Linkovi

Analize i istraživanja

Američki sekretar za odbranu naredio analizu načina na koji vojska rješava seksualne napade

Newly confirmed U.S. Defense Secretary Lloyd Austin arrives to begin his first day in office at the Pentagon in Arlington, Virginia, U.S., January 22, 2021. REUTERS/Tom Brenner

Sekretar za odbranu Lloyd Austin, u svojoj prvoj direktivi od stupanja na dužnost, dao je svojim najvišim zvaničnicima rok od dvije sedmice da mu pošalju izvještaje o programima prevencije seksualnih napada u vojsci, kao i procjenu što je uspješno urađeno, a što nije.

Austinov dopis, od subote, ispunjava obvezu koju je dao senatorima prošle sedmice tokom saslušanja o potvrdi. Obećao je da će se odmah pozabaviti problemima seksualnih napada i uznemiravanja u vojničkim redovima.

"Ovo je pitanje liderstva", rekao je Austin u svom dopisu ispisanom na dvije stranice. "Mi ćemo biti lideri."

Senator za senatorom zahtijevao je da sazna šta Austin planira da učini u vezi s problemom s kojim su se odbrambeni i vojni lideri borili godinama. Izvještaji o seksualnim napadima neprestano su rasli od 2006. godine, prema izvještajima odjela, uključujući skok od 13% u 2018. i porast od 3% u 2019. Podaci za 2020. godinu još nisu dostupni.

Povećanje 2018. godine podstaklo je ljutnju Kongresa oko tog pitanja, a zakonodavci su u više navrata pozivali na akciju, uključujući promjene u Zakoniku o vojnoj pravdi.

"Saglasni ste da ne možemo nastaviti raditi na isti način na koji smo radili prethodnu deceniju?", rekla je senatorica Kirsten Gillibrand, iz New Yorka, tokom saslušanja o potvrdi Austina. "Mogu li računati na vašu opredjeljenost da budete neumoljivi po tom pitanju dok ne zaustavimo pošast seksualnog nasilja u vojsci?"

Austin se usaglasio rekavši senatorima: "Ovo započinje sa mnom i možete računati na mene da ću se tome posvetiti prvog dana."

Tehnički, direktiva je stigla drugog dana. Austin je u Pentagon stigao u petak nešto poslijepodne, ali prve sate na funkciji šefa odbrane proveo je na sastancima s ključnim liderima do prelaska na svoj novi posao. U subotu je ponovno bio u Pentagonu, obavljajući pozive sa kolegama širom svijeta, te je potpisao dopis.

Tokom saslušanja, ali i u dopisu, Austin je priznao da se vojska već dugo bori s ovim problemom, ali mora učiniti više.

Direktiva je pozvala svakog lidera da dostavi sažetak mjera koje se tiču seksualnih napada i uznemiravanja, a koje su poduzeli u posljednjih godinu dana i koja su se pokazala obećavajućim, kao i procjenu onih koje nisu. Zatražio je relevantne podatke tokom posljednje decenije, uključujući napore za podršku žrtvama.

"Uključite u svoje izvještaje razmatranje novih pristupa bilo kojem od ovih područja", rekao je, dodajući da se "ne smijemo bojati da postanemo kreativni."

Austin je rekao da sljedećih dana planira biti domaćin sastanka s visokim zvaničnicima.

Nate Galbreath, vršilac dužnosti direktora Ureda za prevenciju i odgovor na seksualne napade u Pentagonu, rekao je prošlog aprila da je oprezno optimističan da niži porast u 2019. sugeriše trend smanjenja napada. Međutim, rekao je da je to previše teško reći, jer se seksualni napadi znatno manje prijavljuju.

Galbreath i lideri vojne službe tokom godina konstantno su radili na novim programima, uključujući povećano obrazovanje i osposobljavanje, kao i napore da se ohrabre pripadnici službe da intervenišu kada uoče lošu situaciju. Prošle godine zvaničnici su najavili novi potez da se iskorijene serijski prestupnici.

Mnoge žrtve ne podnose krivične prijave, što znači da istražioci ne mogu progoniti te navodne napadače. Prema novom sistemu, žrtve koje ne žele podnijeti javnu krivičnu prijavu potiču se na povjerljivo pružanje detalja o svom navodnom napadaču kako bi istražioci mogli vidjeti jesu li bili umiješani u druga krivična djela.

Galbreath i drugi takođe su tvrdili da je, barem na početku, porast prijava bio dobar znak, jer je pokazao da su žrtve spremnije istupati, sugerišući da su postale sigurnije u pravosudni sistem.

See all News Updates of the Day

Izvještaj : Raspad Jugoslavije okončati tamo gdje je počeo - na Kosovu

Naslovnica izvještaja Škole naprednih međunarodnih studija vašingtonskog Univerziteta Džons Hopkins i Vilson centra (fotografiju ustupio izdavač)

Strategija konvergencije, odnosno postepenog približavanja suprotstavljenih stavova i mišljenja, putokaz je koji bi trebalo koristiti u rješavanju višedecenijskog spora Kosova i Srbije – a dugoročnije takav pristup doprinio bi stabilizaciji širom Zapadnog Balkana.

To su prijedlozi koje su u novoobjavljenom izvještaju “Od krize do približavanja - strategija za borbu protiv nestabilnosti na Balkanu na njenom izvoru” prezentovali Škola naprednih međunarodnih studija vašingtonskog Univerziteta Džons Hopkins i Vilson centar - jedna od američkih prestižnih akademskih instutucija.

Kako je navedeno u tekstu, izvještaj čiji su autori stručnjaci iz više zemalja, nudi strategiju za preokret – ne samo u vezi sa, kako je ocijenjeno, uznemirujućim pogoršanjem stanja na Balkanu već i rastućeg ruskog i kineskog uticaja u tom regionu.

U srži strategije je jasan argument: trodecenijski raspad Jugoslavije potrebno je da se okonča tamo gdje je i započeo – na Kosovu. To se odnosi i na krizu koja se i dalje odvija u Bosni i Hercegovini. Američke sankcije uvedene početkom januara, čak i ako se prošire na širi spektar korumpiranih ličnosti u zemlji, neće riješiti decenijama dugu i neodrživu paralizu Bosne”, navedeno je u izvještaju.

Precizirano je da bi priznanje nezavisnosti Kosova četiri članice Sjevernoatlantske alijanse (NATO), koje to još nisu učinile (Španije, Slovačke, Rumunije i Grčke), doprinijelo transformaciji dijaloga, za koji je ocijenjeno da je na izdisaju, kao i čitavog regiona - uključujući Bosnu i Hercegovinu.

Ubjiediti te četiri države članice NATO-a kao i petu – Kipar, koja je članica Evropske unije ali ne i Alijanse, nije jednostavno. Biće potreban odlučan napor administracije američkog predsjednika Džozefa Bajdena, u tandemu sa ključnim saveznicima, da države koje ne priznaju nezavisnost Kosova, ubijedi da promene stav. Kreatori politike koji se nalaze preko Atlantskog okeana ulagaće u taj poduhvat isključivo ako su uvjereni u neophodnost, šire koristi i održivost takvog pristupa – i ako prihvate da njihov dosadašnji pristup neće funkcionisati”, ukazano je u tekstu dokumenta.

Umjesto pritiska na strane koje iskazuju nespremnost priznavanja Kosova – izvještaj zagovara strategiju približavanja iliti konvergencije stavova tih zemalja sa većinskim pristupom koji zagovaraju Evropska unija i Sjevernoatlantska alijansa.

To bi se, kako je navedeno, moglo ostvariti ukoliko bi Zapad definisao zajednički stav o Kosovu. Ova teza zasnovana je na tvrdnji da napredak na Balkanu zavisi od toga prihvata li Srbija uspostavljanje poretka u regionu zasnovanog na zapadnim vrijednostima.

U slučaju Srbije to zavisi od odnosa država koje nisu priznale Kosovo prema tom pitanju. Ukratko, evropske države koje to nisu učinile, kao i sa druge strane one koje jesu - ključ su regionalne stabilnosti”, prezentovano je u tekstu.

Kao jedna od potencijalno uspješnih metoda navedeno je identifikovanje i sprovođenje postupaka koji, kako je saopšteno, ne predstavljaju priznanje nezavisnosti, ali umanjuju uticaj Srbije i predstavljaju signal Beogradu i Prištini o mogućoj promjeni stavova država koje ne priznaju Kosovo.

Tu se ponajviše aludira na saradnju i dijalog sa Grčkom, jednom od pet država članica EU, koja se u dijelu međunarodne javnosti smatra prvom koja bi mogla napustiti dosadašnji principijelan stav u vezi sa nepriznavanjem nezavisnosti Kosova.

Takođe, dio pažnje izveštaja usredređen je na napredovanje Kosova ka članstvu u NATO.

Što bi doprinijelo smanjenju broja država, čije je priznanje potrebno, na četiri. Time se izostavlja Kipar - država koja će se najmanje izvjesno opredijeliti za korak ka priznanju nezavisnosti Kosova. Istovremeno, u priču se uvodi Ujedinjeno Kraljevstvo (članica NATO-a – prim.nov.) i država koja važi za jednu od značajnijih pristalica kosovske nezavisnosti. Ujedno, time se šalje i snažna odvraćajuća poruka ruskom i srpskom avanturizmu u regionu”, navodi se u izvještaju.

Primjećeno je i da je potrebno da administracija američkog predsjednika Bajdena imenuje novog diplomatskog predstavnika i to, kako je navedeno, na funkciji specijalnog izaslanika za priznavanje Kosova.

Takav potez, piše dalje u dokumentu, kombinovao bi se sa izričitim upozorenjem Sjedinjenih Država da će sankcionisati svakog lidera Albanije ili na Kosova koji promoviše bilo kakav vid unije između te dvije nezavisne zemlje.

Značaj Alijanse

Obrazlažući ulogu i važnost otvaranja puta Kosovu ka Sjevernoatlantskoj alijansi (NATO) autori ukazuju da bi time, kako ocjenjuju, nestala trenutna prednost koju Srbija ima nad susjedima i u odnosu prema Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji.

Umjesto toga, ravnoteža bi omogućila Beogradu i Prištini da pregovaraju o jedinom rješenju spora koje bi doprinijelo stabilizaciji: uzajamnom priznanju zasnovanom na potpuno suverenoj, unitarnoj i funkcionalnoj Republici Kosovo, uz punu zaštitu zajednice kosovskih Srba. Prednosti takvog sporazuma prevazilaze samo Kosovo. Što je sjever Kosova u kome dominiraju Srbi integrisaniji, to je manje izvodljiva bilo kakva unija Kosova i Albanije ili eventualna podjela – što predstavlja trajnu prepreku velikoj Albaniji i velikoj Srbiji”, smatra šestoro autora.

Time bi Kosovo, kako ukazuju, umjesto uporišta koje Rusija koristi za destabilizaciju, a Kina za širenje političkog uticaja, postalo brana etnoteritorijalnim aspiracijama i etnonacionalnim subverzijama koje promovišu Moskva i Peking.

Takođe, ustvrdili su da bi jačanje jedinstva unutar saveza zapadnih zemalja bio najbolji način da se testira spremnost Mađarske za promovisanje i zaštitu režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je označen kao neliberalni, uključujući tu i miješanje Budimpešte u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine.

Ukazano je i da bi se bez prednosti i mogućnosti da sprovodi izolacionističku politiku nad Kosovom strateška kalkulacija Beograda promijenila.

Ruski i kineski veto na Kosovo u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija biće od zanemarljive vrijednosti za ono što Beograd smatra glavnim političko-bezbednosnim izazovom. Vučićev režim više neće biti u mogućnosti da sprovodi kampanju povlačenja priznanja nezavisnosti Kosova ili da koristi Kosovo kako bi unaprijedio ideologiju srpskog svijeta, ili pak da izbjegne odgovornost za napad režima na demokratski poredak”, navodi se u tekstu – uz napomenu da od Beograda ne bi trebalo izričito tražiti da prizna nezavisnost Kosova.

Bez značajne podrške Moskve ili Pekinga pitanju koje je za Beograd od najvećeg značaja, tamošnji režim će se boriti da iskoristi politiku približavanja stavova (konvergenciju) na domaćem planu i boriće se da objasni građanima kako je prokockao prednost koju je imao u procesu vođenom između Kosova i Srbije. Poredak za koji se zalaže Zapad, kome se Beograd tvrdoglavo opirao i koji aktivno podriva, konačno će postati univerzalno prihvaćen. Biće ispunjen preduslov za primjenu zapadne strategije i primjenu reformi u regionu”, jedna je od procjena izvještaja.

Autori smatraju da bi takav razvoj situacije mogao da doprinese poboljšanju stanja u Bosni i Hercegovini.

Otvara put za ponovne pregovore o manjkavom Dejtonskom sporazumu kojim je zarobljena Bosna i Hercegovina. Pošto bosanski Srbi prihvate rješenja koja predlaže Zapad, hrvatski separatizam i bošnjački demografski oportunizam će se raspršiti. Naravno, razrješenje na Kosovu ne zaključuje sve bolne dileme u Bosni – već ispunjava preduslov za to: srpsko prihvatanje trajnosti i održivosti bosanske države”, piše u tekstu.

Takođe, smatra se da bi u slučaju da četiri članice NATO-a priznaju nezavisnost Kosova - to Srbima i Crnogorcima omogućilo da osmisle način za suživot u, kako je precizirano, nekonfliktnoj, zapadno orijentisanoj Crnoj Gori, nesputanoj, kako je ocijenjeno, subverzijom iz Beograda.

Rastuća transatlantska politika usaglašavanja stavova o Kosovu podstaći će zajednički pristup destruktivnoj, jednostranoj bugarskoj blokadi otvaranja pregovora sa Evropskom unijom za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Umjesto rješavanja više kriza širom regiona, konvergencija je direktno usresređena na glavni izvor nestabilnosti – otpor Srbije zapadnom poretku – i obezbjeđuje sredstva za njegovo prevazilaženje. Umjesto poziva na proširenje EU i članstvo u NATO-u, izvještaj uočava razlike između njih i ukazuje na put ka oba cilja”, navode autori izvještaja.

Oni smatraju i da politika usaglašavanja koju nude eliminiše, kako navode, primarni izgovor za skeptike prema politici proširenja Evropske unije: stagnaciju i previranja u regionu.

Strategija konvergencije brzo se može pokrenuti, i to potezima koji ne predstavljaju priznavanje nezavisnosti Kosova, a mogu dati brz podsticaj dijalogu Srbije i Kosova koji vodi Evropska unija”, ističe se u dokumentu koga pisci smatraju svojevrsnom dopunom transatlantskih ciljeva - uključujući napore u odvraćanju ruske agresije u Ukrajini.

Ruski predsjednik Vladimir Putin se više puta pozivao na Kosovo koristeći ga kao izgovor i racionalizaciju za moskovsku aneksiju Krima. Zajednički stav Zapada o Kosovu odbacuje neosnovanu tvrdnju o Ukrajini i obuzdava rusku destabilizaciju Bosne i Hercegovine. Agitovanje Kremlja u Bosni i Hercegovini zavisi od Beograda, a ne obrnuto”, precizirano je u tekstu uz napomenu da bi zapadni uticaj primjenom strategije konvergencije zamijenio, kako je ocjenjeno, sve slabije molbe Zapada režimu Aleksandra Vučića.

Istovjetno, konvergenciju autori smatraju i vrstom protivotrova za, kako je naznačeno, korozivni politički i ekonomski uticaj Kine u regionu.

Strateško partnerstvo Pekinga sa Beogradom djelimično povezuje i Kosovo. Jedinstveni stav Evropske unije o Kosovu vraća suštinsku prednost tog bloka u odnosu na Kinu”, jedan je od stavova izrečen u izvještaju “Od krize do približavanja - strategija za borbu protiv nestabilnosti na Balkanu na njenom izvoru”.

Autori zaključuju i da predvođena Bajdenovom administracijom, konvergencija osnažuje Brisel, omogućavajući Evropskoj uniji da, kako je navedeno, konačno odigra svoju ulogu u okončanju trodecenijske jugoslovenske drame.

Shkreli mora vratiti milione zbog neetičkog podizanja cijena lijeka

AIDS activists pour cat litter on an image of Turing Pharmaceuticals CEO Martin Shkreli in a makeshift cat litter pan during a protest highlighting pharmaceutical drug pricing, in front of the building that houses Turing's offices, in New York.

Martin Shkreli mora vratiti 64,6 miliona dolara dobiti koju su on i njegova bivša kompanija požnjeli dizanjem cijene i monopoliziranjem tržišta lijeka koji spašava živote, presudio je savezni sudac prošle sedmice. Ovaj novac će biti dodijeljen žrtvama njegove prevare, kao vid odštete.

Shkreliju je također zabranjen pristup farmaceutskoj industriji za ostatak života. Ovo nije sve – moraće platiti i 7.5 miliona kazne.

Slučaj Martin Shkreli je veoma bitna za pravosuđe i regulaciju farmaceutske industrije. Shkreli, rođen 1983. godine, a inače albansko-hrvatskog porijekla, suosnivač je nekoliko farmaceutskih kompanija – Retrophin i Vyera Pharmaceuticals (prije Turing Pharmaceuticals).

Skandalozno povećanje cijena lijeka

Bio je široko kritikovan 2015. kada je je dobio licencu za lijek Daraprim koji se koristi u terapiji osoba oboljelih od AIDS/SIDA. On je za 56 puta povećao cijenu lijeka, te je cijena jedne pilule skočila s 13,5$ na 750$. Cijena terapije ovim lijekom je usljed ovoga koštala čak oko 75 000 američkih dolara.

Daraprim nije lijek za HIV, i ne djeluje na sam virus, nego liječi i prevenira jedan oblik upale pluća izazvan gljivicom zvanom Pnemocystis jirovecii, koja see nalazi i u plućima zdravih osoba, ali, zahvaljujući jakom imunološkom sistemu, ne pravi štetu. Međutim, kod ljudi koji boluju od sindroma stečene imunodeficijencije, ova gljivica uzrokuje teške upale pluća, oportunističke infekcije, koje često imaju smrtni ishod. Oko 30-40% slučajeva upale pluća izazvane ovom gljivicom čine upravo HIV pozitivne osobe.

Ovaj lijek, koji se još zove pirimetamin, nalazi se na listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije. Prva namjena mu je bila terapija toksoplazmoze i izosporijaze, dvije parazitske bolesti.

2020. godine, ovaj lijek u SAD je odobren kao generički lijek, čime je završen monopol Vyera Pharmaceuticals. Imprimis Pharmaceuticals je počeo proizvoditi lijek za cijenu od oko 100$ po bočici od 100 pilula, što znači da jedna pilula košta nešto manje od dolara.

Inače, u drugim dijelovima svijeta nije postojao ovakav monopol i lijek se proizvodi u Indiji po cijeni od $0.04 do $0.10, u Ujedinjenom Kraljevstvu ga proizvodi GlaxoSmithKline po cijeni od oko 20 $ za 30 tableta, a različite verzije ovog lijeka su dostupne širom svijeta po znatno nižim cijenama od one koju je držao Shkreli.

Ovo znači da su američki pacijenti kojima je ovaj lijek produžavao život, bili u daleko nepovljnijem položaju od drugih HIV bolesnika.

Shkreli je naposljetku ponudio bolnicama popust - što je i dalje bilo povećanje od 2500%. No, pacijenti obično uzimaju većinu sedmičnog liječenja nakon povratka kući, tako da su oni i njihovi osiguravatelji i dalje bili suočeni s cijenom od 750 dolara po tableti.

Osuda za prevaru investitora i monopol

Shkreli je dao ostavku na mjesto predsjednika Uprave Turinga 2015 godine., dan nakon što je uhapšen zbog optužbi za prevaru s vrijednosnim papirima u vezi s dva propala fonda koja je vodio prije nego što je ušao u farmaceutsku industriju. Osuđen je da je lagao investitorima i prevario ih za milione te služi sedmogodišnju kaznu u saveznom zatvoru u Allenwoodu u Pennsylvaniji i trebao je biti pušten. Međutim, onda us počele tužbe vezane za Daraprim.

Nekoliko saveznih država je podiglo optužnice i nevelo da je Vyera povisila cijenu Daraprima i nezakonito stvorila „mrežu antikonkurentnih ograničenja" kako bi spriječila druge kompanije da stvaraju jeftinije generičke verzije. Između ostalog, tvrdili su, Vyera je blokirala pristup ključnom sastojku za lijek i podacima koje bi kompanije željele da mogu praviti generički lijek.

Poređenje sa Zuckerbergom

Zavist, pohlepa, požuda i mržnja ne samo da se razdvajaju, već su očito motivirali gospodina Shkrelija i njegovog partnera da ilegalno podignu cijenu lijeka koji spašava živote dok su životi Amerikanaca visili o koncu “, rekla je državna tužiteljica New Yorka Letitia James, dodajući pisanu izjavu referencama na Wu-Tang Clan, čiji je jedinstveni album Shkreli morao prodati kako bi namirio sudski dug. Naime, Shkreli je kupio album Once Upon a Time in Shaolin Wu-Tang Clana na aukciji 2015. za prijavljenih 2 miliona dolara, što mu je obezbijedilo jedinu kopiju ploče i potpunu kontrolu nad time može li itko drugi slušati muziku na njemu.

Zanimljivo je da je Shkreli čak razmišljao uništiti ovaj album ili da ga učini teško dostupnim te da za fanove benda potraga za ovim albumom bude neka vrsta, kako je on to nazvao „spiritualnog iskušenja“ a onda je obećao da će ga učiniti dostupnik ako Donald Trump pobijedi na izborima 2016. Nakon Trumpove pobjede, Shkreli je pustio nekoliko isječaka iz albuma.

Zapisnik je također uključivao snimke razgovora koje je Shkreli vodio iz zatvora u kojima je govorio o svojoj kontroli nad Vyerom, rekavši da „nema problema otpustiti sve", hvaleći se kako kontroliše odbor, te upoređujući sebe s osnivačem Facebooka Markom Zuckerbergom.

Ovaj slučaj je dokaz kako pravna država procesuira nezakonitosti koje dolaze iz farmaceutske industrije. Jako često, kao kritiku lijekova, a naročito vakcina, čujemo da su to produkti „Big Pharma“, ili, kako se to u našem regionu naziva „farmakomafije“. Ovoj industriji, kao uostalom i drugim sektorima, poput poljoprivrede ili IT industrije nisu nepoznata kršenja etičkih kodeksa niti prevare u cilju sticanje koristi. Međutim, u državama koje počivaju na nezavisnom sudstvu i tužilaštvu, medijima koji slobodno mogu istraživati slučajeve, ovakvim kršenjima propisa se brzo stane u kraj, a počinioci se kažnjavaju.

Farmaceutska industrija je vrlo strogo regulisan sistem, i premda je podložna ljudskoj prirodi, korupciji, pokušajima monopolizacije, podmićivanju – takve stvari se otkrivaju i kažnjavaju. Međutim, u nekim manje regulisanim područjima, kao što su različite alternativne prakse liječenja, ovo često nije moguće.

Neuspjeh pregovora o Ukrajini produžio napetosti

Neuspjeh pregovora o Ukrajini produžio napetosti
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:25 0:00

Stručnjaci UN-a: Talibani brišu afganistanske žene iz javnog života

FILE - Afghan burqa-clad women sit in front of a bakery as they seek alms in Kabul, Jan. 6, 2022.

Grupa stručnjaka Ujedinjenih naroda za ljudska prava u ponedjeljak je navela da afganistanska islamistička talibanska vlada pokušava postojano izbrisati žene i djevojke iz javnog života.

Talibanski čelnici "institucionaliziraju široku i sustavnu diskriminaciju i nasilje na temelju spola" nad ženama, rekli su stručnjaci u priopćenju Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava.

Stručnjaci su ponovili svoju zabrinutost zbog niza restriktivnih mjera, posebno onih koje se tiču žena i djevojčica, koje su talibani uveli nakon preuzimanja vlasti prošlog avgusta. "Zajedno, ove politike predstavljaju kolektivno kažnjavanje žena i djevojaka, utemeljeno na rodno utemeljenoj pristranosti i štetnim praksama", rekli su stručnjaci.

FILE - An Afghan woman protester (3L) speaks with a member (R) of the Taliban during a protest in Herat on Sept. 2, 2021.
FILE - An Afghan woman protester (3L) speaks with a member (R) of the Taliban during a protest in Herat on Sept. 2, 2021.

Talibani su većini afganistanskih žena zabranili povratak na radna mjesta, naredili taksistima da ponude vožnju samo onim putnicama koje nose hidžabe, zahtijevaju od muškog rođaka da prati žene koje putuju dalje od 72 kilometra i nametnuli su strogi kodeks odijevanja za žene i djevojke .

“Osim što su ozbiljno ograničile njihovu slobodu kretanja, izražavanja i udruživanja te njihovo sudjelovanje u javnim i političkim poslovima, ove politike su također utjecale na sposobnost žena da rade i zarađuju za život, gurajući ih dalje u siromaštvo”, stručnjaci rekao je.

Većina srednjih škola za djevojčice i dalje je zatvorena diljem Afganistana.

Čelnici talibana rekli su da se nadaju da će moći dopustiti svim djevojčicama da se vrate u školu nakon afganistanske nove godine, koja počinje početkom marta. Kažu da izazovi poput isplate plaća nastavnicima i osiguravanja sigurnog okruženja za učenice u skladu s islamskim učenjima uzrokuju kašnjenje.

"Poštujemo prava žena, ali zahtijevamo od njih da drže hidžab", rekao je za VOA Suhail Shaheen, stalni predstavnik talibana u UN-u.

Kritičari i dalje dovode u pitanje integritet talibanskih obećanja u vezi s djevojčicama i školama.

FILE - Afghan women march as they chant slogans and hold banners during a women's rights protest in Kabul, Jan. 16, 2022.
FILE - Afghan women march as they chant slogans and hold banners during a women's rights protest in Kabul, Jan. 16, 2022.

“Također smo duboko zabrinuti zbog grubog načina na koji su de facto vlasti odgovorile afganistanskim ženama i djevojkama koje traže svoja temeljna prava, s izvještajima da su mirni prosvjednici često bili premlaćivani, maltretirani, i u potvrđenim slučajevima samovoljno pritvarani “, rekli su stručnjaci.

Žene su rutinski izašle na ulice u Kabulu i drugim gradovima protestirajući protiv talibanskog ukidanja njihovih prava. Talibanske snage s vremena na vrijeme koristile su nasilje kako bi rastjerale te prosvjede i zabranile nedozvoljene demonstracije.

U nedjelju je talibanska policija ispalila biber sprej na skupinu od oko 20 žena koje su prosvjedovale u glavnom gradu Afganistana, osuđujući ograničenja njihovih prava, uključujući obvezni hidžab, tvrde sudionici. Tijekom skupa prosvjednici su zapalili burku ili veo koje je talibansko ministarstvo za islamsko vođenje odredilo za žene.

Ministarstvo za promicanje vrlina i prevenciju poroka odgovorilo je upozorenjem da je islamska sveta knjiga, Kuran, naložila muslimankama da nose hidžab.

“Protivljenje hidžabu je zapravo suprotstavljanje kur'anskoj zapovijedi i Poslanikovim učenjima. Tražimo od naših muslimanskih sestara da ne budu pod utjecajem stranaca i da ne potiču protivljenje hidžabu”, navodi ministarstvo u priopćenju objavljenom na Twitteru, pozivajući se na proroka Muhameda.

Kritičari poput Heather Barr iz Human Rights Watcha doveli su u pitanje tvrdnje Talibana.

"Opsjednutost kako se žene odijevaju često im je bila najmanja briga, ali ukazuje na želju talibana da diktiraju i ograniče svaki aspekt života žena", rekao je Barr za VOA.

FILE - An Afghan man along with Buqra clad Afghan women ride on a vehicle along a road in Mazar-i-Sharif on Dec. 21, 2021.
FILE - An Afghan man along with Buqra clad Afghan women ride on a vehicle along a road in Mazar-i-Sharif on Dec. 21, 2021.

"Čini se da talibani vjeruju da su jedini ljudi na planeti koji u potpunosti razumiju i poštuju islam", rekla je.

Ugnjetavanje žena od strane fundamentalističke skupine tijekom njihovog prethodnog držanja na vlasti u Afganistanu 1990-ih jedan je od glavnih razloga zašto je globalna zajednica odbila priznati novu vladu u Kabulu i blokirala joj pristup afganistanskim deviznim rezervama, uglavnom u Sjedinjenim Državama. Države.

Financijska ograničenja i nastavak sankcija talibanskim čelnicima doveli su do kolapsa afganistanskog gospodarstva i pogoršali humanitarne potrese u toj zemlji razorenoj sukobima.

Stručnjaci UN-a pozvali su svjetsku zajednicu da pojača hitno potrebnu humanitarnu pomoć za Afganistance. Naglasili su potrebu pritiska na talibanske vlasti da osiguraju da se ograničenja temeljnih prava žena i djevojaka odmah uklone.

Zbog neuspjeha reforme glasačkih prava u Senatu, tmuran Dan Sjećanja na Martina Luthera Kinga

President Joe Biden walks away after a wreath laying at the tomb of the Rev. Martin Luther King Jr., and his wife, Coretta Scott King, Jan. 11, 2022, in Atlanta.

Na savezni praznik u čast velečasnog Martina Luthera Kinga, suvremeni zagovornici građanskih prava suočavaju se sa stvarnošću da unatoč godinama sve većeg fokusa javnosti na rasnu nepravdu, izgleda da neće ispuniti svoj cilj poboljšanja pristupa glasanju manjina.

Prošlog tjedna Kingova obitelj zatražila je da se ove godine obustave proslave ostavštine vođe građanskih prava, osim ako Kongres ne usvoji zakon za proširenje prava glasa u Americi.

Demokrati su se zalagali za zakonodavstvo koje bi Washingtonu dalo jaču riječ o tome kako se provode savezni izbori u svakoj od 50 američkih država. Iako savezna vlada ne kontrolira izbore na državnoj razini, novi savezni zahtjevi mogli bi utjecati na njih, jer se često provode u tandemu. Između ostalih odredbi, dva prijedloga zakona koje sponzorira Demokratska stranka, Zakon o slobodi glasanja i Zakon o unapređenju glasačkih prava Johna Lewisa, imaju za cilj poništiti zakone koje su donijele republikanske države koje ograničavaju metode i mogućnosti glasanja.

Demokrati i mnogi aktivisti za građanska prava kažu da će državni zakoni staviti u nepovoljniji položaj manjinske birače, a republikance optužuju za slabo prikriveno potiskivanje birača. Republikanci odbacuju optužbe, insistirajući da je njihov cilj zaštititi integritet izbora i spriječiti prevaru birača.

Zastoj je u američkom Senatu mjesecima, a čini se da su prošlog tjedna ugašene nade u donošenje Zakona o slobodi glasanja. Senator iz Arizone Kyrsten Sinema i senator iz Zapadne Virginije Joe Manchin, obojica demokrati, rekli su da, iako podržavaju reformu izbornih zakona, neće glasati za promjenu pravila Senata jer bi se te reforme donijele uz podršku samo demokrata.

Promjena pravila Senata bila bi neophodna jer nijedan republikanac ne podržava zakon o glasanju. Prema pravilima Doma, republikanci mogu blokirati većinu zakona čak i ako ih podržava demokratska većina.

U petak, tokom livestreaming intervjua za The Washington Post, Martin Luther King III ogorčeno je kritizirao Sinemin i Manchinov stav.

“Povijest ih neće suditi... na način na koji bi možda željeli da ih se pamti. Povijest ih gleda mrtvo u lice kako bi rekla: 'Kad je bilo vrijeme da se osigura očuvanje demokracije, što ste učinili?'”, rekao je.

Kako smo dospjeli ovdje?

Biračko pravo nije se preko noći vratilo na vrh liste prioriteta demokrata. Putovanje pitanja građanskih prava u prvi plan javnog diskursa u SAD-u trajalo je godinama.

Uspon pokreta Black Lives Matter nakon višestrukih visoko publiciranih policijskih ubojstava nenaoružanih crnaca između 2014. i 2019. potaknuo je mnoge Amerikance koji stoje iza ideje da je SAD-u još dug put do rasne jednakosti.

U isto vrijeme, objavljivanje The New York Timesovog Projekta 1619, nastojanja da se prepriča povijest SAD-a s većim fokusom na ulogu ropstva, istaknulo je stoljetne rasne nejednakosti u SAD-u. Takav je i pokret za rušenje mnogih spomenika Konfederaciji, koja se borila za očuvanje ropstva tijekom američkog građanskog rata 1861-65.

Odbijanje, ponekad nasilno

Sve veći fokus na rasnoj pravdi u SAD-u nije došao bez žestoke reakcije. Bijele suprematističke skupine postale su aktivnije i glasnije diljem zemlje. Godine 2017. skupina bijelaca promarširala je kroz Charlottesville u Virginiji. Tijekom povezanih prosvjeda, jedan aktivist bijelih suprematista dovezao se automobilom u grupu protuprosvjednika, ubivši mladu ženu.

Mnogima je također bilo teško odvojiti predsjedništvo Donalda Trumpa iz bitke oko rasne nejednakosti. Trump je došao na političku vlast gurajući neistinu da predsjednik Barack Obama, prvi crni predsjednik, nije bio Amerikanac po rođenju, te da je stoga njegovo predsjedništvo bilo nelegitimno. (Po zakonu, predsjednik mora biti rođeni američki državljanin.)

Borba dr. Kinga počela je pedesetih godina
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:48 0:00

Trump je također pozvao na nasilno suzbijanje pokreta Black Lives Matter, u jednom trenutku poslavši federalne agente da razbiju miran, ali buran prosvjed u blizini Bijele kuće. Također je navodno ponizio afričke zemlje i zemlje koje predvode crnci, tvrdeći da SAD ne bi smjeli prihvatiti imigrante iz njih.

Istodobno se pojavio pokret za političko pravo da se ograniči poučavanje rasno osjetljivih tema u državnim školama. Teme na koje prosvjednici prigovaraju bile su skraćene kao "kritička teorija rase", iako je taj predmet relativno opskurno područje pravne znanosti koje se nikada ne predaje u osnovnim ili srednjim školama.

Izbori 2020

Fokus na biračkim pravima oduvijek je bio glavni element pokreta za građanska prava u Sjedinjenim Državama, ali je postao posebno akutan 2021., nakon što su manjinski birači odigrali glavnu ulogu u izboru Joea Bidena za predsjednika na izborima 2020. i pomogli demokratima kontrolu Doma i Senata.

Diljem zemlje manjinski birači izašli su u rekordnom broju. To je osobito vrijedilo u državama poput Georgije, republikanskog uporišta, gdje je kampanja za registraciju novih manjinskih birača i njihovo dovođenje na birališta dovela do toga da je država prvi put nakon 1992. glasala za demokrata za predsjednika i poslala dva demokrata u Senat po prvi put u generaciji, dajući stranci kontrolu nad tim domom.

Nakon izbora, poraženi predsjednik Trump insistirao je da su izbori "namješteni", što je laž koju je nastavio ponavljati, a koju su mnogi njegovi pristaše, uključujući mnoge državne zakonodavce, ponovili.

U mjesecima koji su uslijedili, mnoge su države pod kontrolom republikanaca donijele restriktivne nove zakone o glasanju koje će manjinskim skupinama, uključujući one koji ne govore engleski i pojedince s invaliditetom, otežati glasanje na budućim izborima više nego što je to bilo 2020., kada su mjere olakšavanje glasovanja tijekom pandemije koronavirusa pomogle u rekordnom odazivu.

U nekim slučajevima, države su učinile više od ukidanja prilagodbe za glasanje povezane s pandemijom. Neki su stvorili nove odredbe koje dopuštaju državnim zakonodavnim tijelima da interveniraju u potvrđivanju brojanja glasova, uspostavile su nova pravila koja dopuštaju promatračima glasanja da osporavaju pojedinačne glasače i doveli su volontere na birališta u opasnost od kaznenog progona zbog pružanja onoga što je u prošlim godinama bio rutinska pomoć glasačima.

Uobičajena reakcija

Prema Carol Anderson, povjesničarki i profesorici afroameričkih studija na Sveučilištu Emory, u Sjedinjenim Državama postoji duga povijest promjena zakona nakon što su crnci iskoristili svoju slobodu na način koji izaziva strukture moći.

"Ono što se događa je ono što se uvijek događa u Americi", rekao je Anderson, autor bestselera New York Timesa White Rage: The Unspoken Truth of Our Racial Divide, za VOA. “Kada pogledamo izbore 2020., na kojima su crnci izašli i glasali, voljni stajati u redu 11 sati kako bi glasali za borbu za ovu demokraciju, rezultat toga je bio da je Trump smijenjen iz Bijele kuće i Senat se preokrenuo. Odgovor na to bila je politika bijelog bijesa niza zakona o suzbijanju birača i niza zakona o tome kako se nositi s potvrđivanjem izbora.”

Nije tako, prema republikancima, koji kažu da se bore protiv federalnog prekoračenja i optužuju demokrate da pokušavaju preokrenuti izbornu vagu u svoju korist.

“Ovaj napor liberalnih demokrata da oduzme vlast državama kako bi vodili izbore ne radi se o davanju prava glasača – radi se o prebacivanju vlasti u korist liberalno-demokratske agende”, nedavno je tvitala republikanska senatorica Lindsey Graham iz Južne Karoline.

Usred ogorčenosti i uoči onoga što čini tmurnijim praznik Dana Martina Luthera Kinga Jr., Anderson je rekla kako je sigurna da će se borba za biračka prava - i građanska prava šire - nastaviti.

“Imamo nevjerojatno angažirano civilno društvo koje se bori za ovu demokraciju”, rekla je. “Imamo ljude koji vode parnicu protiv ovih zakona o suzbijanju birača. Imamo ljude koji registriraju ljude za glasanje skačući kroz sve prepreke. Imamo ljude koji pružaju edukaciju za državljanstvo. … To je civilno društvo koje je bilo apsolutno instrumentalno u borbi za američku demokraciju.”

Učitajte još

XS
SM
MD
LG