Linkovi

Bonsai koji je preživio napad na Hiroshimu

  • Zulima Palacio

Bonsai koji je preživio napad na Hiroshimu

Mnogo godina kasnije taj je bonsai završio u Washingtonu kao dio nacionalnog poklona Japana

Prije 65 godina, tijekom Drugog svjetskog rata, prva atomska bomba bila je bačena na japanski grad Hirošimu i stotine tisuća ljudi je poginulo. Među preživjelima, bilo je i jedno malo drvo, bonsai, koji je, mnogo godina kasnije, završio u Washingtonu, kao dio nacionalnog poklona Japana. Taj bonsai, sada 400 godina star, još je živ i jedan je od najvažnijih izložaka zbirke bonsaija u glavnom gradu Sjedinjenih Država.

Kad bi to drvce moglo govoriti, svašta bi ispričalo. U svoja četiri stoljeća vidjelo je dosta ratova. Ustvari:

"On je spašenik; on se nalazio u Hirošimi kad je tamo bila bačena atomska bomba," kaže Jack Sustic, kustos Nacionalnog muzeja bonsaija, u Washingtonu. On kaže da je to drvce došlo u Ameriku 1976., u vrijeme proslave dvjestote godišnjice Sjedinjenih Država, kao jedno od 53 bonsaija koje je na poklon poslao Japan.

"To je japanski bijeli bor, jedan od poklonjenih bonsaija. Bio je u posjedu obitelji Yamaki tijekom šest generacija prije nego što su ga poklonili Americi. Bio je posađen kao bonsai 1625. godine."

Sustic kaže da je obitelj Yamaki imala uzgajalište bonsaija i ovaj poklonjeni je bio jedan od njihovih najpoznatijih primjeraka. Od sjemena, pa do 1976. bio je u istoj obitelji. U Washingtonu, dosad se za to drvce brinulo četvero kustosa.

"Gospodin Yamaki, darovatelj tog bonsaija, došao je u posjet četiri ili pet godina nakon donacije. Kad je bio ovdje, zaplakao je vidjevši ga. Tadašnji kustos se jako uznemirio, pa je od prevoditelja zatražio da pita što nije u redu. Gospodin Yamaki je odgovorio: sve je u redu; drvo je ovdje sretno i zato plačem i ja od sreće."

Sustic kaže da je briga o takvom drveću velika čast i uživanje, ali i ogromna odgovornost. Šali se da ima već zapakiran kovčeg da pobjegne ako se išta dogodi ovom četiristo godina starom bonsaiju. Poklonjeni bonsaiji, njih 53, bili su začetak zbirke koja je danas najveća u Sjevernoj Americi, a smještena je u sklopu Nacionalnog arboretuma. Sada zbirka sadrži gotovo 300 drva, podijeljenih u tri paviljona: za japanske, kineske i američke bonsaije.

"Bonsai znači doslovce 'drvo u tegli'. Međutim, samo pogledajte ovu zbirku i vidjet ćete da je to mnogo više od samog posađivanja drvca u teglu. To je i umjetnost, živa umjetnost."

Jedan od najpoznatijih bonsaija u zbirci je šumarak smreka, star 57 godina, koji je uzgojio John Naka, 'otac' američkih bonsaija. On je posadio po jedno drvo za svako svoje unuče. Umjetnost bonsaija zahtijeva veliku pažnju i strpljivost. Drva rastu čitavo vrijeme tako da ih treba podrezivati jednom ili dvaput godišnje, te presađivati svakih par godina. Neka od tih drvaca su iznimno osjetljiva.

"Ovaj ne voli masnoću s prstiju. Ako ga se previše dira, vršci mu posmeđe."

Ova zbirka bonsaija je neprocjenjiva; svako je drvo jedinstveno i, u prosjeku, staro stotinjak godina, što znači da se o njemu skrbilo nekoliko generacija. Bonsai drvca cvjetaju i rađaju plodovima, te, ako su listopadna, gube lišće u jesen. Kako kaže Sustic, zanimljivo je da se cvijet i plod ne smanje; on i njegova obitelj jedu jabuke s jednog od 30 bonsaija koje ima kod kuće. No, bonsai je daleko više od samog izgleda.

"Ako se brinete o bonsaiju, on vas počinje mijenjati kao ličnost. Čini vas boljim, uči vas strpljenju i poštovanju. Mene je zasigurno bonsai učinio boljom osobom."

XS
SM
MD
LG