Piše: Dmitrij Volček
Novac nije bio loš, ali je posao bio zahtjevan: objavljivanje do 120 komentara dnevno u smjeni od 11 sati – u chat sobama, na sajtovima i profilima na društvenim mrežama koji pripadaju određenim medijima na ruskom jeziku kao što su nezavisne novine Novaja gazeta i Ruski servis Radio Slobodne Evrope (RSE).
"Bilo je ljudi koji su zaista s entuzijazmom jurili na (posao), a bilo je nekih koji su došli na posao shvatajući da su sve što rade gluposti", rekao je za RSE Sergej K., bivši zaposleni ruske kompanije koja je postala poznata kao "ruska fabrika trolova".
Takav je bio život u firmi iz Sankt Peterburga koja je bila registrovana pod imenom Agencija za istraživanje interneta i koja je zaslužila svoj nadimak pumpanjem teorija zavjera, poluistina, trolovanja na društvenim mrežama i drugih dezinformacija, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
U vlasništvu biznismena iz Sankt Peterburga Jevgenija Prigožina, kompanija je došla na zao glas u svijetu kada je konkretno identifikovana u američkom obavještajnom izvještaju iz 2017. o naporima Rusije da se miješa u predsjedničke izbore u SAD prethodne godine.
"Maskirajući se kao Amerikanci, ti operativci su koristili ciljane oglase, svjesno neistinite novinske članke, sopstveni sadržaj i alate platformi društvenih medija da bi komunicirali i pokušali da prevare desetine miliona korisnika društvenih medija u SAD", navodi se u potonjem izvještaju senatskog Odbora za obavještajna pitanja.
Cyber komanda SAD, jedna od glavnih cyber agencija američke vlade, tvrdila je da je isključila "fabriku trolova" tokom izbora za Kongres SAD 2018. godine.
Kompanija i dalje radi, a medijski izvještaji i druge istrage dokumentovali su kako je Prigožin diverzifikovao svoje napore da uključi finansiranje privatnih kompanija s vojnim plaćenicima, uspostavljajući operacije u Africi i drugdje.
Uticaj "fabrike trolove" je, međutim, oslabio kako su kompanije društvenih medija poput Fejsbuka (Facebook) i Tvitera (Twitter) koristili sofisticiranije metode za blokiranje i uklanjanje anonimnih naloga za koje smatraju da su trolovi.
Čak i prije nalaza američke obavještajne zajednice, njen uticaj je razvodnjen pošto su bivši zaposleni kompanije pričali o toj firmi i onome što su tamo radili.
Čovjek po imenu Marat Burhard rekao je 2015. za RSE kako se obavljao posao. Jedna ruska novinarka je pod krinkom dobila posao u toj operaciji, poslije čega je otpuštena. Ona je podnijela tužbu tvrdeći da su uslovi rada i njen ugovor kršili zakon o radu.
Na kraju je pobijedila na sudu i dobila simboličnu naknadu od jedne rublje.
'Mislio sam da je to distopija'
Prigožin je naizgled nastojao da prikrije legalno vlasništvo nad kompanijom, mijenjajući njeno ime i registraciju svakih nekoliko godina. U vrijeme dok je Sergej K. radio za medij po imenu Federalna novinska agencija (FAN), kompanija se zvala Miksinfo.
FAN, koji ima višestruke veze s Prigožinom i Agencijom za internet istraživanje, odbacila je tvrdnju da je dio "fabrike trolova".
U podužem intervjuu prošle nedjelje preko aplikacije za razmjenu poruka Telegram, Sergej K. je za RSE rekao da je posao dobio 2018. godine, na prijedlog prijatelja. Bila je to laka para, rekao je on, tražeći da se njegovo puno ime ne koristi da ne bi trpio pravne posljedice od svog bivšeg poslodavca.
"Tamo sam upoznao ljude koji su bili ubijeđeni da problem nije u tome što je (u Rusiji) sve grozno, već u američkom State Departmentu i s okom u piramidi", rekao je on, misleći na simbol na jednoj strani novčanice od jednog američkog dolara koji je često predmet teoretičare zavjere.
Kvalifikacije za posao nisu bile zahtjevne, rekao je on, samo srednjoškolska diploma. Ali bilo je nekih ljudi s višim diplomama, uključujući i doktorate. Svi su morali da se podvrgnu provjeri, rekao je on, dodajući da je bio primoran da potpiše ugovor o povjerljivosti podataka.
On je rekao da je većina ljudi mjesečno zarađivala oko 40.000 rubalja (oko 430 eura). On je imao platu od 45.000, a drugi koji su duže i više radili bili su i više plaćeni. Očekivalo se, prema njegovim riječima, da se tokom smjene napiše oko 120 komentara.
"Fabrika" je imala više različitih odjeljenja, od kojih je svako imalo oko 15 ljudi i svako se bavilo drugom internet kompanijom ili društvenom mrežom. Jedno je bila zaduženo za Jutjub (YouTube), rekao je on, drugo za Fejsbuk (Facebook), neko za rusku društvenu mrežu VK koja se dosta koristi u toj zemlji. Fokus njegovog tima bili su komentari na postove medija, uključujući RSE.
Jedno odeljenje bilo je odgovorno za sastavljanje baza podataka s biografijama ljudi za koje se smatra da su politički neprijatelji i potom za pravljenje spiska ciljeva, rekao je on: "Postoji spisak medija po kojima se, izvinjavam se, treba vršiti veliku nuždu - Radio Svoboda (Ruski servis RSE-a) i Novaja gazeta su na vrhu".
Drugo odjeljenje pravilo je mimove, uključujući pornografske. Oni su slati preko poruka, a trolovi bi ih onda objavljivali na raznim mjestima, rekao je Sergej.
"Isprva, kad sam stigao tamo, nisam baš vjerovao da je to uopšte stvarno. Doživio sam neku vrstu kulturnog šoka. Orvel je opisao kako to funkcioniše. Mislio sam da je to distopija, ali u stvari to tako funkcioniše", rekao je za RSE.
U njegovom odjeljenju, rekao je Sergej, preko Telegrama su koordinisali rad i odlučivali na šta da usmjere svoje napore.
"Ne sediš tamo samo sakupljajući prašinu; lupaš po tastaturi, iste glupost 11 sati", rekao je on.
Sergej K. je rekao da su on i njegove kolege otvarali lažne naloge, na primjer na VK-u, koristeći ogromnu zalihu SIM kartica za autentifikaciju.
Ljudi bi smišljali lažna imena i krali fotografije s drugih naloga na društvenim mrežama poput Odnoklasniki, drugog popularnog ruskog sajta. Ponekad su uzimane fotografije mrtvih ljudi, rekao je on.
Potom bi fotografije malo promijenili – okretanjem za 180 stepeni ili brišući boje da budu samo crno-bijele – kako bi omeli pretraživače, rekao je on.
Sve u svemu, vjerovatno je radio s više od 100 lažnih naloga, rekao je Sergej. Lažni nalozi strateški su korišteni: tinejdžerka koja komentariše sporazum o nuklearnom oružju vjerovatno bi izgledala sumnjivo, rekao je on.
Takođe su koristili virtuelne privatne mreže (VPN) da prikriju svoju lokaciju – izgledalo je da je komentator u Mozambiku, na primjer, dok je zapravo sjedio u Sankt Peterburgu.
Na sajtovima ili nalozima na društvenim medijima Raša tudeja (Russia Today), koji je danas poznat kao RT, "trolovi" bi objavljivali proruske ili antizapadne komentare.
"Idite na RT grupu na bilo kojoj društvenoj mreži. Dan za danom bore se za majku Rusiju. Ispod svih vijesti, bilo da se radi o raketama, ili SAD ili Putinu, oni su svuda, kao bubašvabe", rekao je Sergej.
Ponekad se očekuje da "trolovi" odgovore na komentar ili post drugog "trola", da bi se dao privid diskusije s dva nepovezana korisnika, rekao je on.
Moja karma je uništena
Sergej je za RSE rekao da sam Prigožin nikada nije došao u zgradu u kojoj se nalazi "fabrika trolova", već da je to radio njegov pomoćnik: "Ćelav čovjek, star 45-50 godina".
Otprilike godinu dana pošto je počeo da radi tamo, 2019. godine, Sergej je, po njegovim riječima, počeo da se osjeća razočarano.
"U početku je bilo čak i smiješno. U našoj grupi ljudi su otvoreno ismijavali samog Putinu i skoro svi su shvatali apsurdnost onoga što smo radili", rekao je on. "To je poput ljekara koji rade s leševima, vremenom počinju da se šale, opuštaju, ublažavaju situaciju."
Ali poslije nekog vremena, rekao je on, počela je da ga grize savjest; bio je stalno pod stresom i imao je migrenske glavobolje.
Upitan zašto je odlučio da govori o svom bivšem poslodavcu, sugerisao je da je to na neki način pokušaj iskupljenja – zbog trolovanja i laži koje je širio.
"Obratio sam se (RSE-u), zato što sam, vidjevši kuhinju državne propagande iznutra, shvatio zašto su (pokušali) da vas ušutkaju i da toliko šire trulež", rekao je on. "Lažu svuda. Sada mi je muka od televizije i moja karma je uništena za tri buduća života."
