Petnaestog lipnja 1964. Vrhovni sud Sjedinjenih Država zadao je smrtni udarac ruralnoj dominaciji u državnim zakonodavnim tijelima. Naime, do tada se zastupništvo u oba doma zakonodavnih tijela u svim saveznim državama temeljilo na geografiji. Ovakva je praksa uopćenito gledano davala glasačima u ruralnim zajednicama veću zastupljenost u odnosu na glasače u gušće naseljenim gradovima i predgrađima.
Odluka Vrhovnog suda nalagala je da se zastupništvo u oba doma u državnim zakonodavnim tijelima mora temeljiti na broju stanovnika. Do 1970. godine, dominantnost ruralnih zastupnika nad onima iz urbanih dijelova većinom je bila obrnuta.
Mišljenje većine sudaca u ovom slučaju napisao je glavni sudac Vrhovnog suda Earl Warren, i u njemu stoji - zastupnici zastupaju ljude, a ne drveće i zemlju. Biraju ih glasači, a ne farme, gradovi ili gospodarski interesi.