Međutim, male hidrocentrale (MHE) djeluju daleko pogubnije na rijeke, biološku raznolikost i na stanovništvo područja u kojima se izgrade nego velike hidrocentrale. Borba protiv izgradnje mini hidrocentrala je u BiH postala svojevrstan simbol otpora korupciji.
Nulta emisija ne mora značiti i da je to ekološki prihvatljivo
Rijeka Neretva i njene pritoke imaju posebnu ljepotu i draž ekoturizma, tim prije što teku kroz kršne hercegovačke krajolike koji na mahove izgledaju kao krajolik Mjeseca, i zeleno-plava boja vode ovdje djeluje kao melem, spas i blagoslov.
Međutim, mini hidrocentrale koje se grade ili planiraju izgraditi, mogu preobraziti pejsaž – učiniti ga sušnijim smanjenjem dotoka vode. Istovremeno, mini hidrocentrale se pokušavaju predstaviti kao „zeleni izvoz energije“ i kao dio plana za prelazak za smanjenje emisija ugljičnog dioksida, što na prvi pogled zvuči dobro.
Ono što se izostavlja u ovoj priči jeste da „nulte“ emisije ugljičnog dioksida ne moraju automatski značiti i da je nešto dobro za okoliš. Smanjenje dotoka vode iz pritoka utječe na smanjenje vode i u donjim dijelovima toka rijeka. Zapravo, akumulirani efekat više mini hidrocentrala na rijeci veći je utjecaj na okoliš jedne veće hidroelektrane. I to je samo dio problema s mini hidrocentralama.
Oni koji se protive ovome dobijaju epitet „protivnika napretka“. Procjene utjecaja na okoliš – koje obično kažu kako skoro pa nema nikakvog utjecaja na okoliš – zvuče nerealno.
Mini hidrocentrale prijete rijetkim endemima
Osim na pritokoma Neretve i samoj rijeci Neretvi, bila je planirana izgradnja čak dvije mini hidrocentrale na području Bunskih kanala, neobičnoj kraškoj geološkoj tvorevini, gdje rijeke Buna i Neretva teku paralelno i Buna se postrance u vodopadima prelijeva u Neretvu.
Kada vodostaj Neretve poraste s kišama, onda se ove dvije rijeke miješaju, što omogućava čak i prelazak određenih vrsta riba, poput čuvene endemske mekousne pastrmke (Salmothymus obtusirostris) iz jedne u drugu rijeku.
Ovakav kraški fenomen bio bi uništen izgradnjom mini hidrocentrala.
„Borba za Bunske kanale je okončana odlukom Gradskog vijeća Grada Mostara da će ih skinuti s prostornog plana. Sam čin je na neki način velika pobjeda za svijet koji se godinama borio protiv te izgradnje. Investitor je tražio saglasnost (op.a za izgradnju malih hidrocentrala) ali odbijena im je“, kaže dr. Sanel Riđanović, profesor ihtiologije, zoologije i ekologije na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
Mini hidrocentrale predstavljaju pogibeljnije rješenje od standardnih hidrocentrala. Jasno je kako destruktivni efekti izgradnje hidrocentrala u vodenim ekosistemima počinju već građevinskim radovima kada se sav obrušeni materijal osipa uglavnom u korito rijeka. Na taj način riblje populacije ostaju bez prirodnih staništa i rijeka ima smanjene potencijale ishrane.
„Što se tiče hidrocentrala, tu postoje jezera, akumulacije koje nastanu izgradnjom ovih centrala i njihovom regulacijom, koju čine elektroprivrede ispuštanjem vode na osnovu priliva vode, što ovisi o padavinama, je li bilo snijega, je li bilo kiše“, objašnjava Riđanović.
Međutim, konkretno problem s malim hidrocentralama je to što investitor zaustavi vodu na dijelu gdje je brana, od strojare i taj dio kompletno isuši.
„Kod MHE između strojare i brane obično ostaje pustoš. Sve izumire. Od briofita (op.a. mahovine), makroinvertebrata, riba, vodozemaca, gmizavaca. Ne ostavljaju se koridori za prolazak živih organizama, koji su vrlo bitno za bidiverzitet“, dodaje Riđanović.
Gornji Horizonti i Ulog, hidrocentrala planirana iznad Glavatičeva, imati će isto veliki utjecaj na živi svijet Neretve, ali i na ljude. „Ljudi oko Konjica, na koje bi HE Ulog imao utjecaja, žive od ekoturizma, raftinga, kajakaštva, desetine porodica se hrane tako, a gradnja ove hidrocentrale bi smanjila dotok vode. Umjesto da se posvetimo ekoturizmu, mi uništavamo sve prirodne ljepote koje imamo“, ističe dr. Sanel Riđanović.
Prema analizi koju je Riđanović radio za Udrugu „Majski cvijet“ koja je samo jedna od udruga koja se bori za povećanje svijesti i MHE i borbu protiv njihove izgradnje te protiv devastacije rijeka, samo neke od mogućih posljedica izgradnje su smanjenje biodiverziteta i rasprostanjenosti vrsta nizvodno, ali i uzvodno od HE, ekstinkcije mnogih ribljih vrsta i drugih vodenih organizama, nestanak ptica iz priobalnog područja, veliki gubitaka rastinja, negativni utjecaji na močvarni ekosistem zaštićenih područja Parka prirode Hutovo blato i delte rijeke Neretve, erozije delte, i mnoge druge nepredvidive posljedice.
Smanjuje se i koncentracija kisika u rijekama usljed izgradnje ovakvih objekata, što ima pogubno dejstvo na ribe iz porodice pastrmki (Salmonidae) koje prirodno traže protočnu vodu bogatu kisikom. Najviše utjecaja izgradnja MHE ima na riblje populacije, a posebno su osjetljive i ugrožene mekousna pastrmka i glavatica, ali stanje više nije dobro i s „običnom“ potočnom neretvanskom pastrmkom.
„Po nekim procjenama iz istraživanja koje sam radio za Critical Ecosystem Partnership Fund (CEPF), pokazano je da je mekousna pastmka ugrožena, i njena populacija znatno smanjena. Problem je i to što postoje dvije Crvene liste, naša i evropska, koje nisu usklađene – na evropskoj je ona 'least concern' (op.a. najmanja zabrinutost za očuvanje vrste), dok je na našoj ona ugrožena. Moja sugestija će biti i da se status ove vrste izjednači na našoj i evropskoj Crvenoj listi i da se označi kao kritično ugrožena. Ugrožena je i glavatica, Salmo marmoratus“, izražava Riđanović svoju zabrinutost.
Područje u blizini Bunskih kanala je mjesto i gdje se mrijesti mekousna pastrmka i izgradnja mini hidrocentrala bi ugrozila opstanak ionako ugrožene vrste.
„Situacija s mekousnom pastrmkom u rijeci Buni je alarmantna i vrlo je malo ima. Problem je taj što ima jako puno kalifornijske pastrmke koja bježi iz uzgajališta ribnjaka, dakle nije namjerno puštena. Čak je ugrožena i obična potočna pastrmka, Salmo trutta m. fario“, nastavlja dr. Riđanović i dodaje kako ribari kažu da ulove malo primjeraka potočare.
„Problem je i hibridizacija, ukrštavanje potočne pastrmke s mekousnom pastrmkom, što ugrožava genofond potočare. Još jedan od problema i to što se prilikom poribljavanja nije vodilo računao ubacivanju autohtonih pastrmki nego je ubačena dunavka (op. a. potočna pastrmka koja pripada dunavskom, a ne jadranskom slivu, iz drugačijeg genofonda), kada elektroprivrede daju novac za poribljavanje“, dodaje on.
Ugrožen je i lipljen (Thymallus thymallus), vrlo specifična riba draga ribarima. „Lipljena ima u gornjem toku Neretve, on je osjetljiv, traži čistu, bistru protočnu vodu“.
Izgradnja MHE na Bunkskim kanalima, ali i drugdje, ugrozila bi i sedrene strukture, koje su važno stanište mnogih vodenih insekata, puževa i mahovina. U slučaju nestanka sedrenih površina nestalo bi važno stanište koje je izvor hrane i sklonište za te biljke i životinje. To bi dovelo do poremećaja cijelog ekosistema, narušavanja lanaca ishrane, kao i ukupnog kruženja materije.
U Buni su nađene 23 endemične vrste, od kojih je najviše riba. Osim već spomenutih vrsta mekousna pastrmka i glavatica, u ovom regionu se mogu naći i potočna paklara (Lampetra planeri), koja se nalazi na Crvenoj listi IUCN-a kao gotovo ugrožena vrsta, a zaštićena je Bernskom konvencijom i Evropskom direktivom o zaštiti staništa te lojka (Alosa fallax nilotica), migratorna vrsta, koja u Neretvu ulazi do ušća Bune, nalazi se na Crvenoj listi IUCN-a od 1996. godine kao vrsta o kojoj nema dovoljno podataka, također zaštićena Bernskom konvencijom i Evropskom direktivom o zaštiti staništa. Treba spomenuti i ribu žutalj (Rutilus basak), regionalnog i ugrožnog endema, te strugača (Leuciscus svallize) i ukliju (Alburnus albidus).
Zabilježene su i vrste koje poniru, poput podustve (Chondrostoma knerii) koja je prisutne su rijeci tek nekoliko mjeseci.
Rijeke kao prilika za edukaciju djece i mladih, ali i za pomirenje
Poznavanje prirode, orijentacija u prirodi, upoznavanje sa karakteristikama kraja u kojem živimo – sve bi to trebalo biti dio nastavnog plana. Ali ipak, nekako ove stvari iskliznu iz obrazovnog procesa. Adnan Đuliman, iz nevladine organizacije „Novi val“ je prepoznao značaj rijeka za neformalno obrazovanje mladih, stvorivši jednu vrstu dodatka obrazovanju u školama.
„Mi smo shvatili da, u cilju očuvanja i rijeka i životinja, poput supova, mi moramo raditi s djecom. Ne možemo mijenjati mentalitet odraslih ljudi. U jednom momentu smo uvidjeli i da škole nemaju međusobnu saradnju i ja sam odlučio da nastavimo edukacije o prirodi kroz projekte sličnima kave smo radili o supovim, magarcu, psu tornjaku. Recimo kako se ponašati u prirodi. A u procesu tog rada s djecom treba raditi i na procesu pomirenja“, ističe Đuliman.
Đuliman tijesno sarađuje sa dr. Riđanovićem i pomaže oko mnogih stvari vezanih za probleme rijeka Neretve i Bune. Spada u neke od ključnih osoba koje su skrenule pažnju na to šta MHE znače za područje u kojem se grade i kolika je šteta od njih.
„Planirano je istraživanje rijeke Bune odnosno invertarizacija mekousne pastrmke. Ovaj projekat će biti finansiran od strane američke The Nature Conservancy i u ovom projektu sam uključen ja, kao ekspert iz oblasti ekologije i ihtiologije i radim zajedno s eko-udrugom Novi val iz Blagaja“, ističe dr Riđanović.
Pravna borba za Bunske kanale
U ovoj priči oko očuvanja Bunskih kanala našao se i Oliver Arapović, predsjednik udruge „Majski cvijet“. Ova udruga nastoji sačuvati rijeku Bunu i Neretvu i spriječiti izgradnju malih hidroelektrana MHE „Buna 1” i MHE „Buna 2“ te je organizovala i potpisivanje peticija protiv izgradnje ovih objekata. Građanska hrabrost ovih ljudi da ne šute i ne zatvore oči pred prijetnjom devastacije rijeka zaslužuje veliko poštovanje.
Nakon pravne analize, iznijete u Studiji slučaja za spomenute mini hidrocentrale, koju su uradili pravni eksperti Centra za životnu sredinu (CZZS) i Aarhus Centra Sarajevo, utvrđeno je da proces izdavanje okolišne dozvole za izgradnju MHE „Buna 1” i MHE „Buna 2” nije izvršen u skladu s zakonom i međunarodnim pravilima i postupcima, kao što je Arhuška konvencija, s obzirom da Eko udruga „Majski Cvijet,” kao zainteresovana strana, nije bila adekvatno uključena u administrativne procese koji prethode izdavanju okolinske dozvole. Također, došlo je do grubog kršenja administrativnih procesa u postupku pripreme Odluke o izmjenama i dopunama Prostornog plana Općine Mostar.
Prema podacima udruženja EkoAkcija u Federaciji BiH planirana izgradnja ili je u izgradnji 207 mini hidrocentrala, a u Republici Srpskoj 146. U FBiH je već izgrađeno 69 MHE, a u RS 51.
„Po našoj statistici, ukupno 60 koncesija je trebalo biti u Hercegovačno-neretvanskoj županiji, a izdato je negdje oko 40, preko 20 je urađeno. Donošenjem ovog novog zakona spriječeno je oko 100 minihidroelektrana da se izgradi“, kaže Oliver Arapović.
Iako je Agencija vodno područje Jadranskog mora u julu 2022. godine odbacila zahtjev za izdavanje saglasnosti za zahvatanje vode radi proizvodnje električne energije za MHE Buna 1 i Buna 2, borba za Bunu i Bunske kanale još nije gotova. Kako kaže Emina Veljović, izvršna direktorica Resursnog Aarhus centra u BiH, veliku prijetnju Buni i za Bunske kanale opasnost predstavlja izgradnja Gornjih Horizonata.
