„To je način da budete zajedno i mislim da je to ono što je on u osnovi”, rekao je njegov unuk Jason Carter, dodajući da vjeruje da je koncert, na kojem su nastupili i neki od izvođača koji su vodili kampanju za Cartera 1970-ih, ujedinjujući i dvostranački način da se proslavi čovjek kojeg je jedan režiser dokumentarnih filmova nazvao „predsjednikom rokenrola”.
„Ovdje su večeras i demokrate i republikanci”, rekao je Carter za Glas Amerike.
Iako su događaju prisustvovali brojni govornici, glumci, muzičari i bivši predsjednici koji su poslali video omaž, jedina osoba koja je bila odsutna sa proslave bio je upravo Jimmy Carter. On je ostao u svom domu na palijativnoj njezi, 240 kilometara južno od Atlante.
Jason Carter je rekao da će njegov djed gledati prenos tog koncerta u mjestu Plains, nedaleko od lokacije na kojoj je počela njegova životna priča - u bolnici Wise Sanitarium, gdje ga je 1. oktobra 1924. rodila majka Lillian, koja je tamo radila kao medicinska sestra. Bolnica danas nosi njeno ime.
Carter je prvi američki predsjednik rođen u bolnici. Jill Stuckey, porodična prijateljica, kaže za Glas Amerike da je jedini razlog što je rođen u bolnici - to što mu je majka radila tog dana.
Stuckey je direktorica Nacionalne historijske lokacije Jimmy Carter u Plainsu koji uključuje njegovu očuvanu dječačku farmu, staru srednju školu Plains koju je pohađao, te željeznički depo koji je Carter pretvorio u predizborni štab u uspješnoj kandidaturi za Bijelu kuću 1976. godine.
„Nakon objave o palijativnoj njezi prije skoro godinu dana, nisam mislila da ćemo doći do ovog trenutka”, rekla je Suckey tokom intervjua za Glas Amerike, stojeći pored replike čuvenog stola iz Ovalne kancelarije Bijele kuće, koji predstavlja veliku atrakciju za turiste koji posjećuju srednju školu Plains.
Dodala je da Plains slavi svog poznatog člana zajednice svaki dan, ali da se ovaj historijski rođendan obilježava na brojne načine: „U njegovu čast će 100 građana položiti zakletvu za američko državljanstvo. Zahvaljujući sekretaru mornarice, imamo četiri aviona F-18 koji će da prelijeću”.
Ovo je prvi Carterov rođendan nakon što mu je supruga Rosalynn umrla prošlog novembra.
„Sedamdeset sedam i po godina braka, biti bez svog partnera, svoje srodne duše, to su veoma, veoma teška vremena“, kazala je Stuckey.
Carter je bio 39. predsjednik SAD, a mandat je obavljao od 1977. do 1981. godine, kao član Demokratske stranke. Prije toga je bio guverner Georgije i senator te države.
Osim što je doživio najviše godina od svih američkih predsjednika u historiji, on drži rekord i za najdužu postpredsjedničku karijeru. Nakon odlaska iz Bijele kuće 1981. godine, on i supruga su u Atlanti osnovali globalni neprofitni centar Carter, koji se bori protiv zanemarenih tropskih bolesti, promoviše mirno rješavanje sukoba i nadgleda izbore širom svijeta. To su razlozi i zbog kojih je dobio Nobelovu nagradu za mir 2002. godine.
Na primjer, u Africi je ostalo samo nekoliko slučajeva bolesti gvinejskog crva, te bi to mogla postati tek druga bolest ikada koja je u potpunosti iskorijenjena, u čemu je Carter odigrao veliku ulogu.
Evaluacija Carterove karijere
Kada se 1981. vratio u Plains, Jimmy Carter je bio poražen - odbacili su ga birači ubjedljivim izborom republikanca Ronalda Reagana. Kiša koja je pljuštala na Carterovom prijemu kod kuće odražavala je njegovo tmurno raspoloženje i raspoloženje u zemlji.
„Na funkciji je imao politički neuspjeh. Izgubio je ubjedljivo od Ronalda Reagana. Ali ostvario je suštinski i vizionarski uspjeh”, kaže pisac i historičar Jonathan Alter, koji prepoznaje ono po čemu mnogi Cartera danas poznaju - humanitarnom radu s njegovim Carter centrom, „borbi za mir, borbi protiv bolesti i za izgradnju nade”.
„Obavljao je sjajan posao nadgledajući izbore u više od 100 zemalja. Ali bivši predsjednici nemaju toliku moć kao predsjednici, ni približno toliku, a lista njegovih dostignuća kao predsjednika koja su ignorsana, minimizirana ili potpuno zaboravljena bila je vrlo dugačka”, rekao je Alter.
Iranska talačka kriza, rastuća inflacija i naftni embargo iz 1970-ih bacili su mrlju na Carterov mandat u Bijeloj kući, kao i na njegovo naslijeđe. Međutim, on obilježava stoti rođendan u trenutku kada autori i historičari preispituju njegove neuspjehe i postignuća.
Alterova biografija, „His Very Best: Jimmy Carter, A Life” je među onima koje zaključuju da su četiri Carterove godine u Bijeloj kući bile sve samo ne neuspješne.
„Ne samo slavni sporazum iz Camp Davida i otvaranje odnosa s Kinom”, kaže Alter, „već dug niz zakonodavnih postignuća o životnoj sredini i mnogim drugim pitanjima koja zapravo premašuju zakonodavne uspjehe i Baracka Obame i Billa Clintona”.
Carter je iz 1980. potpisao Zakon o očuvanju zemljišta od nacionalnog interesa na Alasci koji štiti više od 100 miliona hektara - uključujući zemlju, nacionalne parkove, skloništa, spomenike, šume i zaštićena područja - za koji Alter kaže da se sada smatra jednim od najvažnijih zakona o zaštiti životne okoline ikada donesenih.
„Mislim da ćemo se predsjednika Cartera sjećati kao predsjednika koji je služio u veoma teškim vremenima i koji je morao da se nosi sa okolnostima koje su bile daleko izvan njegove kontrole”, kaže Joseph Crespino, prvi „profesor istorije Jimm Carter” na Univerzitetu Emory. Carter je rutinski posjećivao Crespina i njegove studente kako bi razgovarali o dobrim i lošim odlukama koje je donio dok je bio predsjednik.
„Stavljanje ljudskih prava u prvi plan i centar američke spoljne politike - nijedan predsjednik to nije učinio na način na koji je to učinio Jimmy Carter”, rekao je Crespino za Glas Amerike tokom nedavnog intervjua na Univerzitetu Emory. „To je bilo važno u promjeni ravnoteže snaga u Hladnom ratu, ali i važan trenutak nakon Vijetnamskog rata da se ponovo potvrdi američka moralna odgovornost u svijetu.”
Crespino kaže da neka od Carterovih zanemarenih domaćih dostignuća uključuju reorganizaciju federalne vlade i deregulaciju industrije avio-prijevoznika, kamiona i piva:
„Često povezujemo neku vrstu oslobađanja ekonomije slobodnog preduzetništva sa konzervativnim zaokretom koji je došao sa Ronaldom Reaganom, dok je u stvari Jimmy Carter prije Reagana već radio mnogo deregulatornog posla toko svog mandata, prepoznajući koja su ograničenja državnog nadzora nad tim privatnim industrijama.”
Članovi Carterovog kabineta, uključujući bivšeg ambasadora u Ujedinjenim nacijama Andrea Younga, zahvalni su što mu je dug život omogućio da svjedoči kako se sve pozitivnije gleda na njegovu zaostavštinu.
„Ne postoji mesto na svijetu koje poznajem da ljudi nemaju dobre stvari da kažu o njemu”, rekao je Young za Glas Amerike 17. septembra na koncertu povodom stotog Carterovog rođendana u Atlanti. „Da li je bio uspješan ili ne... dobro je pokušao i stigao onoliko daleko koliko mu je svijet dopustio.”
