji nisu odgovarali stvarnom stanju, preduzeće nije radilo godinama, a računi su blokirani zbog dugova.
Istovremeno, Milan Keserović je za 6 eura kupio od ruskih vlasnika 75 posto udjela u firmi, ali dug prema finansijskim institucijama nije podmirio. One su mu opet izašle ususret i deblokirale račune.
Nova ministrica finansija i bivša direktorica Poreske uprave RS-a Zora Vidović je odobrila Keseroviću odgodu uplate poreza drugi put. To nije smjela uraditi jer je ponovljena odgoda dozvoljena samo preduzećima koja su prethodni put ispoštovala rokove i platila dug. Isto je uradio i IRB RS-a pa je, zahvaljujući tome, jedan od razloga za otvaranje stečaja bio eliminisan.
Ipak, sutkinja Jelena Božić je bila odlučna nastaviti postupak jer „Elektroinženjering“ raspolaže imovinom bez saglasnosti privremenog stečajnog upravnika, iako je sud to zabranio. Donijela je rješenje o općoj zabrani raspolaganja imovinom. Novinarima CIN-a Keserović kaže da je od Tegeltije tražio pomoć jer je pretpostavljao da neko na sutkinju vrši pritisak:
„Imamo kontakte tamo. Kažu, Milane, izgleda da ovo neće biti OK ni kad se sve to isplati, da ona neće donijeti rješenje o obustavi (pokretanja stečaja, op. a.)“.
Tegeltija poriče da je to uradio: “Šta je njemu, koji je njemu đavo?“
Keserović je morao isplatiti Pelemiša i Klepića, pokretače stečaja, nakon čega je sutkinja Božić zaustavila predstečajni postupak, a za CIN nije htjela govoriti. Odbili su i predstavnici IRB-a, Poreske uprave i Ministarstva finansija RS-a, uključujući ministricu Zoru Vidović, kao i stečajni upravnik i bivši rukovodioci Pelemiš i Klepić.
Pošto dug prema IRB-u i Poreskoj upravi nije plaćen ni nakon odgode, izdat je nalog za ponovnu blokadu računa. U septembru 2019. dug „Elektroinženjeringa“ i EEOP-a prema ove dvije institucije iznosio je skoro tri miliona KM. U međuvremenu, pokretna imovina bivšeg E−RAOP-a počela je da nestaje.
Rokada računa
„Elektroinženjering“ se već godinama ne nalazi na banjalučkoj adresi koja je prijavljena kao sjedište preduzeća, a od 2015. godine u njemu ništa nije proizvedeno. Radnike obezbjeđenja, koji čuvaju kompleks bivšeg E−RAOP-a, novi većinski vlasnik Milan Keserović isplaćuje u kešu.
Mašine i ostalu pokretnu imovinu, koju je Tegeltija prodao „Elektroinženjeringu“, Keserović je preprodao u staro željezo. Iako kaže da je Vladi RS-a isplatio manje od četvrtine iznosa, Keserović tvrdi da je to njegova imovina.
„Shvataš da je to moja privatna imovina. Ja jedini nemam obavezu nikome da objašnjavam nešto“, kaže Keserović.
Mašine su završile u starom željezu na neuobičajen način. Keserović je dogovorio sa prijateljem Dejanom Maksimovićem da ih njegova firma „Dori Group“ proda na otpad.
Najveći dio željeza odnijela je ove godine zenička firma „Tola Company“.
„Mi smo krajem januara ili početkom februara potpisali ugovor sa njima („Dori Group“, op. a.). Ima negdje u ugovoru da je to njihovo. (…) Mi smo kupili sve predmete od metala koji su bili unutar tih hala“, rekao je Darijan Mileusnić, direktor zeničke firme.
Keserovićeve veze sa „Dori Group“ nisu samo prijateljske. Firmu je 2015. godine osnovao njegov brat Mario sa firmom iz Mađarske koju je Milan zastupao. Kasnije su vlasništvo prebacili na prijatelja i bliskog saradnika u „Elektroinženjeringu“ Dejana Maksimovića. Danas je Maksimović suvlasnik u firmi „Dori Group“. Na račun ove firme je uplaćen novac za staro željezo jer je osnovni račun „Elektroinženjeringa“ bio blokiran.
„Zašto bih ja prihvatao novac na račun ukoliko ja znam u ovom trenutku da su meni rezervisana sredstva“, kaže Keserović.
Direktor „Tola Company“ kaže da je njegova firma na račun „Dori Group“ uplatila 300 hiljada maraka za oko 800 tona željeza. Međutim, „Dori Group“ je tri mjeseca kasnije Upravi za indirektno oporezivanje BiH prijavio tek nešto više od 160 hiljada maraka prometa.
Novinari CIN-a su otkrili da su Keserovićeva preduzeća, uprkos blokadama finansijskih institucija RS-a, imala i neke aktivne račune u UniCredit banci Banje Luke preko kojih su mogla poslovati. Ovo je jedna od komercijalnih banaka sa kojima posluje Vlada RS-a.
„Ne postoji mogućnost. To ne postoji mogućnost, sigurno! Evo, ja, koliko mi dugo radimo, još nismo sreli takav slučaj da imate dio aktivnih, dio blokiranih računa“, rekao je advokat ovih firmi Nenad Baroš.
Međutim, novinari CIN-a su pronašli da je pet računa „Elektroinženjeringa“ i EEOP-a bilo aktivno u periodu blokade, dok su četiri računa bila blokirana. Prema zakonu, Banka je morala blokirati sve račune, a novac prebaciti na glavni račun kako bi Poreska uprava, IRB i drugi povjerioci mogli da naplate dugove.
Uz to, Banka nije slala iste podatke o računima u Centralnu banku BiH i Agenciju za posredničke, informatičke i finansijske usluge RS-a, što je bila obavezna činiti.
Novinari CIN-a su posjetili direktoricu Marketinga Marinu Stupar-Marjanović u UniCredit banci u Banjoj Luci i od nje zatražili objašnjenje. Ona je nekoliko dana kasnije rekla da Banka neće odgovarati na pitanja CIN-a. „Ono što Vam ja mogu reći u ovom slučaju, nakon provjere s moje strane, interno, mi smo postupili apsolutno u skladu sa zakonom”, rekla je Stupar-Marjanović.
Dan nakon posjete novinara CIN-a Banka je blokirala aktivne račune u Keserovićevim firmama.
