VOA: Vijest dana je službeni prijem BiH kao kandidata za ulazak u EU. Još prije par mjeseci ste spomenuli da trenutna geo-politička situacija može voditi bržoj kandidaturi - no pitanje je šta će se konkretno promijeniti u BIH s ovom odlukom, i šta se to dogodilo u samoj zemlji da je Uniju navelo na odluku?
Bassuener: „Mislim da odluka uopšte nije bila motivisana internom dinamikom progresa i vjerujem da je i sama Evropska unija morala da objasni da ovo nije nagrada za uspjeh političara, nego za narod. Međutim, to jeste nagrada za političare. Ovdje se zloupotrebljava jedan opravdan osjećaj očaja kod prosječnih građana, koji vape za bilo čim što izgleda kao korak naprijed. Vidjeli smo ovo i ranije, gdje se deklarativno spominje progres, a u stvari dolazi do regresije - a zašto bi se političari promijenili kada ih se nagrađuje za regresiju”.
VOA: Postoje podaci koji ukazuju na to da je Bih nakon rata naovamo primila ogromne fondove od medjunarodne zajednice, no brojne procjene ukazuju na to da je oko 70 posto tih fondova namijenjenih za re-izgradnju otišlo u privatne džepove. Sada će stizati novi fondovi ali na koji način se može osigurati odgovornije i transparentnije trošenje evropskih razvojnih fondova sa istim političkim establišmentom?
Bassuener: Osim ako se uvedu posebne mjere, nema indikacija da će se ovim fondovima raspolagati išta odgovornije nego prethodnim infuzijama novaca. Fundamentalna stvar ovdje je da međunarodni akteri ovdje kupuju, tj. iznajmljuju na određeno vrijeme, jedan socijalni mir, jer ono što oni stvarno žele je pacifikacija, i također legitimiziraju trenutnu vlast, umjesto da promijene sistem koji podržava korupciju. Mi smatramo da je ovo samo produbljuje krizu, kao što je to učinila i promjena izbornog zakona, samo dalje pospješuje ovaj oligarhijsku neodgovornu politiku u kojoj se novac posuđuje u ime naroda, a narod nije korisnik tih fondova Upravo iz tog razloga je moj kolega napisao članak , a mi ga podržavamo u tom mišljenju, u kojem tvrdi da se ovim ta rupa pravi samo dubljom, jer ti fondovi nisu pozajmice koje se moraju vratiti.
VOA: U vrijeme dok su bile kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, zemlje kao što su Hrvatska i Rumunija su zaista morale pokazati konkretne rezultate borbe protiv korupcije, te je jedan broj visokorangiranih korumpiranih političara doista završio u zatvoru prije pridruživanja Uniji.Da li se tako nešto može očekivati u BiH?
Bassuener: Moralo bi se očekivati, ali bi to značilo da pravosuđe, koje je podređeno političkim interesima, mora pokazati odlučnost i moć…Evropska Unija za svaki naredni val kandidatura pooštrava mjere, tako da se možete lažno prikazivati sve dok ne dodje do konkretnog članstva , i dok druge članice Unije ne donesu sud o tome je li neka zemlja spremna za puno članstvo Ja za sada nemam povjerenja u to da ćemo vidjeti tu čistku u BiH , barem ne za one koji povlače poteze. Povrh toga, ovo je jedan sistematski problem, i kao što mi kažemo na engleskom, to vam je kao pucanje u lavor pun riba. Dakle, ako vam je korupcija cilj, i u tom pravcu pucate, ne možete promašiti, jer ovaj sistem je takav da omogućava korupciju - a mi se nismo s tim još uvijek sučelili.
VOA: Hoćete reći da je ovo praktički samo kandidatura, ali da nema nikakve veze sa članstvom? Nema članstva dok se ne dogode konkretne sistemske promjene?
Bassuener: Upravo tako.
VOA: Sve promjene koje smo do sada vidjeli u BiH su više u cilju potpore stvarima kakve su sada, nego stvarne promjene. Neke čak vode produbljavanju nacionalizma, ili njegovom poticanju - recimo poput sistema Dvije škole pod jednim krovom što ne doprinosi civilnom društvu, društvu kakvo je potrebno za konačno članstvo. Kako se takva situacija može prevazići ?
Bassuener: Vi ovdje imate dvije stvari, kao prvo šta termin Civilno društvo znači u BiH. To se po mom išljenju mora ponovno definirati. Mnogi u BiH koji promoviraju , bilo u društvenom ili političkom smislu, taj termin, nisu zapravo ništa uradili da bi taj prostor civilnog bio što je moguće sveobuhvatiniji, inkluzivniji. Debati civilnog nasdprav etničkog moram nazvati sterilnom debatom.
VOA: Moram vas prekinuti na trenutak, no, ono što se čuje jest Oh, BiH nije spremna, medjutim, ko je konkretno odgovoran da odluči je li BiH spremna ili ne: je li to Washington, ili EU, je li to Visoki predstavnik, ili možda sami gradjani BiH?
Bassuener: To bi trebali biti gradjani BiH, bez obzira kako sami sebe nazivali ili smatrali - jer ne treba apsolutna većina da bi dogovor o pravilima i zakona bio važeći u jednoj zemlji. Mi takvu debatu imamo i u Sjedinjenim Državama, mnoge drudge demokracije imaju taj problem. Gotovo da sam potpuno siguran da gradjani BiH medjusobno mogu pronaći Modus Vivendi - no za sada te odluke donose isključivo ljudi koji su na vlaasti, i mi s njima suradjujemo. Ideja je da bismo mi trebalo njih voditi, medjutim, oni nas, medjunarodnu zajednicu koja pokušavama pomoći, vode u tim odlukama. Mi smo u posljednjijh nekoliko mjeseci produbili sistem oligarha posebno promjenom u izbornom zakonu. No - potvrdjivati ideju, tvrdnju da se sistem ne mora fundamentalno promijeniti da bi zemlja krenula naprijed , je apsolutna iluzija, potpuna neistina. To zapadnim zemljama u stvari samo kupuje vrijeme
VOA:Vrijeme za šta?
Bassuener: Da se bave drugim problemima, recimo geo-političkom krizom u Ukrajini. Oni koji drže vlast diljem tog regiona , oni znaju da sada imaju vremena, oni su ti koji odredjuju uvjete naše uključenost, ne odredjujemo ih mi. I to usprkos činjenici da zapad ima mnoga orudja na raspolaganju koja bi mogla biti itekako moćna kada bismo ih upotrijebili. Čak ni one stranke u BIH koje stoje na osnovi da nisu etničke, do sada nisu istinski pokušale da promijene sistem. Evo na primjer, složio bih se sa jučer objavljenin člankom koji je napisao, ali, on je politička figura od 2006., dakle već godinama, i jako me zanima da čujem šta je to on uradio da bi se formiralo gradjansko tijelo u narodu potrebno za civilno društvo za koje on tvrdi da se zalaže. Ja jednostavno ne vidim da iti jedan politički segment trenutno daje viziju jedne alternativne države.
VOA: Šta se najbolje može očekivati za BiH, ko možda ima najbolju viziju za budućnost i želju da tu viziju ostvari?
Bassuener: Mislim da elementi za to postoje kod ljudi koji su već ranije poduzimali akcije , kao na primjer, akcije za spriječavanje degradacije prirodnog okoliša, koji su preduzimali akcije za poboljšanje svojih lokalnih zajednica. To je jedna vrsta otpora , i odredjeni broj puta se pokazala vrlo uspješnom. Medjutim, takvi elementi se moraju medjusobno povezati, da bi postali jedinstvena alternativna vizija bolje budućnosti zemlje. Te uvezane vizije još uvijek nema. Barem je nam na državnom nivou, nema poličkih eksponenata koji nose drugačiju viziju koja se zasniva prvenstveno na odgovornosti političara.
…Ljudi se mogu uvijek zajedno mobilizirati ako dijele mišljenje o onome što NE žele. Odatle se može početi. Ali, mora se imati jasan cilj o tome šta se đeli, ako se đeli bilo kakav rezultat. Ja vjerujem da BiH ima ogroman potencijal da bude ono što se obično naziva normalna zemlja, ali gradjani BiH moraju jasno odrediti šta je to, moraju re.definirati gradjanske ciljeve i kako do njih doći. To ne sme biti nešto što nacionalisti mogu lako zakamuflirati, i ponuditi kao svoju ideju - to mora direktno uključiti ljude sa Širokog Brijega, Gradičke , sa svih mjesta…Jer, ako oni budu vjerovali da su isključeni, nikakva se promjena neće moći dogoditi.
VOA: Gdje leži optimizam?
Bassuener: Moj optimizam leži u tome da većina gradjana BiH s kojima sam ja razgovarao, znaju tačno kako se igra odvija. Znaju tačno kako to utječe na njihove individualne živote. Svaki od njih vam može bez grepke izrecitirati šta je sve pogrešno u zemlji, i kako to pogadja njih i vrijedja njihovo dostojanstvo na dnevnoj osnovi. Problem sa medjunarodne strane je da mi ne činimo sve što možemo kako bi ti ljudi imali priliku da razviju te alternativne ideje. Medjutim, to bi vodilo destabilizaciji trenutnog stanja i Zapad to ne želi. Čovjek se mora upitati zašto je više optimizma bilo 2005, 2006, nego sada? Ja vjerujem da odgovor leži u činjenici da je primarnim korisnicima Dejtonskog sporazuma dozvoljeno da operiraju bez ikakvih ograničenja, bez ikakve odgovornosti. Nema napretka ukoliko to i dalje ostane slučaj.
