Univerzitet u Banjaluci osnovan je prije tačno 43 godine. Nakon skoro pola vijeka postojanja Banjaluka je postala univerzitetski centar Republike Srpske, koji danas ima 17 fakulteta/akademiju i Institut za genetičke resurse, ali iz godine u godinu sve manje studenata. Prilagođavanje studijskih programa tržištu, prema mišljenju čelnih ljudi Univerziteta, moglo bi umanjiti negativan trend. Mladi, međutim, ističu da je ovo samo jedan od problema zbog kojeg ne žele da studiraju u svojoj zemlji.
Banjalučanka Tea Vranješ nakon završene srednje škole - Katoličkog školskog centra 'Bl. Ivan Merz' u Banjaluci, odlučila je da školovanje nastavi u Sloveniji. Svoje brucoške dane provodi na Univerzitetu u Kopru na Fakultetu za humanistične studije, medijski smjer. Bilateralni ugovor koji je ova zemlja obnovila sa BiH, omogućio joj je besplatno školovanje, dok bi u svom gradu morala da plaća školarinu.
Prema njenim riječima, većina mladih u Republici Srpskoj razmišlja na sličan način - ako već imaju mogućnost da dobiju kvalitetno obrazovanje i diplomu priznatu od EU zašto da to ne iskoriste. Ako se tome doda činjenica da tokom studija imaju mogućnost zapošljavanja, sigurno će imati i nakon završenog fakulteta, što u BiH nije slučaj.
'U Sloveniji su predavanja kvalitetnija, imamo dosta prakse, a i način rada profesora je bolji i uopšte njihov pristup studentima. Slovenija ima odlično organizovan sistem zapošljavanja studenata, koji je prilagođen njihovim obavezama i slobodnom vremenu. Ovdje studenti imaju sve privilegije od besplatnog školovanja do hrane, prevoza i sl. Prije svega, BiH treba mladim ljudima da ponudi makar približne mogućnosti koje nude države EU. Potrebno je napraviti promjene u sistemu obrazovanja i zapošljavanju, da bi studenti uopšte razmišljali da ostanu u BiH', ističe Tea Vranješ za Glas Amerike.
Njenu priču djelimično potvrđuju i podaci sa upisnih rokova na 17 fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Na prvu godinu prvog ciklusa studija, u akademskoj 2018/19. godini, nakon tri upisna roka, upisano je ukupno 1916 studenata, što je 1247 studenata manje u odnosu na planiranih 3163 studenta. U poređenju sa prethodnom godinom upisano je 360 studenata manje.
'Upisne kvote su formirane na fakultetima, a procjenu broja studenata koji bi trebalo da budu upisani vršili su dekani i vijeća fakulteta pojedinačno. Očekivali smo da će broj studenata u odnosu na prethodnu akademsku godinu biti nešto manji i to se i obistinilo. Ovaj broj slobodnih mjesta je pokazatelj da nismo na adekvatan način planirali upisne kvote' kaže za Glas Amerike prof. dr Radoslav Gajanin, rektor Univerziteta u Banjaluci, koji smatra da je neophodno da se Univerzitet i fakulteti aktivno posvete modernizaciji studijskih programa, kako bi izazvali veće interesovanje studenata.
'Upisnu politiku treba prilagoditi potrebama privrede, te promovisati studijske programe za koje tržište rada pokazuje ogromno interesovanje. To su svakako programi na Rudarskom fakultetu i generalno na tehničkim fakultetima. Naročitu pažnju treba usmjeriti na industriju, poljoprivredu, šumarstvo i preradu drveta, prehrambenu industriju, transportne i uslužne djelatnosti, informacione tehnologije, ali i druge oblasti koje ovdje nisu navedene, a mogu biti od značaja na osnovu uvida u potrebe na tržištu', kaže rektor Gajanin, i dodaje da je kreiranje i inovacije studijskih programa potrebno izvršiti u saradnji sa Vladom, resornim ministarstvima, Privrednom komorom Republike Srpske, Zavodom za statistiku, Zavodom za zapošljavanje, te privrednicima.
On ističe da je više faktora koji utiču na manji broj studenata, od negativnog prirodnog priraštaja do migracija, odlaska mladih i sl. - sve je manje upisanih učenika u prve razrede osnovnih škola, a to se kroz određeno vrijeme osjeti i u visokom obrazovanju.
Doc. dr Vlade Simović sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci ističe da nije mali broj onih koji odlaze zbog opšteg društvenog ambijenta i koji osjećaju da je Bosna i Hercegovina na periferiji svijeta koji se dinamično razvija i žele da uhvate korak sa njim.
'Mislim da je potrebno izvršiti promjenu opšteg diskursa koji će se iz jednog mentalnog sklopa zatvorenosti okrenuti ka konceptu otvorenog i liberalnijeg diskursa. Ovo ne znači uništavanje onih dobrih vrijednosti koje su dio naše autohtonosti. Naprotiv, upravo te stare dobre vrijednosti treba da probudimo i predstavimo ih svijetu. To su vrijednosti rada, moralnosti, solidarnosti i tolerancije', objašnjava Simović za Glas Amerike.
On upozorava da treba biti oprezan i kod prilagođavanja studijskih programa tržištu rada, jer ne možemo ljude koji studiraju jezik i književnost da pretvorimo u informatičare, hemičare ili fizičare.
'Očekivati da ćemo uspjeti da napravimo profitabilnim neke struke poput srpskog jezika, istorije, filozofije, sociologije i sličnih nauka nije realno, a ako jednom društvu ukinete ove studije ono postaje društvo bez društvenosti i identiteta, društvo robota. Za početak treba odrediti koje su to nauke koje mogu da budu tržišno prilagodljive, a koje su one koje društvo treba da finansira i održava', ističe Simović i naglašava da je svakako važno da se postojeći nastavni kadar dodatno edukuje i da odlazi na usavršavanja u inostranstvo.
'Birokratizacija univerziteta koja je na djelu je nešto što treba promjenu. Strukture univerziteta je potrebno pojednostaviti, a posebno procese donošenja odluka i prilagođavanja tržištu rada. Novi zakonski akt o ovoj oblasti je neophodan, ali on treba da bude izraz društvenih potreba i društvenog konsenzusa' kaže Simović.
Reforma obrazovanja jedini izlaz
Studenti koji su odlučili da se školuju u svojoj zemlji, smatraju da individua koja ima želju da se obrazuje i napreduje može to da ostvari bilo gdje. Među njima je i jedna od najboljih studentkinja Univerziteta u Banjaluci, Milijana Vulin, koja trenutno pohađa master studije razredne nastave na Filozofskom fakultetu, a zbog odličnog prosjeka - 9,96 odlikovana je i Zlatnom značkom. Kako ističe, zadovoljna je kvalitetom školovanja koje je dobila u Banjaluci, izuzetno cijeni svoje profesore, i nada se da će dobiti priliku da i sama obrazuje i vaspitava buduće generacije. Ukoliko, ipak, ne uspije da se profesionalno ostvari u svojoj zemlji, posao će svakako potražiti u inostranstvu.
'Odlazak mladih ljudi je uzrokovan činjenicom da je posao dosljedan svom obrazovanju lakše pronaći u inostranstvu. Razlog zbog kojeg smo došli u ovu situaciju jeste činjenica da se u našem društvu pojavljuje veliki broj privatnih fakulteta koji „štampaju“ diplome i naša najveća nesreća je da takve diplome postaju cjenjenije na konkursima od onih koje su stečene na javnim fakultetima. Mi danas imamo situaciju kada je svaki drugi profesor razredne nastave zaposlen u osnovnim školama diplomirao na privatnom fakultetu, a masa mladih i talentovanih učitelja, sa prosjekom iznad 9, diplomci javnih univerziteta, provedu život čekajući na svoju priliku. Reforma u obrazovanju je svako rješenje koje je jedini izlaz iz ove teške situacije', ističe Vulinova.
Prema njenom mišljenju, novi pravilnici o načinu zapošljavanja bi promjenili situaciju, jer ćemo u suprotnom ostati zemlja koja će obrazovati izuzetne stručnjake za potrebe tržišta rada najrazvijenih zemalja Evrope i Amerike.
'Trebamo poštovati činjenicu da je najveći uspjeh jedne države da najuspješnijim ljudima pruži priliku da ono što su stekli tokom svog obrazovanja iskoriste baš u svojoj zemlji', smatra Vulinova.
Rektor Gajanin, takođe, ističe da su Univerzitet i fakulteti zaduženi da školuju buduće nosioce društvenog i ekonomskog napretka u svim djelatnostima.
'Izlazni profili Univerziteta treba da budu samostalni, produktivni, osposobljeni vještinama, znanjima iz odgovarajućih oblasti, kako bi bili spremni da se aktivno uključe u rad i doprinesu napretku Republike Srpske. Smatram da permanentno trebamo kao akademsko osoblje Univerziteta raditi na unapređenju kvaliteta i efikasnosti u nastavnom i naučnom radu', zaključuje Gajanin.
Kvalitet u nastavnom radu Tea Vranješ sa početka priče već sad će dobiti na Univerzitetu u Sloveniji. Ne žali što je odustala od školovanja u svojoj zemlji, a njenu odluku teško bi promijenilo prilagođavanje studijskih programa tržištu rada. Ipak, strategija kojoj teži rektor Gajanin i osoblje Univerziteta sigurno je korak naprijed, ali ukoliko se u ovaj proces aktivno ne uključe i druge nadležne institucije sve bi moglo da pričeka neko drugo vrijeme. Do tada, nove generacije studenata bolje uslove studiranja, ali i budućeg života, nastaviće da traže u drgim zemljama.
