Trinaestog lipnja 1966. Vrhovni sud Sjedinjenih Država donio je odluku koja je predstavljala ogroman korak u ustavnoj zaštiti prava građana da ne daju svjedočanstva protiv samih sebe, a što bi se kasnije moglo iskoristi na suđenju.
U slučaju Miranda protiv savezne države Arizona, Vrhovni je sud presudio da, kako bi se osiguralo pravo Amerikanaca protiv davanja svjedočanstava protiv samih sebe, policija mora osumnjičenika prilikom uhićenja informirati da ima pravo na šutnju, te da se bilo koje izjave koje da tom prilikom mogu koristiti protiv njega na suđenju, kao i da ima pravo na pravnog zastupnika.
Libertarijanci su odluku u ovom slučaju pozdravili kao pobjedu za osobna prava, no neki su konzervativci osudili ovu odluku, rekavši da ona omalovažava napore organa reda.
Vrhovni je sud odluku u ovom slučaju donio nakon pažljivog razmatranja stvarnih načina ispitivanja koje provodi policija, koja su pokazala da policija često koristi fizičko nasilje, kao i razne trikove i laži, kako bi iznudila priznanje od osumnjičenika.