Bajden je, tako, još jednom odbacio pozivanja bivšeg predsjednika Trampa na izvršnu privilegiju - pravo predsjednika SAD da određene povjerljive komunikacije zaštiti od sudova ili Kongresa, ukoliko je takva zaštita u javnom interesu.
Komisija Predstavničkog doma koja istražuje pobunu 6. januara zatražila je veliku količinu podataka od Nacionalnog arhiva, uključujući i predsjedničke podatke za koje Tramp želi da ostanu privatni. Dokumenta koja će sada biti predata Kongresu su zapisi o posjetiocima Bijele kuće, odnosno informacije o tome kojim pojedincima je bilo dozvoljeno da uđu u Bijelu kuću na dan pobune.
U pismu koje je u ponedeljak upućeno Nacionalnom arhivu, pravna savjetnica Bijele kuće Dejna Rejmus rekla je da je Bajden razmotrio Trampov zahtjev da te zabilješke treba da ostanu privatne, zato što je on bio predsjednik u vrijeme napada na Kapitol, ali je odlučio da to nije "u najboljem interesu Sjedinjenih Država".
Rejmus je dodala da Bajdenova administracija "dobrovoljno objavljuje takve podatke o posjetiocima svakog mjeseca", kao što je činila i Obamina administracija, te da bi prema aktuelnoj politici većina tih bilješki kod kojih se Tramp pozvao na izvršnu privilegiju, bila javno objavljena.
Trampov portparol nije odmah odgovorio na pitanje agencije AP da prokomentariše ovu odluku.
Zakon o predsjedničkim dokumentima nalaže da se sve bilješke i dokumenta jednog predsjednika i njegovog osoblja čuvaju u Nacionalnom arhivu, a odlazeći predsjednik ima obavezu da preda dokumenta toj agenciji prije odlaska s vlasti. Tramp je pokušao, ali nije uspio, da spriječi kongresnu komisiju da dobije dokumenta Bijele kuće u sporu u kome je konačnu odluku donio Vrhovni sud.
Bajden je već odbacio Trampovo pozivanje na privilegiju kada je riječ o mnogim drugim informacijama koje je tražila komisija, koja prolazi kroz taj materijal, i analizira dokumenta i svjedočenja očevidaca, uključujući i neke koji nisu bili kooperativni.
Komisija se fokusira na Trampove postupke 6. januara, kada je satima čekao da svojim pristalicama poruči da zaustave nasilje i napuste Kapitol. Istražitelje takođe zanimaju organizacija i finansiranje vašingtonskog mitinga na dan pobune, kada je Tramp svojim pristalicama rekao da se "bore svom snagom". Među pitanjima na koja se još traži odgovor je koliko je tijesna bila koordinacija organizatora mitinga i zvaničnika Bijele kuće.
Za to vrijeme, podaci o telefonskim razgovorima Bijele kuće do kojih je komisija došla do sada, ne sadrže pozive koje je Tramp obavio dok je gledao nasilje 6. januara na televiziji, niti sadrže pozive upućene direktno predsjedniku.
Taj nedostatak informacija o Trampovim ličnim pozivima je poseban izazov za istražitelje dok pokušavaju da ustanove šta je tadašnji predsjednik radio u Bijeloj kući u vrijeme dok su se njegove pristalice tukle sa policijom, probijale ograde Kapitola i poremetile potvrdu izborne pobjede demokrate Džoa Bajdena.
Postoji nekoliko mogućih objašnjenja za podatke koje nedostaju i koji, na primjer, ne dokumentuju razgovore za koje se zna da ih je Tramp vodio 6. januara sa nekoliko članova Kongresa. Poznato je da je Tramp koristio privatni mobilni telefon ili je mogao da koristi telefon nekog od svojih saradnika. Komisija i dalje dobija podatke iz Nacionalnog arhiva i drugih izvora, koji bi mogli da pruže dodatne informacije.
