Ovaj govor Martina Luthera Kinga povjesničari rangiraju kao jedan od najboljih u američkoj povijesti, uz govore predsjednika Abrahama Lincolna za vrijeme Građanskog rata, Franklina Roosevelta tijekom Velike depresije 1930-tih i Johna Fitzgeralda Kennedya na njegovoj predsjedničkoj inauguraciji. U američkim se školama i danas analizira Kingov jezik, gestikulacija i oratorska tehnika. Profesorica komunikologije, Margaret Zulick sa Sveučilišta Wake Forest kaže da govor čini izuzetnim i to što je King u potpunosti odustao od pripremljenog teksta. Margaret Zulick ova ponavljanja naziva rifovima: "Jazz glazbenici uvježbavaju rifove, odnosno male dionice improvizacije. Kada nastupaju, dio improvizacije čini spontana mješavina pojedinih dijelova kompozicije. To je upravo ono što je King činio u svom govoru".
John Adams, profesor retorike na koledžu Hamiliton, posebno izdvaja Kingove metafore: "One savršeno i poetično govore o važnosti tog trenutka, transcendentnoj nadi o pravdi i slobodi. Uzmite samo drugo poglavlje govora, u kojem King kaže da je Proglas emancipacije – kojim se robovi proglašavaju slobodnima – došao kao „svijetlo nade za milijune ljudi koji su bili oprženi u plamenu venuće nepravde“.
Martin Luther King u svom je govoru dosta koristio analogije svijetla i tame te noći i dana, a ubacivao je i geografske aluzije poput mora, planina i dolina. John Adams kaže da je čitav govor s temom 'sna', u stvari, metafora te da je dosta njegove snage proizašlo iz načina na koji je izrečen. Douglas DuBrin koji predaje engleski i povijest u Francuskoj međunarodnoj školi u Washingtonu kaže da je Kingov govor sadržavao sve elemente odličnog govora uključući elokvenciju: "King je majstorski birao aluzije koje su inspirirale publiku, dugačke metafore, trenutke koji su produženi, uključujući i pauze koje je uzimao dok su ljudi skandirali".
Sljedeći važan element govora je strast. Kako kaže Douglas DuBrin svaki djelić govora 'dolazi iz Kingova srca'. Još jedan važan element je – uvjerljivost. U trenutku kad je Martin Luther King držao govor „I have a dream“, Wahington je bio napola pust. Vladala je nervoza – nije se naime znalo kako će se deseci tisuća sudionika 'marša na Washington' nakon ove manifestacije ponašati. Kingov snažan, ali i razložan govor - koji je počeo pripremati samo četiri dana ranije - ublažio je tu zabrinutost, ali i bijes zbog rasnih nepravdi. Govor je, također, uvjerio predsjednika Johna Kennedya da se odlučno založi za zakon o građanskim pravima crnaca, koji je prekinuo rasnu segregaciju. Predsjednik Kennedy ubijen je u atentatu manje od tri mjeseca nakon toga, a pet godina kasnije i Martin Luther King je bio žrtva atentata.