Linkovi

75 godina otkako je dnevnik Ane Frank svijetu počeo otkrivati holokaust


Prošlo je 75 godina otkako je Anne Frank počela pisati dnevnik o tome kako je život izgledao pod nacističkom dominacijom 40-tih godina u Evropi. Kako izvještava novinar Glasa Amerike Anush Avetisyan, riječi mlade Anne su rani dokazi holokausta.

Ana Frank je bila tinejdžerka u Holandiji kada je prvi put počela pisati dnevnik kojeg je dobila kao poklon za svoj 13-ti rođendan. Ona i njena obitelj su se tu preselili iz Frankfurta nakon što je Hitler došao na vlast. Počela je pisati dnevnik samo nekoliko sedmica prije 5 jula 1942, kada je njenoj obitelji rečeno da će biti prebačena u koncentracioni logor Westerbork.

Prve stvari koje je u dnevniku napisala prije 75 godina pokazuju zadnji tračak normalnog života--djevojčice sa prijateljima, društveni planovi i obilje hrane. A zatim taj normalni život brzo prerasta u svijet u kojem se mora sakrivati. Jedna soba u Amsterdamu je postala sklonište za Aninu obitelji i još nekoliko Jevreja. Jedna polica za knjige je sakrivala vrata prema sobi u kojoj je Ana provodila sate pišući pisma svojoj imaginarnoj prijateljici Kitty. Kao svaka tinejdžerka, ona piše o svim svojim nevoljama, o ljubavi i obitelji, ali i hrani koje je bivalo sve manje.

Kada padne mrak, često vidim duge redove ljudi, nevinih ljudi, sa djecom koja plaču, i koji hodaju po naređenju nekolicine muškaraca koji ih zlostavljaju i tuku sve dok skoro ne padnu. Niko nije pošteđen. Tu su bolesni, stari, djeca, bebe, trudnice--svi hodaju ka svojoj smrti, pisala je Ana Frank.

Ona je zadnji puta pisala u dnevnik 1 augusta 1944. Svako ko se krio u toj zgradi je pronađen, uhapšen i poslat u koncentracioni kamp. Umrla je u martu 1945.

Na neki način tu je rečenica koja se najčešće citira u kojoj Ana kaže Usprkos svemu, još uvijek vjerujem da su ljudi dobri u dubini svog srca. Tu vidimo da je ona na sve gledala ružičasto. Ali kada čitate dnevnik znate da je ona zapravo bila svjesna nepravde onoga što joj se dešavalo, kaže Edna Friedberg, kustosica muzeja holokausta.

Anin otac, Otto Frank, jedini član obitelji koji je preživio holokaust, odlučio je objaviti Anin dnevnik kao dokaz da je njegova kćerka živjela, voljela i nadala se. Ana je postala glas 6 miliona Jevreja, žrtava holokausta. 75-godišnja Louisa Lawrence Israels je preživjela. Ona je kao beba živjela u istoj ulici kao i Ana u Amsterdamu. Ali cijeli je život morala odgovarati na pitanje kako se osjeća jer je preživjela, dok Ana Frank, koja je živjela u susjedstvu, nije.

Žao mi je da sam bila jedna od sretnih, jer smo bili u mogućnosti preživjeti. Jako mi je žao da ona nije preživjela. Sjećam se kada sam odrastala i kada je njen otac objavio njen dnevnik, cijela ga je Holandija mrzila. U to vrijeme niko nije želio o tome govoriti. Sada shvatam koliko je to važno bilo, jer ostatak svijeta zaista nije vjerovao da se to desilo. Dnevnik je počeo s otkrićem priče o tome, osobito za Ameriku. Dnevnik te djevojčice je svijetu poručio da mora vjerovati da se to dogodilo, kaže Louise Lawrence Israels.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG