Kovači su nekada u Sjedinjenim Američkim Državama najčešće pravili potkovice i svakom domaćinstvu nužne alatke. Način na koji su nekadašnji kovači radili tehničko-tehnološki je zastario prije stotinjak godina i jedna vrsta zanata je praktično isčezla sa američkih prostora. No, kovača ima i dalje, udar čekića po usijanom željezu odjekuje i danas...
O čemu se zapravo radi?
„Iskivam list koji će biti sastavni dio metalne ruže....“ - govori Curt Welch.
Nedaleko od njega Charli Perticari kliještima uvija nešto veći list koji će biti sastavni dio drške noža za otvaranje pisama i kaže:
„Te noževe prodajem, ali i poklanjam. Dajem ih kao moj vrlo osoban poklon.“
Curt Welch i Charlie Perticari redovno navraćaju i rade u jednoj kovačnici nedaleko od Washingtona. Dio su kovačkog udruženja Potomak, neprofitne organizacije čiji članovi tehniku i vještinu kovanja prenose na nove generacije.
Curt Welch, kompjuterski inžinjer, član udruženja već dvije godine, ističe:
„Od prvog dana bio sam fasciniran mogućnostima umjetničkog kovanja užarenog metala.“
Kovačko udruženje Potomak osnovali su prije 30-ak godina 20 zaljubljenika u tu vrstu zanata. Udruženje sada ima 300 članova. Nekima je to hobi, neki su pravi umjetnici.
Predsjednik udruženja Michael Briskin, inače advokat, kaže:
„Mislim da naša udruženja imaju budućnost. Osniva ih se sve više i to je za očuvanje kovačkog zanata i tradicije sjajna stvar.“
Biti zajedno, dijeliti ideje i umijeće.... često se čuje na skupovima ljudi koji vole čekić i nakovanj. Jedan od tih skupova je i ovogodišnje, osmo po redu, regionalno okupljanje članova kovačkih udruženja sa američke istočne obale.
Na tom skupu bio je i Pey Anderson, predsjednik asocijacije kovača-umjetnika Sjeverne Amerike. U toj asocijacije je preko 4.000 udruženja kovača iz svih dijelova svijeta.
„Internet, You Tube, Facebook... zaista su od velike koristi za širenje našeg članstva i kovačkog hobija i umjetosti. Sada je mnogo lakše doći do informacije, uključiti se, učiti... Prije 30 godina teško je bilo naći kovača....“ - govori Pey Anderson.
I on ističe da je kovačko umijeće sada mnogo više od nekadašnjeg zanata:
„To je umjetnost, arhitektura.... Moderni kovači su vajari, rade predivne ukrase za kuću, vrt, složene ukrase za javne objetke....“
U kovačnici nedaleko od Washingtona Charlie Perticari dovršava nož za otvaranje pisama, a Curt Welch ružu. I jedan i drugi su vrlo zadovoljni krajnjim rezultatom.
Charlie Perticari će reći da za njega nema ništa ljepše od iskivanja lijepog predmeta od običnog komada željeza vlastitim rukama.
