U ekskluzivnom razgovoru za Glas Amerike, Michael Chertoff, bivši sekretar za unutrašnju bezbjednost u administraciji Georgea Busha mlađeg, trenutno predsjedavajući Radne grupe za ponovno otvaranje Washingtona poslije pandemije, govori o uzrocima i implikacijama ovih događaja, kao i reakcijama Rusije i Kine.
“Razumljivo je da su manjinske zajednice i mnogi drugi građani duboko povrijeđeni i gnjevni zbog ovakvih manifestacija rasizma i, u nekim slučajevima, policijskog nasilja. Većina ljudi koji demonstriraju nisu nasilni. Oni korist svoje pravo na slobodu govora i protestuju. Nažalost, tu je i jedan broj agitatora iz redova krajnje desnice ili krajnje ljevice koji žele da ovo preraste u nasilje. Povrh toga našao se tu i jedan broj ljudi koji žele da eksploatišu ovu situaciju pljačkanjem. Ti ekstremisti i pljačkaši stvaraju utisak nasilnih nemira, ali u stvari većina učesnika protesta su mirni demonstranti”, kaže on.
Glas Amerike: Zašto mislite da se ovo dešava sada? Veličina ovih demonstracija je gotovo bez presedana.
Michael Chertoff: Krajem 60-ih godina prošlog vijeka imali smo slične demonstracije. Mislim da je u pitanju nekoliko faktora. Događaji koje sam pomenuo, potom karantin vezan za pandemiju doveli su do toga da su ljudi veoma napeti i razdražljivi. Dodao bih tome da je u posljednjih nekoliko godina retorika rasizma i mržnje počela ponovo da eskalira. Bjelačke rasističke grupe aktivnije na internetu propagiraju mržnju i počinile su i nasilne akte poput pucnjava u sinagogama i džamijama. Iskreno rečeno, neke izjave predsjednika su podstakle su osjećaj netrpeljivosti i mržnje prema manjinama poput muslimana, kao i prema strancima. To je takođe doprinijelo osjećaju anksioznosti i gnjeva. Ovo čemu smo sada svjedoci je posljednja kap.
Glas Amerike: Pored retorike o kojoj ste govorili vlada široko rasprostranjeno gledište da u Sjedinjenim Državama možda postoji sistemski rasizam.
Michael Chertoff: Mislim da je uvijek bilo rasizma u Sjedinjenim Državama. Mnogi od nas su vjerovali da je taj trend vremenom u padu, jer u posljednjih deset godina dva puta smo izabrali afroameričkog predsjednika i bili svjedoci da su Afroamerikanci zauzimali brojne istaknute položaje. Ali da budem iskren, ako se osvrnete na generalnu ekonomsku situaciju, manjine su i dalje u donjem dijelu ekonomskog spektra, a i ova pandemija ih je pogodila nesrazmjerno više, što je razotkrilo brojne probleme i to je dio frustracije kojoj smo sada svjedoci. Većina ljudi želi pravdenije društvo u kojem vlada veća jednakost. Pa ipak veliki broj Amerikanaca ima razumijevanja za tenzije i uznemirenost u manjinskim zajednicama i zato su učesnici demonstracija pripadnici svih rasa. Takođe, mislim da postoje određeni ljudi koji vide političku dobit u izazivanju podjela u zemlji pa se građani suprostavljaju i tome.
Glas Amerike: Da li mislite da postoje endemske rasne predrasude među pripadnicima policije?
Michael Chertoff: Mislim da većina policajaca želi da obavlja dobar posao mada postoje džepovi gdje vladaju predrasude, možda u zajednicama gdje ima više kriminala u manjinskim četvrtima. Ponekad, pak, ima i ljudi koji postaju policajci, jer vole da budu u ulozi vlasti, pa su neki od njih možda do izvesne mjere skloni tome Jedan od programa koje sam sprovodio kao tužilac je da policajci izađu na ulice i upoznaju se sa prodavcima u radnjama i stanovnicima u zajednici, kako bi se bolje međusobno razumjeli. To u izvjesnoj mjeri razbija neke predrasude.
Glas Amerike: Mnogo se priča o mogućnosti da američka vojska pomogne državama da ponovo uspostave red i mir. Da li je to legalno i pod kakvim okolnostima?
Michael Chertoff: Riječ je o dvije stvari. Nacionalnu gardu kontrolišu guverneri koji imaju ovlaštenje da je angažuju u izvjesnim aktivnostima sa ciljem očuvanja mira. Povremeno smo bili svjedoci njihovog angažovanja u cilju održanja mira kada se jave nemiri ili se dese prirodne katastrofe. To nije neobično. Diskusije o angažovanju američke vojske bi bile su nešto potpunio posebno. Postoji zakon koji se zove Insurrection Act (Zakon o pobuni) koji predviđa veoma usko definisan sticaj okolnosti kada bi vojska mogla da bude angažovana na domaćem terenu i gotovo uvijek za to je potreban zahtjev guvernera da im se pruži pomoć. Takođe je predviđeno par veoma precizno definisanih okolnosti kada bi se to moglo sprovesti uz protivljenje guvernera, odnosno sa ciljem zaštite federalnih građanskih prava ili neke federalne operacije. To se dogodilo u poslednjih pedeset godina jednom ili dva puta zbog nemira, ali uz saglasnost guvernera. Kao što je ove nedjelje rekao sekretar za odbranu, Mark Esper, upotreba vojnih snagi u ovom slučaju ne bi bila dobra ideja, jer nisu trenirani za to, potom bi to dovelo do zategnutosti između pripadnika vojske i lokalnih građana i, treće, to nije nešto što vojska želi da uradi. Stoga se nadam da će ta ideja nestati.
Glas Amerike: Kako će se sve ovo smiriti posle toliko gnjeva i nagomilane negativne energije?
Michael Chertoff: U prošlosti, kada smo bili suočeni sa ovakvim okolnostima, nacionalni lideri bi se oglasili kao što se ove nedjelje oglasio bivši predsjednik George Bush mlađi i rekli bi: "Razumijem ovaj bol, uvrijeđen sam i razgnjevljen onim što se desilo gospodinu Floydu, treba da preduzmemo nešto". Takođe Kongres bi donio neki zakon koji bi se ticao neprimjerenog ponašanja policije, što bi demonstrantima dalo osjećaj da se njihovi glasovi čuju. Nadam se da će se nešto slično dogoditi. U suprotnom će ostati na liderima zajednice da kažu demonstrantima: "Sada je momenat da se naši glasovi čuju na biralištima".
Budimo iskreni, neka veoma ozbiljna pitanja su ovde uzavrela već duže vrijeme i mislim da je na ljudima koji se kandiduju na izborima u novembru da objasne kako planiraju da ujedine zemlju i pozabave se problemom predrasuda, kao i da govore o načinima da se zacijele rane kao što su to činili naši veliki lideri u prošlosti. Demonstracije će trajati još neko vrijeme, ali se nadam da će dovesti do smanjenja nasilnih aktivnosti i u krajnjoj liniji da će se ljudi fokusirati na načine kako da dovedu do promjena. Veoma loša stvar bi bila pretjerana reakcija vlade što bi provociralo dalje nasilje. Da bi se sve smirilo treba biti uzdržan, saslušati žalbe i preduzeti mjere protiv male grupe demonstranata koja želi da izazove katastrofu.
Glas Amerike: Bili smo svjedoci veoma interesantnih reakcija Rusija i Kine na ono što se dešava u SAD. Kineski ministar inostranih poslova je ponovio riječi: “Ne mogu da dišem”. Da li Kina eksploatiše ovo što se dešava u Sjedinjenim Državama?
Michael Chertoff: Ne bih bio iznenađen da Rusija i Kina koriste društvene medije da pospješe zategnutosti i promovišu nasilje u SAD. Prije nekoliko godina Rusi su pokušali da stvore tenziju i gnjev između pokreta ‘Crnački životi su važni’ i policije kako bi podstakli nasilje. Nedavno je pronađen jedan broj lažnih naloga na Twitteru i Facebooku, mada se treba suočiti i sa tim da neki od tih naloga na kojima se šire lažne i pogubne informacije pripadaju našim sopstvenim gradjanima, pripadnicima ekstremističkih grupa. Kinezi su suočeni sa izazovnim pitanjima u Hong Kongu zbog čega su opravdano kritikovani.
Ovo je kao poklon za Xi Jinpinga, jer može da kaže: "Ono što mi radimo ne razlikuje se od onoga što SAD čine". Sramno je da je naš moralni autoritet kompromitovan onim što su policajci učinili u Minneapolisu, pa sada Kinezi to mogu da koriste kao izgovor da to isto čine u Hong Kongu. U nastojanju da se uguši sloboda, autoritarni lideri vole da se ugledaju jedni na druge i da iskoriste krizu kao izgovor da još više uguše demokratiju i slobodu govora. Nažalost, u ovom slučaju Kina u najmanju ruku eksploatiše ono što se dešava u Sjedinjenim Državama, a možda je čak ovdašnja situacija pogoršana nastojanjima Kine da je pospješi.
Glas Amerike: Kako riješiti taj problem?
Michael Chertoff: Kada imate strane aktere maskirane kao Amerikance sa ciljem da šire lažne informacije, medijske platforme imaju sposobnost i obavezu da te naloge zatvore. Twitter je na primjer blokirao i stavio upozoravajuće oznake na tweetove koji se smatraju zapaljivim ili podstiču na nasilje. Facebook sada vodi internu debatu da li da preduzme istu stvar. Nastojanje je da balansiramo slobodu govora. Ali svakako treba priznati da, ako se pretvarate da ste neko ko niste, to nije sloboda govora već prevara.
