Linkovi

Božićno slavlje za djecu beskućnike u New Orleansu


Božićno slavlje za djecu beskućnike u New Orleansu
Božićno slavlje za djecu beskućnike u New Orleansu

"Prve smo godine imali oko pedesetero djece. Kuhar koji radi za sklonište napravio je pohanu piletinu i makarone sa sirom. I kolače. A imali smo i Djeda Božićnjaka i dijelili igračke," kaže Adams

Bozic je vrijeme veselja i radosti, posebno za djecu u krugu obitelji koja blagdane slavi bogatom trpezom i darovima. Ali za djecu cije obitelji su bez doma, Bozic je tuzno razdoblje. Da bi i beskucnoj djeci vratio osmjeh na lica jedan covjek iz New Orleansa organizira bozicnu zabavu za, kako on kaze, zaboravljene andjele. U njegovom je projektu angazirana cijela zajednica.

Kad se Clarence Adams, prije 16 godina, prijavio za posao savjetnika u jednom njuorleanskom sklonistu za beskucnike, znao je vrlo malo, ako ista, o beskucnicima:

"Nakon intervjua, proveli su me zgradom, bilo je bas vrijeme rucka. Vidio sam da ima djece i to me je potreslo. Nisam nikad mislio da djeca mogu biti beskucnici."

Adams je posao dobio i zakleo se sebi da ce uciniti sve sto moze kako bi djeci pomogao. Isao je s njihovim roditeljima kad ih je trebalo upisati u skolu, organizirao donacije skolskih knjiga i pribora. Jednog je dana razgovarao s prijateljicom o tome kako bi to bilo prirediti beskucnoj djeci bozicno slavlje:

"Jer sve cemu su se ta djeca mogla nadati bio je bozicni rucak u sklonistu, zajedno sa stotinama drugih, njima nepoznatih ljudi. Rekao sam prijateljici da cu, ako se ikada obogatim, napraviti za tu djecu veliko bozicno slavlje. Ona je odgovorila – idemo to napraviti sada."

Tako je poceo Bozic za zaboravljene andjele, prije 12 godina.

"Prve smo godine imali oko pedesetero djece. Kuhar koji radi za skloniste napravio je pohanu piletinu i makarone sa sirom. I kolace. A imali smo i Djeda Bozicnjaka i dijelili igracke," kaze Adams.

Ali organiziranje takvog dogadjaja za jednu je osobu, dodaje Clarence Adams, bilo previse. Zakleo se tada da vise nece, ali nije mogao zaboraviti djecu, njihova nasmijana lica, zagrljaje i hvala koje je od njih dobio, nije mogao zaboraviti njihovu radost i na kraju odlucio da ce to ciniti svake godine.

Buduci da su lokalni listovi pisali svake godine o bozicnoj zabavi za beskucnu djecu, Adamsu su se poceli javljali dobrovoljci, nuditi pomoc, u vremenu, odjeci, igrackama, hrani. On kaze:

"Vidim ove godine, istina, nesto manje donacija nego lani, ali jos uvijek su ljudi vrlo darezljivi. Jedna skupina volontera nam dolazi vec tri godine iz susjedne drzave Georgia. Prosle smo godine primili poklon-cekove iz cetiri savezne drzave. Prosli tjedan je dosla jedna obitelj, donijeli su nam igracaka, a njihov 7-godisnji sin poklonio nam je 20 dolara koje je stedio cijele godine za nasu djecu."

Oni koji ne mogu pomoci u novcu, kaze Adams, dolaze zamotavati poklone, raditi sve sto je potrebno za zabavu. Atmosfera je topla, obiteljska. Dvadesetdevetogodisnja Tiffani Hicks, samohrana majka, pomaze ove godine prvi puta:

"Imamo tonu igracaka ovdje, treba ih sortirati za razne dobne uzraste. Onda ih stavljamo u posebne poklon-vrecice, s imenima i cestitkom za Bozic."

Ciniti nesto, kaze Tiffany Hicks, da bi se razveselilo beskucnu djecu jako je za nju vazno. Dobro, naime, zna kako je njima u ovo doba godine jer i sama je bila beskucno dijete:

"Mislila sma da me nitko ne voli, da ne zasluzujem. Mislila sam da nitko za mene ne mari. Moja je mama umrla kad je meni bilo pet godina i za nas se brinula njena sestra. Ona je cinila koliko je mogla. Ali nikad nismo imali pravi Bozic. Poslije blagdana, kad se svi vrate u skolu, pricaju o tome kako im je bilo, sto su dobili, a vi izmisljate, samo da bi se uklopili."

S desecima volontera poput Tiffani Hicks, i njihovom pomoci, ove su godine, kaze Clarence Adams, mogli razveseliti oko dvije stotine beskucne djece. Organizator Bozica za zaboravljene andjele kaze da bi volio da se ta djeca osjecaju posebno tijekom cijele godine, ne samo za blagdane.

XS
SM
MD
LG