Predsjednička fondacija Ronald Reagan i druge pristalice projekta godinama su vršile pritisak na berlinske vlasti da podignu statuu na javnom mjestu, pošto su zvaničnici Berlina to uporno odbijali navodeći da su mnogi faktori i ljudi učestvovali u padu Berlinskog zida 9. novembra 1989.
Reaganove pristalice konačno su prihvatile da se statua postavi u kompleksu ambasade, koja je formalno američka teritorija u srcu Berlina.
Američki državni sekretar Mike Pompeo prisustvovao je otkrivanju spomenika u petak, nazvavši to "monumentalnim trenutkom".
Statua predstavlja Reagana dok drži govor 1987. u kojem je pozvao tadašnjeg sovjetskog predsjednika Mihajla Gorbačova da "sruši ovaj zid".
Dvije godine kasnije, zid je počeo da se obara uz direktan televizijski prijenos.
Poslije iznenadne objave jednog istočnonjemačkog zvaničnika da će istočnjacima biti dozvoljeno da putuju na zapad, što je odmah stupilo na snagu, Berlinci su uzeli čekiće i krenuli da sami ruše betonsku barijeru.
Direktan prijenos širom svijeta
Lori Farmer iz Silver Springa, u Marylandu, u to vrijeme bila je tinejdžerka. Sjeća se kako je gledala prijenos preko televizije.
"Kad sam vidjela ljude kako igraju proslavljajući rušenje zida, bila sam na ivici suza. Bila sam daleko, ali vidjeti betonski zid u komadićima učinilo je da se osjećam sjajno", rekla je ona.
Jessica Greene iz Morristowna, Tennessee, takođe je bila tinejdžerka dok je gledala prijenos rušenja zida preko televizije.
"Osjetila sam takvu nadu", kaže ona. "Tako sam željela dio tog zida."
Michelle Adams iz Atlante, u Georgiji, studirala je u Velikoj Britaniji, dovoljno blizu da bi mogla da ode do Berlina. Opisala je svoju brzinsku posjetu Berlinu u januaru 1999:
"Prošli smo preko kontrolnog punkta Charlie u danu koji je bio jedan od posljednjih sa postojanjem pasoških kontrola", ispričala je ona opisujući mračne ulice Istočnog Berlina i prirustvo istočnonjemačkih vojnika.
Vratila se u Berlin posije više od decenije i ostala iznenađena koliko se toga promijenilo.
Gerry Kutz iz Falls Church, u Virginiji, živjela je u Aachenu u Njemačkoj, kad je zid srušen. Sjeća se da je strahovala od poplave "Osisa" (sleng termin nastao od njemačke reči za istok, "ost") u Zapadni Berlin.
"Niko nije očekivao da bi ljudi sa Istoka odmah mogli da pohrle na Zapad", nastavila je ona. "Niko nije vodio računa o cijeni koju su morali da plate ljudi na Zapadu."
Kutz ukazuje na problem zbog načina na koji Amerikanci katkad shvataju pad Berlinskog zida. Uprkos dramatičnim promjenama, to nije bio srećan završetak koliko početak novog, komplikovanog poglavlja.
"Glavni problem ujedinjenja"
Novinarka Anja Gerz sada je na putu u Sjedinjene Države, gdje govori o svojoj knjizi "Istok je osjećaj" i o svojim razgovorma sa bivšim istočnim Njemcima, koji i dalje osjećaju podjelu, koju je značio zid, 30 godina pošto je srušen. Navela je da je Istočnu Njemačku absorbovao Zapad, dok su zakoni i organizacija ostali na snazi.
"Iz današnje perspektive", kaže Gerz, "to je bila glavna greška ponovnog ujedinjenja".
Gerz kaže u svojim pripremljenim navodima da je društveni pritisak na istočne Njemce možda čak i doprinio porastu desničarskog raspoloženja na Istoku, gdje krajnje desna stranka AfD, od 2017. najveća opoziciona stranka u njemačkom parlamentu, ima bazu svoje podrške.
"Ako danas, 30 godina nakon pada Zida, vidimo da, posebno u Istočnoj Njemačkoj, ljudi daju svoj glas desnici na izborima, to takođe može da ima neke veze sa činjenicom da ovi ljudi osjećaju da nikoga nije briga za njih i njihove priče već 30 godina", kaže ona.
"Mentalni zid preživio je poslije pada fizičkog zida“, kaže Dean Smith, Amerikanac koji je studirao u Njemačkoj u godinama oko ujedinjenja.
"Kao da je fizička podjela još tu i kao da daje ljudima referentnu tačku za prepoznavanje ili opravdanje razlika između dvije kulture - istočne i zapadne".
Smith se takođe vratio u Berlin poslije više decenija i bio šokiran promjenama.
"Bio sam kao riba na suvom", kaže on. "Bio sam van sebe."
Uprkos šoku i teškoćama zbog promjena, postoji široki konsenzus da je ponovo ujedinjena Njemačka bolja od podijeljene.
Studija istraživačkog centra Pew, objavljena početkom ove godine, pokazuje da se mnogo više stanovnika bivše Istočne Njemačke nada u bolju budućnost u 2019. godini u odnosu na 1991. godinu.
