Linkovi

BiH: zemlja s petom najvećom stopom smrtnosti zbog zagađenosti zraka


Sarajevo

U Bosni i Hercegovini (BiH), zbog izloženosti zagađenom zraku, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svake godine umre oko 3.300 ljudi.

Podaci te organizacije kažu i da onečišćen zrak godišnje ubije oko sedam miliona ljudi u svijetu, dok Ujedinjeni narodi procjenjuju da je to uzrok smrti u oko jedan od osam slučajeva.

Utjecaj zagađenosti zraka na zdravlje

Prema analizi Harvard T.H. Chan škole javnog zdravstva, postoji jaka veza između zagađenosti zraka, sa većinom bolesti organa za disanje, bolestima srca, kancerima, povećanim rizikom od moždanog udara, povećane smrtnosti, ali i rizika od autizma kod djece.

„Zastarjelo oslanjanje na ugljen u Bosni i Hercegovini ubija hiljade ljudi svake godine, dok vlasti ne čine mnogo da spriječe problem ili čak da upozore ljude na rizik po njihovo zdravlje”, rekao je Felix Horne, viši istraživač okoliša pri Human Rights Watchu (HRW), objavljeno je na stranici ove organizacije.

Oslanjanje na ugalj i drvo za grijanje, te ugalj za proizvodnju električne energije, tokom zimskih mjeseci, čini gradove u BiH jednima od najzagađenijih u svijetu. Zemlja ima petu najveću stopu smrtnosti od onečišćenja zraka, piše u analizi Human Rights Watcha (HRW) koja se poziva na izvještaj SZO.

U istoj se analizi navodi, da je, prema podacima Svjetske banke, zagađen zrak uzročnik devet posto svih smrtnih slučajeva u zemlji. „Hiljade drugih žive s pogoršanim respiratornim i kardiovaskularnim problemima. Posebno su ugroženi stariji ljudi i djeca”, dodaju iz HRW.

Geografski položaj gradova u BiH pogoršava problem. Mnogi su gradovi u kotlinama i tokom zime temperature mogu doseći 10oC, što kombinovano sa vrlo slabim vjetrom zagađeni zrak zadržava u dolini, stvarajući smog.

Eko aktivisti: loša primjena zakona

Anes Podić iz nevladine organizacije Eko akcija kaže kako je jasno da se u BiH masovno umire od zagađenog zraka, te da bh. političke elite ništa nisu uradile na rješavanju tog problema.

„Pravo na čist okoliš, na čist zrak, na pitku vodu jeste ljudsko pravo, za čije ostvarivanje ne postoji niti minimum spremnosti kod bh. političkih elita”, dodaje on.

Anes Podić
Anes Podić

Kao glavne izvore zagađenja, Podić navodi industriju, posebno termoelektrane Ugljevik, Tuzla, Kakanj, Gacko, željezaru u Zenici, koksaru u Lukavcu, brojne manje tvornice poput pilana, tvornica peleta, mala kućna ložišta i velika ložišta centralnog grijanja na ugalj i drvo te motorna vozila, a posebno vozila sa dizel motorima.

Zakonski okvir u BiH je, kako objašnjava, dijelom usklađen sa zakonima Evropske unije, međutim njihova loša primjena i naročito gotovo nepostojeća kaznena politika za zagađivače, u najvećoj su mjeri odgovorni za teško stanje. Jedno o rijetkih preuzeća koja su kažnjena je željezara Arcelor Mittal Zenica zbog kašnjenja u implementaciji okolinske dozvole, u iznosu od 6.600 KM.

Za 5 godina do 2020. naplaćeno je ukupno 233.200 KM kazni za prekršaje onečišćenja zraka, tla i vode, te za neispunjavanje obaveza iz okolinskih dozvola. „Kantonalno tužilaštvo ovom je odlukom poslalo poruku svim zagađivačima, stranim investitorima i državnim institucijama da mogu raditi šta žele, jer za to će platiti samo simbolične prekršajne kazne u iznosu od 128 KM dnevno. Toliko vrijedi zdravlje Zeničana o kojem se niko ne brine”, napisali su iz Udruženja Eko Forum Zenica povodom obustavljanja istrage protiv privrednog društva Arcelor Mittal Zenica 2020. godine.

Federalne i kantonalne inspekcije, prema njegovim riječima, nemaju dovoljno ni ljudskih, ni tehničkih kapaciteta za ovu oblast, a godišnji iznosi koje zagađivači plaćaju Fondu za okoliš na osnovu izmjerenih emisija zagađujućih čestica su niski.

„Potpuno izostaju odgovarajuće reakcije Zavoda za javno zdravlje, kako federalnog tako i kantonalnih, koji ovaj problem uglavnom ignorišu. Kada i izađu u javnost preporuke su im često potpuno pogrešne, kao npr. stavljanje šala preko usta i uključivanje kuhinjske nape kao što je preporučivao Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo u decembru 2013. godine”, kaže Podić.

On ističe i kako je prag uzbune, odnosno granične vrijednosti u Kantonu Sarajevo za zagađenje lebdećim česticama PM10, koji iznosi 300 mikrograma po metru kubnom, ubjedljivo najviši u Evropi.
Vrijednosti PM 2.5 lebdećih čestica u decembru 2022. u Sarajevu su nekoliko dana prelazile 180 mikrograma po metru kubnom.

Preporuke SZO su da PM10 ne smiju prelaziti 50 mikrograma po kubnom metru više od tri dana u godini. Pragovi uzbuna su različiti (https://www.mdpi.com/2071-1050/13/3/1345 ) u različitim zemljama. Tako u Finskoj prag za PM10 čestice iznosi 50 mikrograma po kubnom metru čestica, u Francuskoj 80, u Norveškoj 150.
Važno je, kako objašnjava sniziti pragove i proglašavati uzbune u toku perioda kritičnog zagađenja i pridržavati se mjera u toku uzbune.

„Za vrijeme uzbuna‘, podsjeća Podić, „odigravane su fudbalske utakmice, trčao se maraton, klizališta su bila prepuna djece i omladine, radile su škole, širom grada nastavljeni su grubi građevinski radovi na brojnim gradilištima, na ulicama su potpuno nezaštićeni nastavili da rade radnici komunalnih preduzeća, poštari, policajci, radnici”.

Šta rade institucije?

Dok aktivisti upozoravaju da se na rješavanju problema zagađenog zraka radi malo ili nimalo iz institucija u Federaciji BiH tvrde da poduzimaju sve što je u njihovoj mogućnosti da riješe problem.

Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za Glas Amerike navode da u skladu sa nadležnostima u oblasti okoliša, uspostavljaju pravni okvir na polju zaštite kvaliteta zraka, zatim sistem monitoringa kvaliteta zraka, finansijski okvir kroz funkcionisanje Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, te kontrolu izvora emisija kroz sistem okolinskih dozvola.

Međutim, zbog državnog ustrojstva, poslovi unapređenja stanja kvaliteta zraka i smanjenja zagađenosti zraka su u nadležnosti deset kantona u Federaciji BiH.

Iz Federalnog ministarstva ističu kako su izvršili reviziju propisa, te da su kroz izmjene i dopune Pravilnika o načinu monitoringa kvaliteta zraka Pravilnik definiše i da kantoni mogu propisati i strožije vrijednosti ovih pragova.

„Kada je u pitanju prekoračenje graničnih vrijednosti pojedinih parametara kvaliteta zraka, pravnim okvirom je definisano da kantoni donose kantonalne akcione planove zaštite kvaliteta zraka u cilju unapređenja stanja. Kantonalne akcione planove zaštite kvaliteta zraka donijeli su Kanton Sarajevo i Zeničko-dobojski kanton”, navodi se u odgovoru Federalnog ministarstva okoliša i turizma za VOA.

U situacijama izuzetne zagađenosti, u kojima su prekoračeni pragovi upozorenja i pragovi uzbune, kantoni donose Interventni plan. Ove planove imaju Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski te Kanton Sarajevo.

Neke od mjera koje se praktikuju prilikom prelaska pragova u Kantonu Sarajevo uzbune podazumijevanju smanjenje saobraćaja motornim vozilima, zabranu korištenja čvrstih goriva, izdvanje upozorenja građanima te pomjerenje radnog vremena i nastave. Interventni planovi drugih kantona podrazumijevaju slične mjere.

Iz Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo kao dobar primjer navode projekat novčane pomoći koju pružaju prilikom zamjena peći na ugalj, priključaka na plin, utopljavanja objekata, te rekonstrukcije grijanja.

Iz tog Ministarstva kažu kako su pragovi zagađenja za koje se proglašava epizoda uzbune utvrđeni Planom interventnih mjera koji je usvojila Vlada Kantona.

Iz Vlade Tuzlanskog kantona kažu kako čine napore u smanjenju zagađenja zraka da bi se umanjile pogubne posljedice po zdravlje stanovnika te da planiraju dodjelu finansijskih sredstava općinama i gradovima u tom kantonu za projekte smanjenja zagađenosti zraka.

Riječ je o toplifikaciji, projektima energijske efikasnosti, zamjena rasvjete sa LED rasvjetnim tijelima, zamjena stolarije u javnim preduzećima, nabavka toplotnih pumpi, te ugradnje solarnih sistema.

XS
SM
MD
LG