Američko-kineski odnosi u protekloj su se godini suočili s nizom izazova. Veze između dvije najveće ekonomije svijeta bile su testirane više nego ikada ranije. William Ide osvrće se na to kako je održavanje dobrih bilateralnih odnosa sve teže i zašto analitičari kažu da će se takav trend najverojatnije nastaviti.
Prošla godina započela je pogoršanjem američko-kineskih odnosa. Peking je prekinuo vojne veze s Washingtonom nakon što su Sjedinjene Države sklopile s Tajvanom sporazum o prodaji oružja i nakon što je Internet tvrtka Google objavila da je bila meta sofisticiranog hackerskog napada koji je pokrenut iz Kine. U veljači američki predsjednik Barack Obama sastao se s tibetanskim duhovnim vođom Dalaj Lamom unatoč snažnim prosvjedima Pekinga.
Zbog toga je došla u pitanje nazočnost kineskog predsjednika Hu Jintaoa na Summitu o nuklarnoj sigurnosti koji je sazvao predsjednik Obama. Na kraju, kineski je čelnik ipak sudjelovao u radu tog skupa. Odnosi između dvije zemlje sve su više pomiješani, složeniji i dalekosežniji. Cheng Li iz organizacije Brookings Institutions iz Washingtona kaže da su američko-kineski odnosi “paradoks”: "Radi se o paradoksu nade i straha, paradoksu napretka i velikih problema, paradoksu povjerenja i moguće katastrofe."
Premda su dvije zemlje pronašle načina za suradnju u 2010. godini po pitanju alternativne energije, sukobile su se oko vrijednosti kineske valute i drugih trgovinskih pitanja. Bonnie Glaser iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu kaže da je Sjedinjenim Državama i Kini bilo teško pronaći načine za suradnju. Radilo se o godini, dodaje, punoj incidenata koji su izazvali trvenje između dvije zemlje. "Vjerujem da su obje strane uvidjele da je teško voditi odnose i držati ih pozitivnima. S posjetom kineskog predsjednika Hu Jintaoa u siječnju otvara se izazov za obje zemlje. Pitanje je – što je pozitivna priča u tom odnosu? Koja su pitanja na kojima možemo surađivati?" - kaže Bonnie Glaser.
Ona dodaje da su napetosti na Korejskom poluotoku i pronalaženje načina za nošenje sa Sjevernom Korejom i njenim provokativnim akcijama tijekom protekle godine primjer pomanjkanja suradnje između Kine i Sjedinjenih Država: "Od potapanja južnokorejskog broad Cheonan u ožujku, kineska nevoljkost da upre prstom na Sjevernu Koreju i osudi je kao izazivača krize, njena nevoljkost da prozove Sjevernu Koreju u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, to je negativna priča američko-kineskih odnosa."
Još jedna točka neslaganja je Južno kinesko more na koje Kina polaže pravo. Sjedinjene Države ponudile su posredovanje u prijeporu između Kine i njenih južno-azijskih susjeda no Kina je odbacila tu ponudu. Mjesec dana kasnije Peking je objavio da upućuje podmornicu na dno Južnog kineskog mora kako bi se tamo postavila kineska zastava. Bonnie Glaser kaže da to služi kao podsjetnik na rastući vojni status Kine te kao istančana poruka drugim zemljama koje imaju pretenzije u regiji: "Činjenica da Kinezi imaju mogućnost da to učine signal je susjedima da su napredniji od svih drugih koji polažu pravo na Južno kinesko more te da stoga druge zemlje moraju uzeti u obzir odnos sile kad govore s Kinezima o tom pitanju."
Pretežito nepogođena globalnom financijskom krizom Kina je postala prodornija po pitanju svojih globalnih nakana što izaziva globalnu bojazan. Kako kaže Cheng Li iz organizacije Brookings Institution Kina i Sjedinjene Države su na opasnom putu: "Oni koji vjeruju da je kineska prijetnja stvarna pronaći će razloga za takvo vjerovanje. Istodobno, oni koji smatraju da Sjedinjene Države žele ograničiti Kinu onda će vremenom potvrditi takvo razmišljanje. U tome leži opasnost, a ta opasnost dodatno se pojačala u 2010. Mislim da se ostatak svijeta treba pomiriti s rastom Kine zato što razdoblje kineskog slušanja lekcija Zapada dolazi kraju."
Analitičari primjećuju da se s rastom globalnog kineskog utjecaja povećavaju i njene odgovornosti kao igrača na svjetskoj pozornici. Sophie Richardson direktorica je za Aziju pri organizaciji Human Rights Watch u New Yorku. Ona kaže: "Napredak kakav vidimo u Kini, u smislu infrastrukture, ekonomije i donekle društvenih sloboda, je izvanredan. To je rezultat jasnog opredjeljenja kineske vlade. No taj trend ne prate temeljna građanska i politička prava. I to je rezultat izbora kineskih vlasti."
Analitičari kažu da s povećavanjem kineske ekonomske i političke sile dolazi i do većih očekivanja od Pekinga kako kod kuće tako i u inozemstvu. Peking, tvrde analitičari, ima izbor da reagira na takva očekivanja ispunjavajući ih ili ignorirajući.
