Washington, DC, dom je predsjednika, senatora, moćnih lobista i – ako bude po volji nekih njegovih stanovnika – urbanih uzgajivača pilića. Ovi peradarski pioniri dio su među Amerikancima rastućeg pokreta promicanja lokalne proizvodnje kao alternative industrijaliziranoj proizvodnji hrane u Sjedinjenim Državama. No, nije baš svatko u Washingtonu uvjeren da su pilići poželjni susjedi.
U skromnoj žutoj kućici u nizu, samo nekoliko kilometara od zgrade američkog Kongresa, žive tri najneobičnija stanovnika Washingtona.
Dok je perad u dvorištu kuće uobičajeni prizor u zemljama u razvoju, u Americi je se vidi vrlo rijetko jer se većina peradi uzgaja na velikim komercijalnim farmama. Ove tri kokice pripadaju stanovnici Washingtona Amandi Cundiff. U predgrađu Los Angelesa, gdje je Amanda odrasla, rodila se i njezina ljubav prema kokošima:
"Odrasla sam u gradu, s dvorištem iza kuće, u kojemu je živjela kokoš Henrietta. Dakle, uopće mi nije neobična ideja da držim piliće u gradu."
Amandine tri kokice jedu ostatke iz njezine kuhinje, a njihov izmet čini idealno gnojivo za njezin mali vrt. Kako kaže, kokoši joj izlegnu najsvježija moguća jaja – njezina kajgana ide u tavu ravno iz dvorišta. Cundiff i njezine kokoši odražavaju rastući trend u Americi: zabrinutost oko sigurnosti hrane, kao i ekoloških i zdravstvenih posljedica industrijalizirane poljoprivrede. Mnogi ljudi, baš kao i Amanda Cundiff, pokušavaju nabavljati hranu uzgojenu lokalno, organički, ili ju, pak, sami uzgajaju.
"Ne vidim baš nikakav razlog da sami ne uzgajamo svoju vlastitu hranu, čak i ako živimo u gradu. Mislim da je jako važno znati otkud nam dolazi hrana, a ne da samo znamo da se nalazi na polici u trgovini."
Amanda Cundiff nije jedini žitelj glavnog američkog grada koji hoće uzgajati vlastite kokoši. No, gradski propisi nalažu da kokošinjci budu najmanje 15 metara udaljeni od ikakvog stambenog objekta. Dvorište gospođe Cundiff je dovoljno veliko, ali većina ih nije. Jedna od njezinih susjeda je također u svom dvorištu uzgajala kokoši ne znajući da krši gradske propise. Prijavio ju je policiji jedan nepoznati prolaznik koji je ugledao kokoši, te je gradska služba za kontrolu životinja došla i oduzela joj kokoši. Cundiff i njezina susjeda požalile su se gradskim ocima i našle sućutnu dušu u vijećniku Tommyju Wellsu.
Wells kaže da je isprva mislio da se radi o šali, ali je onda ustanovio da se dvorišno peradarstvo prakticira i u drugim američkim gradovima. Dapače, čak i New York ima blaže propise od Washingtona. No, nisu svi u Washingtonu tako benevolentni prema kokošima. Ted Knutson je novinar koji živi u četvrti Capitol Hill.
"Ljudi žive na selu jer žele pobjeći od gradskog prometa, buke i gužve. No, vrijedi i obratno: ljudi žive u gradu da bi se maknuli od seoskih stvari," kaže Ted Knutson.
On ističe da ga brine mogućnost da kokošji izmet postane izvor bolesti, te da privuče štakore. Vijećnik Wells – koji je izradio prijedlog novih propisa – kaže da susjedi nemaju razloga za brigu.
"Nije se dosad nigdje pokazalo da uopće postoji povećani zdravstveni rizik. Ustvari, propisi su tako strogo sročeni da zdravstvena i sanitarna inspekcija moraju jednom godišnje pregledati uvjete u kojima se uzgaja perad."
Uz to, ako netko želi uzgajati vlastite kokoši, prema prijedlogu novih propisa, bilo koji susjed koji živi bliže od 30 metara može staviti veto na dozvolu. No, prijedlog je za sada zapeo na relaciji gradsko vijeće-sanitarna služba, a, kako stoje stvari s ekonomijom, gradsko vijeće ima dosta prečih stvari za raspravljati. Tako će Amanda Cundiff još neko vrijeme biti jedna od šačice stanovnika glavnog grada koji jedu jaja izlegnuta u sjeni Capitola, impozantne zgrade američkog Kongresa.